Zavod za kolonizaciju NDH

Izvor: Wikipedija

Zavod za kolonizaciju bio je zavod u NDH. Osnovan je na prijedlog ministra za udružbe zakonskom odredbom od 4. svibnja 1941. godine. Provedba je povjerena ministru udružbe, koji je imao izdati pravilnik o ustrojstvu i postupku zavoda.[1]:str. 158. Zavod je imao kao cilj, "ukloniti iz agrarnih subjekata ne samo Srbe i Židove, nego i sve one koji su na bilo koji način bili opoziciono nastrojeni prema ustaškom režimu”.[2]

Osnovni podatci[uredi | uredi kôd]

Sjedište mu je bilo u Zagrebu. Zavod je bila samostalna pravna osoba javno pravnog značaja, nad kojim vrši nadzor ministar udružbe. Svrha je zavodu bila uredjenje seljačkog posjeda putem nutarnje kolonizacije i agrarne reforme, pa su ti poslovi bili izuzeti iz nadležnosti dotadanjih oblasti. Za postignuće gornjih svrha zavod je raspolagao samostalnim proračunom a potrebna novčana sredstva uz vlastite prihode i imovinu dala mu je država.[1]

Djelokrug Zavoda protezao se na cijelu NDH. Mogao je osnivati urede, podružnice i ispostave u sjedištu i izvan sjedišta zavoda za obavljanje poslova, koji im se po središnjici povjere. Mogao je postavljati u pojedinim krajevima svoje povjerenike.[1]:str. 239.-240.

Pravilnik o ustrojstvu i postupku zavoda za kolonizaciju proglašen je 12. svibnja 1941., potpisnik je ministar udružbe NDH Jozo Dumandžić, a objavljen je u Narodnim novinama 15. svibnja 1941. godine.[1]:str. 248.

Nešto poslije tijekom 1941. osnovani su uredi za kolonizaciju umjesto komisija za likvidaciju agrarne reforme u Osijeku, Varaždinu i Zagrebu, te agrarno-pravnog odsjeka kod bivše banske uprave u Banjoj Luci.[3]

Zadaće[uredi | uredi kôd]

Zadaće Zavoda bile su:[1]:str. 239.

  1. da seljačkim obiteljima, koje nemaju uopće ili nemaju dovoljno zemlje omogućuje pribavljanje zemlje, bilo u kraju u kojem žive, bilo u kojem drugom kraju;
  2. da omogućuje pribavljanje zemlje hrvatskim iseljenicima i povratnicima;
  3. da olakša prelaz zemlje iz neseljačkih u seljačke ruke;
  4. da organizira poslove diobe zemljišta i naseljavanje seljaka;
  5. da se brine oko gospodarskih, prosvjetnih i zdravstvenih prilika naseobina i naseljenika;
  6. da omogući stvaranje uzornih gospodarskih dobara za proizvodnju sjemenja i uzgoj rasplodne stoke, na zemljištima do tada izvlaštenim u svrhu agrarne reforme;
  7. da pusta, močvarna i podvodna, neobradjena i nedovoljno obradjena zemljišta privodi gospodarskoj kulturi i osposobi za naseljivanje;
  8. da nastoji, da se seljački kolonizirani posjedi slože u gospodarske cjeline (komasiraju);
  9. da obavlja poslove iz područja agrarne reforme i njezine financijske likvidacije;
  10. da izradjuje i predlaže zakonske prijedloge i naredbe iz poslova i predmeta namijenjenih zavodu;
  11. da vodi potrebnu statistiku o poslovima iz svog djelokruga;
  12. da suradjuje s ostalim bilo privatnim bilo javno pravnim ustanovama, koje se bave promicanjem ciljeva

gore navedenih, i da ove potpomaže; 13. da obavlja sve poslove, koji budu osim toga Zavodu po državi povjereni.

Jedinice Zavoda[uredi | uredi kôd]

Zavod se dijelio na ove odjele i odsjeke:[1]:str. 243. 1. opći odjel, koji se dijeli na:
a) osobni odsjek s tajništvom i pomoćnim uredom,
b) računsko-blagajnički odsjek,
c) knjigovodstveni odsjek,
d) pravni i statistički odsjek,
e) građevinsko-mjernički odsjek;
2. odjel za kolonizaciju, koji se dijeli na:
a) odsjek za prikupljanje kolonista,
b) odsjek za pribavljanje zemljišta za kolonizaciju,
c) odsjek za provedbu kolonizacije;
3. odjel za agrarnu refomu.
Ravnateljstvo je moglo prema potrebi osnivati unutar odjela i odsjeka nove odsjeke i pododsjeke, odnosno spajati ih.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f Zgodovina Slovenije - SIstory Zakoni, zakonske odredbe, naredbe i t. d. proglašene od 11. travnja do 26. svibnja 1941. Knjiga I (svezak 1. - 10.), ur. A. Mataić; Tisak i naklada St. Kugli, Zagreb; pristupljeno 24. travnja 2019.
  2. Ivan Balta. 1. srpnja 2001. Kolonizacija istočna Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Časopis za suvremenu povijest. 33 (2): 387–407. Pristupljeno 1. veljače 2021.
  3. ARHiNET Zavod za kolonizaciju NDH (pristupljeno 3. travnja 2020.)