Jozo Dumandžić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jozo Dumandžić
Jozo Dumandžić
Rođenje 11. ožujka 1900.
Klobuk kraj Ljubuškog, Bosna i Hercegovina
Smrt 9. rujna 1977.
Buenos Aires, Argentina
Zanimanje pravnik, političar, ministar
Politička stranka UHRO
HOP
Portal o životopisima

Jozo Dumandžić (Klobuk kraj Ljubuškoga, 11. ožujka 1900.Buenos Aires, 9. rujna 1977.), hrvatski odvjetnik i političar.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rani život, obrazovanje i djelovanje u NDH[uredi | uredi kôd]

Jozo je rođen u Klobuku 11. ožujka 1900. godine. Završio je studiji prava u Zagrebu, gdje 1925. stječe doktorat. Radio je u odvjetničkoj pisarnici zajedno s Andrijom Artukovićem u Gospiću. Godine 1932. postaje član ustaške organizacije i bio je jedan od organizatora Velebitskog ustanka. Godine 1933., nakon izlaska iz zatvora, otvorio je odvjetnički ured u Zagrebu. Bio je suradnik Slavka Kvaternika i jedan od vođa ustaške organizacije. U travnju 1941. godine postaje gradonačelnik Zagreba. Obnašao je dužnost ministra udružbe, seljačkoga gospodarstva, pravosuđa i bogoštovlja, pošta, brzojava i brzoglasa, prometa i javnih radova u vladama NDH do 1945. godine. U svibnju 1945. napušta Zagreb te je prebačen u saveznički logor Spittal.[1]

Poslijeratni život i djelovanje u emigraciji[uredi | uredi kôd]

Od 1947. godine živio je u Buenos Airesu. U emigraciji surađuje s Antom Pavelićem i Hrvatskim oslobodilačkim pokretom. Bio je predstavnik Hrvatskoga narodnog odbora za Argentinu.[1] Umro je u Buenos Airesu 9. rujna 1977. godine.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Enciklopedija.hr - Dumandžić, Jozo; Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 29. studenog 2020.