Zdeslav
| Zdeslav | |
|---|---|
| Knez Primorske Hrvatske | |
| Vladavina | 878. – 879. |
| Prethodnik | Iljko? |
| Nasljednik | Branimir |
| Dinastija | Trpimirovići |
| Otac | Trpimir |
| Smrt | 879., okolica Knina, Hrvatska |
Zdeslav (lat. Sedesclavus[1]) je bio knez Primorske Hrvatske od 878. do 879., a pripadao je rodu Trpimirovića.
Mletački kroničar Ivan Đakon († iza 1018.) napisao je u Venetskoj kronici da je Zdeslav "iz roda Trpimirova" (Tibimiri ex progenie), odnosno da je Trpimirov sin i Muncimirov stariji brat.
Knez Zdeslav se u doba Domagojeve vlasti sklonio u Carigrad kako bi se spasio, a dvije godine nakon Domagojeve smrti dospijeva na prijestolje uz pomoć bizantskog cara Bazilija I. (867. – 886.), tako postavši prvim hrvatskim vladarom kojeg je Bizant postavio na prijestolje.
Već 879. papa Ivan VIII. piše pismo naslovljeno: „Ljubljenom sinu Zdeslavu, slavnom banu Sklavina“ (Dilecto filio Sedesclavo, glorioso comiti Sclavorum).[1] Čini se da je Zdeslav vladao u ovisnosti od Bizanta, a gradovi Teme Dalmacije su plaćali njemu porez koji su dotada plaćali Bizantu (samo je Dubrovnik plaćao danak Zahumljanima i Travunjanima). Bilo je to i vrijeme crkvenoga raskola, dok je u carigradski patrijarh bio Focije, pa je približavanje Bizantu značilo i udaljavanje od pape.
Vlast Zdeslavova prestaje već 879., kad ga ubija velikaš Branimir, nepoznata roda, i preuzima vlast.
- Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
- Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
- Ivan Mužić, Hrvatska povijest devetoga stoljeća, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007. ISBN 978-953-263-034-3; dostupno na Internetu Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2019. (Wayback Machine)
(PDF)
 | Wikizvor ima izvorni tekst Pismo pape Ivana VIII. knezu Zdeslavu |
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Iljko? |
Knez Primorske Hrvatske 878. – 879. |
nasljednik Branimir |
| ||||||||