Zdravko Sančević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zdravko Sančević
Puno ime Zdravko Sančević
Rođenje 20. siječnja 1931.
Teslić
Zanimanje naftni inženjer, diplomat
Nacionalnost Hrvat

Zdravko Sančević (Teslić, 20. siječnja 1931.), hrvatski je i bosanskohercegovački[1] pisac, časnik i diplomat.

Životopis[uredi VE | uredi]

S roditeljima je, 1945. godine, kao četrnaestogodišnjak, emigrirao iz Hrvatske. Školovao se, nakon početne naobrazbe u Zagrebu, Rimu, Napulju i Caracasu. Dobio je Shellovu stipendiju, te stekao zvanje naftnog inženjera. Potom je magistrirao i doktorirao 1977. godine na Universidad Central de Venezuela.

U Venezueli se nakon dugogodišnjeg potvrđivanja etablirao kao rešpektabilan građanin, te je dobio visoka venezuelanska odličja: za radne zasluge Velered Francisco de Miranda i Medalju Dobri građanin.

U Domovinu se vratio 1991. godine i odmah se uključio, kao dragovoljac, u ZNG. Premješten je u Ministarstvo informacija kao specijalni pomoćnik ministra, potom je izabran za ministra iseljeništva u ratnoj Vladi dr. Gregurića. Promoviran je u rang najviših hrvatskih diplomatskih dužnosnika u rujnu 1992. godine i prvo mu je odredište bila Bosna i Hercegovina, odnosno Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH. Također, prvi je predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačkog sveučilišta.

Pukovnik je Hrvatske Vojske, nositelj Spomenice Domovinskog rata, a odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Ante Starčevića.

Članom je Društva hrvatskih književnika.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

Godinama je surađivao u Hrvatskoj reviji i Studiji croatici te je izdavao Vjesnik Hrvatsko-venezuelanskog centra (v. Hrvati u Venezueli). Objavio više članaka i eseja.

  • Effect of Adverse Mobility Ratios and Graded Viscosity Zones on Viscous Fingering in Miscible Displacements, Pennsylvania State University[3]
  • Susret svjetova Hrvati i Amerike, (1492-1992): zbornik radova, IRMO, Zagreb, 1992. (gl. urednik)
  • Federacija projekcija budućnosti R BiH - Budućnost Bosne i Hercegovine kao stjecišta civilizacije, Sarajevo, 1995. (suautor Ivo Komšić)
  • Pogled u Bosnu: zapisi veleposlanika, Naprijed, Zagreb, 1998.
  • Dopune hrvatske povijesti: studije i eseji, sv. 1, (uredio i priredio za objavu Marijan Majstorović), Tkanica d.o.o., Zagreb, 2015.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]