Zdravko Sančević

Izvor: Wikipedija
Zdravko Sančević

Puno ime Zdravko Sančević
Rođenje 20. siječnja 1931.
Teslić
Zanimanje naftni inženjer, diplomat
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Zdravko Sančević (Teslić, 20. siječnja 1931.Caracas, 21. rujna 2021.), bio je hrvatski pisac, časnik i diplomat podrijetlom iz Bosne i Hercegovine.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

S roditeljima se, 1945. godine, kao četrnaestogodišnjak, iselio iz Hrvatske. Školovao se, nakon početne naobrazbe u Zagrebu, Rimu, Napulju i Caracasu. Dobio je Shellovu stipendiju, te stekao zvanje naftnog inženjera. Potom je magistrirao i doktorirao 1977. godine na Universidad Central de Venezuela.

U Venezueli se nakon dugogodišnjeg potvrđivanja etablirao kao rešpektabilan građanin, te je dobio visoka venezuelanska odličja: za radne zasluge Velered Francisco de Miranda i Medalju Dobri građanin.

U Domovinu se vratio 1991. godine i odmah se uključio, kao dragovoljac, u ZNG. Premješten je u Ministarstvo informacija kao pomoćnik ministra, potom je izabran za ministra iseljeništva u ratnoj Vladi dr. Gregurića. Promaknut je u zvanje najviših hrvatskih diplomatskih dužnosnika u rujnu 1992. godine i prvo mu je odredište bila Bosna i Hercegovina, odnosno Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH. Također, prvi je predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačkog sveučilišta.

Bio je pukovnik Hrvatske Vojske, nositelj Spomenice Domovinskog rata, odlikovan Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Ante Starčevića te član Društva hrvatskih književnika.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Godinama je surađivao u Hrvatskoj reviji i Studiji croatici te je izdavao Vjesnik Hrvatsko-venezuelanskog centra (v. Hrvati u Venezueli). Objavio više članaka i eseja.

  • Effect of Adverse Mobility Ratios and Graded Viscosity Zones on Viscous Fingering in Miscible Displacements, Pennsylvania State University[3]
  • Susret svjetova Hrvati i Amerike, (1492-1992): zbornik radova, IRMO, Zagreb, 1992. (gl. urednik)
  • Federacija projekcija budućnosti R BiH - Budućnost Bosne i Hercegovine kao stjecišta civilizacije, Sarajevo, 1995. (suautor Ivo Komšić)
  • Pogled u Bosnu: zapisi veleposlanika, Naprijed, Zagreb, 1998.
  • Dopune hrvatske povijesti: studije i eseji, sv. 1, (uredio i priredio za objavu Marijan Majstorović), Tkanica d.o.o., Zagreb, 2015.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
  2. Društvo hrvatskih književnika: Zdravko Sančević, pristupljeno 16. lipnja 2015.
  3. ,(engl.) Effect of Adverse Mobility Ratios and Graded Viscosity Zones on Viscous Fingering in Miscible Displacements. Google knjige. Pristupljeno 28. kolovoza 2012.
  4. Zrinko Horvat, Dopune hrvatske povijesti. Nova knjiga Zdravka SančevićaArhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2015. (Wayback Machine), hrvatski-fokus.hr, 22. svibnja 2015., pristupljeno 16. lipnja 2015.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]