Zvučni glotalni frikativ
| Zvučni glotalni frikativ | |
| ɦ | |
| IPA-broj | 147 |
| HTML-entitet | ɦ
|
| IPA-slika | 
|
| X-SAMPA | h\
|
| Kirshenbaum | nema
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Bezvučni glotalni frikativ jest glas koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za nj se rabi simbol [ɦ].
Glas se pojavljuje u mnogim jezicima, od europskih uključujući češki,[1] slovački, ukrajinski (gdje može biti i faringealan) te gornjolužičkosrpski[2] gdje je nastao lenicijom praslavenskoga *g,[3][4] tako da češki hrad 'dvorac' odgovara hrvatskom grad,[5] a Praha odgovara hrvatskom Prag. Bjeloruski i donjolužičkosrpski također su prošli ovu promjenu, ali s različitim rezultatima.[2] Dogodila se i u nekim slovenskim narječjima ponekad rezultirajući nastankom /ɦ/.[6]
Glas se nalazi i u engleskome kao alofon glasa /h/ između vokala u nekim dijalektima poput australskoga[7] ili received pronounciation.[8] Pojavljuje se i u južnoafričkom narječju.
Kao fonem postoji u afrikaansu, nepalskome[9] i wu kineskome te hindskom, istočnopandžapskom i drugim.
U hrvatskome se može pojaviti kao zvučni alofon u onih govornika koji izgovaraju glas označen slovom ⟨h⟩, što se obično smatra standardnim /x/, izgovaraju kao /h/.[10][11] Ako je tako, pojavljivat će se u istim okolnostima kao [ɣ] kod drugih govornika.
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe jest frikativ, ali mnogi fonetičari ne smatraju ga jednim jer često nema konstrikcije pri izgovoru
- po mjestu tvorbe jest glotalni suglasnik (ipak, ako nema frikcije, znači da glasnice nisu mjesto njegove tvorbe)
- po zvučnosti jest šaptav (slično zvučnim glasovima, ali propušta se više zraka).
Njegova je osnovna karakteristika, dakle, da se izgovara šaptavim glasom, pa se ponaša kao šaptava inačica okolnog vokala.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ International Phonetic Association. 2021. Handbook of the International Phonetic Association: a guide to the use of the international phonetic alphabet 22. printing izdanje. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 978-0-521-63751-0
- ↑ a b Comrie, Bernard, ur. 2008. The Slavonic languages. Routledge language family descriptions Reprinted, transferred to digital printing izdanje. Routledge. London. ISBN 978-0-415-28078-5
- ↑ Andrii Danylenko: FROM G TO H AND AGAIN TO G IN UKRAINIAN. Die Welt der Slaven L, 2005, 33. – 56.
- ↑ Sawicka, Irena; Fojt, Tomasz. 2023. Studies in Balkan phonetics. Język na Pograniczach. Instytut Slawistyki Polskiej Akademii Nauk. Warszawa. str. 68. ISBN 978-83-66369-53-5
- ↑ Příruční slovník a databáze lexikálního archivu. bara.ujc.cas.cz. Pristupljeno 22. listopada 2023.
- ↑ Logar, Tine. 1996. Kenda-Jež, Karmen (ur.). Dialektološke in jezikovnozgodovinske razprave. Znanstvenoraziskovalni Center Slovenske Akad. Znanosti in Umetnosti, Inšt. za Slovenski Jezik Frana Ramovša. Ljubljana. ISBN 978-961-6182-18-8
- ↑ Cox, Felicity; Fletcher, Janet. 2017. Australian English pronunciation and transcription 2. izdanje. Cambridge University Press. Cambridge New York Melbourne Dehli Singapore. ISBN 978-1-316-63926-9
- ↑ Roach, Peter. Prosinac 2004. British English: Received Pronunciation. Journal of the International Phonetic Association (engleski). 34 (2): 239–245. doi:10.1017/S0025100304001768. ISSN 0025-1003
- ↑ Khatiwada, Rajesh. Prosinac 2009. Nepali. Journal of the International Phonetic Association (engleski). 39 (3): 373–380. doi:10.1017/S0025100309990181. ISSN 0025-1003
- ↑ Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Biblioteka Theoria. Matica hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7
- ↑ Mirjana Šnjarić: Stražnji bezvučni tjesnačnici u hrvatskome i u njemačkome jeziku. Zagreb. 2013.