Zvučni zubni tjesnačnik

Izvor: Wikipedija
IPA-broj 131
IPA-tekst [ð]
IPA-slika Voiced dental fricative.svg
HTML-entitet ð
X-SAMPA D
Kirshenbaum D
Ltspkr.png - Zvučni primjer Pomoć

Zvučni zubni tjesnačnik (zvučni dentalni frikativ) suglasnik je koji se upotrebljava u nekim jezicima. Za njega se u međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) rabi simbol [ð].

Glas ne postoji u standardnom hrvatskom jeziku i narječjima, ali postoji npr. u engleskom[1] (primjerice that, father), grčkom,[2] albanskom (primjerice idhull) i svahiliju (primjerice dhambi)[3] u kojima se pojavljuje uz bezvučni zubni tjesnačnik.

Hrvatski glas /z/ također je zvučni zubni tjesnačnik, ali je sibilant, pa se izgovara poput alveolarnog glasa [z], no za izgovor se jezik postavi na zube, ne na nepce ([z̪]).

Njegove značajke uključuju:

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. The Germanic languages. Ekkehard König, Johan van der Auwera. Routledge. London. 2002. ISBN 0-415-28079-6. OCLC 49550397CS1 održavanje: others (link)
  2. Arvaniti, Amalia. Standard Modern Greek (PDF). web.archive.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 23. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. Phonologies of Asia and Africa : (including the Caucasus). Alan S. Kaye, Peter T. Daniels. Eisenbrauns. Winona Lake, Ind.. 1997. ISBN 978-1-57506-507-6. OCLC 605125544CS1 održavanje: others (link)