Novogrčki jezik
Novogrčki jezik Ελληνική γλώσσα ili Ελληνικά | |
| Države govorenja: |
Grčka, Cipar, Albanija, SAD i dr. |
| Regije govorenja: |
|
| Broj govornika: | 12 milijuna[1] |
| Rang: | 74 |
| Razredba: | indoeuropski helenski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | el |
| ISO 639-2: | gre (B) ell (T) |
| ISO 639-3: | ell |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Novogrčki (moderni grčki; ISO 639-3: ell; helenski, grčki: Ελληνική γλώσσα) je službeni jezik Grčke i grčkog dijela Cipra, a od 1981. jedan je od službenih jezika EU. Govori ga i znatan broj iseljenika grčkog porijekla, najviše u Sjevernoj Americi, Njemačkoj, Australiji, Velikoj Bitaniji, Italiji i Albaniji.
Grčki jezik je jedan od šest helenskih jezika koji pripada atičkoj skupini indoeuropske jezične porodice, a govori ga preko 12 000 000 Grka, od čega većina u Grčkoj (10 700 000 2002. godine), 689 000 na Cipru (2002.) i drugim državama. Postoje 3 dijalekta:
- arhaično literalno narječje katharevousa
- dimotiki, danas službeni jezik
- 3. narječje, sarakačansko, u stvari je možda poseban jezik kojim se služe Sarakačani ili Karakačani, pastirsko aromunsko pleme iz sjeverne Grčke, Makedonije i Bugarske.
Gramatika[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Gramatika novogrčkog jezikaModerni grčki jezik ima četiri padeža: nominativ, akuzativ, genitiv i vokativ. Od vremena antičkog grčkog izgubio je dativ. Ipak, imenice još uvijek razlikuju tri roda (muški, ženski i srednji), ali više nema dvojine (koja se rijetko rabila i u vrijeme antike).
Glagoli više nemaju infinitiva, karakteristika balkanske jezične zajednice. Postoje čestice kojim se uvode daljnje podjele glagolskih načina (indikativ, konjunktiv) i vremena (futur).
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Novogrčki jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
