Novogrčki jezik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Novogrčki jezik
Speech balloon.svg

Ελληνική γλώσσα ili Ελληνικά
Države
govorenja:
Grčka, Cipar, Albanija, SAD i dr.
Regije
govorenja:
Broj govornika: 12 milijuna[1]
Rang: 74
Razredba: indoeuropski

 helenski
  grčki

Jezični kôd
ISO 639-1: el
ISO 639-2: gre (B)
ell (T)
ISO 639-3: ell
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika

Novogrčki (moderni grčki; ISO 639-3: ell; helenski, grčki: Ελληνική γλώσσα) je službeni jezik Grčke i grčkog dijela Cipra, a od 1981. jedan je od službenih jezika EU. Govori ga i znatan broj iseljenika grčkog porijekla, najviše u Sjevernoj Americi, Njemačkoj, Australiji, Velikoj Bitaniji, Italiji i Albaniji.

Grčki jezik je jedan od šest helenskih jezika koji pripada atičkoj skupini indoeuropske jezične porodice, a govori ga preko 12 000 000 Grka, od čega većina u Grčkoj (10 700 000 2002. godine), 689 000 na Cipru (2002.) i drugim državama. Postoje 3 dijalekta:

  • arhaično literalno narječje katharevousa
  • dimotiki, danas službeni jezik
  • 3. narječje, sarakačansko, u stvari je možda poseban jezik kojim se služe Sarakačani ili Karakačani, pastirsko aromunsko pleme iz sjeverne Grčke, Makedonije i Bugarske.

Gramatika[uredi | uredi kôd]

Moderni grčki jezik ima četiri padeža: nominativ, akuzativ, genitiv i vokativ. Od vremena antičkog grčkog izgubio je dativ. Ipak, imenice još uvijek razlikuju tri roda (muški, ženski i srednji), ali više nema dvojine (koja se rijetko rabila i u vrijeme antike).

Glagoli više nemaju infinitiva, karakteristika balkanske jezične zajednice. Postoje čestice kojim se uvode daljnje podjele glagolskih načina (indikativ, konjunktiv) i vremena (futur).

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]


P linguistics.svg Nedovršeni članak Novogrčki jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.