Novogrčki jezik
Novogrčki jezik
 Ελληνική γλώσσα ili Ελληνικά |
|
| Države govorenja: |
Grčka, Cipar, Albanija, SAD i dr. |
| Regije govorenja: |
{{{regije}}} |
| Broj govornika: | 12 milijuna[1] |
| Rang: | 74 |
| Razredba: | indoeuropski helenski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | el |
| ISO 639-2: | {{{iso2}}} |
| ISO 639-3: | ell |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika | |
Novogrčki (moderni grčki; ISO 639-3: ell; helenski, grčki: Ελληνική γλώσσα) je službeni jezik Grčke i grčkog dijela Cipra, a od 1981. jedan je od službenih jezika EU. Govori ga i znatan broj iseljenika grčkog porijekla, najviše u Sjevernoj Americi, Njemačkoj, Australiji, Velikoj Bitaniji, Italiji i Albaniji.
Grčki jezik je jedan od šest helenskih jezika koji pripada atičkoj skupini indoeuropske jezične porodice, a govori ga preko 12,000,000 Grka, od čega većina u Grčkoj (10.700.000; 2002), 689.000 na Cipru (2002) i drugim državama[1]. Postoje 3 dijalekta: a) arhaično literalno narječje katharevousa; b) dimotiki, danas službeni jezik; c) 3. narječje, sarakačansko, u stvari je možda poseban jezik kojim se služe Sarakačani ili Karakačani, pastirsko aromunsko pleme iz sjeverne Grčke, Makedonije i Bugarske.
Novogrčki jezik jedini je jezik koji vuče porijeklo iz starogrčkog.
Relevantni članci:
Izvori[uredi VE | uredi]
Nedovršeni članak Novogrčki jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
