Čavolj

Izvor: Wikipedija
Čavolj

Čavolj (mađ. Csávoly,[1] nje. Tschawal) je selo u Bačko-kiškunskoj županiji, na jugoistoku Mađarske.

Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]

Nalazi se 15 km od Baje, na 46°11′28″ sjeverne zemljopisne širine i 19°08′49″ istočne zemljopisne dužine. Površine je 47,43 km 2.

Ime[uredi | uredi kôd]

Selo je dobilo ime po kršćanskom svecu, svetom Pavlu apostolu, no neki su autori izvodili ime ovog sela od slavenske riječi Čachl.[2] Neki izvori navode da se zove po Saulu, kalačkom nadbiskupu.[3]

Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]

Upravno pripada Bajskoj mikroregiji u Bačko-kiškunskoj županiji. Poštanskog je broja 6448.

Upravno mu pripada Jelaš (Pustara),[1] Nagyhát i Szőlőközidűlő.[4]

Čavolj je sjedište jedinice hrvatske i njemačke manjinske samouprave u Mađarskoj.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Povijest ovog sela se može pratiti od 1198. godine.

Selo je pod imenom Chayol-Thayal mijenjalo brojne vlasnike od 1374. godine.

Prema turskim poreznim popisima, u Čavolju su bile 22 kuće 1580. godine. Nakon toga, selo je bilo razarano i obnavljano nekoliko puta.

Kao gradić je bio obnovljen 1734. godine.

1736. godine izvori bilježe da su stanovnici bunjevački Hrvati i Mađari.[3]

Prva crkva u njemu je bila sagrađena 1740. godine. Prvi Nijemci se doseljavaju 1762. godine te u još nekoliko valova. Između 1782. i 1784. godine, na prijedlog kaločanskog biskupa, 424 Nijemca iz Soroksára i Ajoša, odnosno iz okolice današnje Budimpešte su naselila ovo selo. Ukupno je broj stanovnika u selu porastao za tisuću od 1762. do 1783. godine zbog naseljavanja njemačkih stanovnika.[3]

Zbog toga izvori bilježe da su Nijemci činili preko 90% stanovnika u prvim desetljećima 19. stoljeća. Udio je kroz 19. stoljeće opadao zbog mađarizacije, tako da su do Drugoga svjetskoga rata pali udjelom ispod 2/3.[3]

1866. godine je Čavolj, kao i još neka mjesta u Bačkoj (Baju, Čonoplju, Bikić, Gornji Sveti Ivan) pogodila kolera.

1947. godine je bila velika prekretnica u povijesti ovog sela. Prema Potsdamskom dekretu, Nijemci su bili zamijenjeni slovačkim Mađarima. 553 Nijemca su deportirana u Njemačku. Unatoč tome, Čavolj je uspio ostati višenacionalnog sastava.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Čavolju ima 2104 stanovnika (2001.).

Stanovnici su Mađari te manjinski Hrvati i Nijemci.[5] Na popisu 2001. godine je bilo 2,7% Hrvata, 2,4% Nijemaca, 0,5% Srba, 0,2% Ukrajinaca, 0,1% Rumunja te ostalih. Rimokatolika je 81%, kalvinista je 3,6%, luterana je 0,3%, grkokatolika je 0,2%, bez vjere je 7% te ostalih.

U povijesti je Čavolj bilježio brojnu hrvatsku zajednicu, uglavnom iz skupine Bunjevaca.[6] Još 1711. godine bilježi ga se kao hrvatsko naselje.[2] Par desetljeća poslije, 1730. godine, plemić Czobor je naselio Hrvate iz Baje. Iduće valove naseljavanje su činili Nijemci, i to nakon par desetljeća, 1747./48. te 1782. godine.

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Od 1917. godine je u Čavolju župnik bio hrvatski književnik i sakupljač narodnih djela Ivan Petreš Čudomil. Iako je isti umro u Baji, pokopan je u Čavolju.

Kultura[uredi | uredi kôd]

  • Muzej lokalne povijesti
  • spomenik palim vojnicima u Prvom i Drugom svjetskom ratu

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica, 14/2005.
  2. a b Hrvatski glasnik br. 44/2006. Leksikon podunavskih Hrvata (PDF)
  3. a b c d (njem.) Sekitsch, eine donauschwäbische Gemeinde[neaktivna poveznica] Arpádenzeit im Batscher Komitat
  4. Mađarski statistički ured
  5. Hrvatski glasnik, br. 22/2005.Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine) U Čavolju su nošeni na dlanovima, 2. lipnja 2005. (PDF)
  6. Bunjevačke Školovanje uz Antunovićevu podrušku (PDF)
  7. Hrvatski glasnik, br. 23/2005.Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2007. (Wayback Machine) Priznanje dr Miši Mandiću (PDF)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]