Češnjača
| Češnjača | |
|---|---|
 Pelobates fuscus fuscus | |
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Amphibia |
| Red: | Anura |
| Podred: | Mesobatrachia |
| Porodica: | Pelobatidae |
| Rod: | Pelobates |
| Vrsta: | P. fuscus |
| Dvojno ime | |
| Pelobates fuscus (Laurenti, 1768.) | |
| Podvrste | |
P. fuscus fuscus P. fuscus insubricus | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Češnjarka,[1] često i češnjača (lat. Pelobates fuscus) je vrsta žabe iz porodice češnjača (Pelobatidae).
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]
Živi u području srednje i srednjoistočne Europe te zapadnog ruba središnje Azije. Kopnena je vrsta, a u blizini vode može se vidjeti samo tijekom sezone parenja. Živi uglavnom u nizinskim i brdskim predjelima, u kojima odabire otvorenija staništa, na nadmorskoj visini do 675 metara.
Naseljava široki spektar staništa, uključujući četinarske, listopadne i mješovite šume, stepe, livade, poljane i parkove. Šumske češnjače više vole otvorena mjesta. Na bezvodnim podurčjima nalaze se u pijesku. Na ovakvim mjestima žabe uglavnom žive u blizini vode. Izbegavajući kompaktnu i kamenitu podlogu, njiezina uobičajena staništa imaju meku i rastresitu zemlju.
Opis[uredi | uredi kôd]
To je omanja bezrepa životinja zdepasta tijela, duljine 6.5 cm kod mužjaka i 8 cm kod ženki. Boja varira; leđna strana je siva, svjetlosmeđa ili žućkasta, s tamnim mrljama crvenkastog vrha, a trbušna strana svjetla ili žutosiva bez mrlja ili s rijetkim sivim točkama. Područje na glavi između očiju je manje ili više izraženo. Ima velike oči s okomitim zjenicama. Mužjaci nemaju vokalnu vrećicu.
Koža je s gornje strane svijetle boje s tamnim mrljama. Bokovi, a ponekad i leđa posuti su narančastim pjegama. Stražnje noge su relativno kratke i na njima se nalaze rožnata zadebljanja kojima se ukapaju u zemlju. Plivajuće kožice su dosta dobro razvijene.
Podvrste[uredi | uredi kôd]
Zasad su prepoznate dvije podvrste žabe češnjače: Pelobates fuscus fuscus (živi u središnjoj Europi) i Pelobates fuscus insubricus (živi u sjevernoj Italiji). Ne postoje psihičke ili bihevioralne karakteristike među kojima se razlikuju ove dvije podvrste. Podvrsta P. fuscus insubricus morfološki je gotovo ista. Jedina uočljiva razlika je u svjetlijoj boji tijela, a ponekad većem broju crvenih točaka (posebno kod ženki). Glava je neznatno veća i istaknutija.
Ponašanje[uredi | uredi kôd]
Danju se zakopava u zemlju, a na površinu izlazi noću, posebno kada je vlažno. Kožne žlijezde u situaciji opasnosti izlučuju obrambenu tekućinu koja miriše na češnjak. Zbog toga je i nazivamo češnjača.
Razmnožavanje i životni vijek[uredi | uredi kôd]
Razdoblje parenja je u proljeće i dosta dugo traje. Mužjaci glasanjem privlače ženke, koje zatim obuhvaćaju oko bokova prednjim nogama. Ženka polaže jaja, a mužjak ih pritom oplođuje. Ukupno ona položi do 3000 jaja. Tamna jaja su u debelim vrpcama omotanim oko vodene vegetacije. Ličinke su vrlo veliki punoglavci zlatnog mrljastog trbuha i uočljivih očiju, narastu do 10 cm dužine s repom. Za preobrazbu u odrasle životinje potrebno im je 3 do 5 mjeseci, a mnogi prezime u vodi. Spolnu zrelost dostižu za godinu dana. Ove žabe mogu doživjeti životni vijek najčešće dug 10 godina.
Ishrana i prirodni neprijatelji[uredi | uredi kôd]
Ličinke su biljojedne, te se hrane algama i vodenim biljem, ali uzimaju i mikroskopske životinje. Mladi i odrasli jedu puževe, mrave, kornjaše, gujavice, stonoge, gusjenice, ličinke muha. Ličinke su hrana ličinkama vodenih kukaca, vodenim kukcima, vodenjacima, gmazovima, pticama i malim sisavcima. Mladi i odrasli služe kao hrana raznim beskralježnjacima i kralježnjacima.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000. ISBN 953-6036-32-0
- www.iucnredlist.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2011. (Wayback Machine)
- www.hyla.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. listopada 2011. (Wayback Machine)