Alge
Izvor: Wikipedija
Alge su široka skupina pretežno vodenih, fotosintetičkih organizama (od jednostaničnih do višestaničnih) nalik na biljke. Pripadaju u kraljevstva Prokariota i Protista a dijele se na:
- Protista:
- Bacillariophyceae
- Chlorophyceae (zelene alge)
- Chrysophycae (zlatne alge)
- Dinophyceae (dinoflagelati)
- Phaeophyceae (smeđe alge)
- Razred Rhodophyceae (crvene alge)
- Prokariota:
- Razred Cyanophyceae (modrozelene alge)
Zajednička osobina svih algi je vršenje fotosinteze pri kojem kao nusproizvod proizvode kisik (za razliku od nekih fotosintetskih bakterija). S iznimkom modrozelenih, alge su eukarioti tj. njihove stanice sadrže oganele uključujući jezgru i mitohondrije odjeljene membranom od citoplazme. Eukariotske alge također sadrže kloroplast u kojem se nalazi pigmenti za absorpcije sunčeve energije tijekom procesa fotosinteze. Kod većine algi, uz ostale pigmente koji im davaju karakterističnu obojenost (fikoeritrin - crvena, fikocijanin i alofikocijanin - plava, fukoksantin - smeđa, violaksantin - ljubičasta itd.), primarni pigment je klorofil (a).
Iako imaju mnogo sličnosti sa kopnenim biljkama makroalge nisu prave biljke jer im nedostajes specijalizirani vaskularni sustav (provodni sustav za tekućinu i nutriente ) korijen, stabljika, listovi (uzimaju hranjive tvari, tekućinu i plinove direktno iz vodenog stupca) te zatvoreni reproduktivni organi (cvijet ili šišarka).
[uredi] Upotreba
Makroalge upotrebljavaju kao hrana za čovjeka. U azijskim zemljama alge se tradicionlno koriste u prehrani. Najveći potrošaći danas su Japan, Kina i Koreja ali i Island, Irska i Kanada. 90% posto potražnje pokriva se akvakulturom algi a oko 10% prikupljanjem iz prirodnih staništa. Kina je najveći proizvođač jestivih algi, godišnje se sabire približno 5 miliona tona. Najveći dio otpada na proizvodnju “kombu-a” od smeđe alge Laminaria japonica Japan proizvodi 600 000 tona jestivih algi godišnje gdje 75% otpada za proizvodnju “Nori-a” (tanka alga kojom se omotava riža za sushi). Nori se proizvodi od vrsta Porphyra.
Alge se mogu koristiti kao dodatak hrani. Od smeđih algi koje se sabiru melju i suše proizvodi se algino brašno (kaša) koje se koristi kao dodatak hrani za stoku.
Visoka koncentracija vlakna zadržava vlagu a koncentracija minerala koje alge sadrže obogaćuje tlo te je izvor elemenata u tragovima. Stoga alge se mogu koristiti i kao visokovrijedno gnjojivo.
Neke makroalge imaju sposobnost apsorpcije iona teških metala iz onečišćenih voda, kao npr. cink ili kadmij. Ispusne vode iz uzgajališta često sadrže veliku količinu organskih tvari koje stvaraju probleme za akvatični život u obližnjim vodama. Makroalge su sposobne iskoristiti onečišćenje kao izvor hranjivih tvari za svoj metabolizam i time pročišćavaju vodu.
Izolirane tvari kao što su agar, alginati i karaginan izdvajaju se iz raznih crvenih i smeđih algi te imaju široku primjenu u raznim industrijama (kozmetičkoj, farmaceutskoj, kemijskoj, prehrambenoj, tekstilnoj...).

