Češnjak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Češnjak
Allium sativum Woodwill 1793.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Liliopsida
Red: Asparagales
Porodica: Alliaceae
Rod: Allium
Vrsta: A. sativum
Dvojno ime
Allium sativum
L., 1758.
Područje života

Češnjak ili bijeli luk (lat. Allium sativum) začinska je biljka iz porodice Alliaceae. Srodna je luku, poriluku i vlascu. Smatra se da potječe iz srednje Azije, a od pamtivijeka se upotrebljava u kulinarstvu i medicini.

Bio je poznat već Egipćanima, Grcima i Rimljanima. Dosta je rasprostranjen, iako se troši u manjim količinama. Rabi se kao začin, i to bilo sirov, bilo kod kuhanja različitih jela. Ima tipičan miris koji mu daje eterično ulje. Češnjak sadrži fitoncide, koji djeluju baktericidno pa se troši kao narodni lijek.

Češnjaku su se kroz povijest pripisivala razna mistična svojstva te se vjerovalo da štiti od demona, vukodlaka i vampira.[1]

Najveći svjetski proizvođač češnjaka je Kina, s oko 77% ukupne svjetske proizvodnje.[2]

Opis[uredi VE | uredi]

Snop glavica češnjaka

Češnjak se prodaje u glavicama vezanima u vijence ili snopove, u prahu ili ekstraktu. Glavice češnjaka složene su od nekoliko češnjeva. Svaki češanj ima čvrstu vanjsku ljusku, a svi češnjevi, obavijeni zajedničkim ovojnim listom, čine glavicu češnjaka.

Češnjak se pojavljuje na tržištu u proljeće kao mladi češnjak te u kasno ljeto kao sazreli. Mladi češnjak ima zeleno lišće uže nego što je lišće poriluka i specifičan miris. Jede se sirov, kao i mladi crveni luk, uz meso pečeno na žaru ili uz svježi kravlji sir. Proljetni češnjak nazvan je prema vremenu sadnje, a dozrijeva u kasno ljeto, odnosno u ranu jesen; glavice su manje, manji su češnjevi i vrlo se dobro sprema za zimnicu. Jesenski češnjak sadi se u jesen, ima velike češnjeve i glavicu promjera do 10 cm, ali nije dobar za dulje čuvanje i skladištenje.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Češnjak je bio korišten već u rimskoj, grčkoj i egipatskoj prehrani.

Starorimski pisac Plinije opisao je češnjak kao lijek za 61 zdravstvenu tegobu.

Češnjak možemo naći i kao sastojak u nizu recepata Apicijeve kuharice (najstarija kuharica sačuvana u cijelosti).

Hipokrat (otac medicine) preporučavao ga je u prehrani.

Prvi zapisani štrajk u povijesti, koji se zbio u drevnom Egiptu, uzrokovan je upravo izbacivanjem češnjaka iz svakodnevne prehrane robova.

Kroz povijest ga se koristilo i kao lijek za astmu, ubod škorpiona, a tijekom srednjeg vijeka vjerovalo se da je lijek za kugu.

Godine 1858. Louis Pasteur zapisao je da bakterija ugine nakon što je bila tretirana češnjakom. Još od srednjeg vijeka, češnjak se koristio za liječenje rana, bilo u komadu ili usitnjen aplicirao se direktno na rane da bi inhibirao širenje infekcije.

Osim alicina i dialil sulfida, češnjak također sadrži vitamin C, B6, selen, magnezij, kalij, kalcij, magnezij i flavonoide.

Velika uloga češnjaka jest u preventivi zdravlja, što bi značilo da uključivanjem češnjaka u svakodnevnu prehranu pomažemo organizmu, da se odupre nekim bolestima i promjenama u organizmu, npr. kardiovaskularnim bolestima, tumorima, infarktu i dr.[3] Češnjak usporava rast bakterija, te uspješno uništava bakterije, viruse i gljivice, pa je vrlo učinkovit kao sredstvo protiv prehlada i hunjavica, zatim različitih gljivičnih oboljenja kože i crijevnih infekcija.[4] Znanstvena istraživanja pokazuju da je dobar pri liječenju dijabetesa, raka i bolesti srca. Na srce i krvožilni sustav djeluje pozitivno tako da snižava loš kolesterol i krvni tlak, potiče cirkulaciju i sprečava moždani udar. Čak je jedno njemačko istraživanje pokazalo, da je češnjak pomogao tijelu u borbi protiv virusa HIV-a.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Češnjak
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Češnjak

Dalmatinski pravi češnjak