Adriana Altaras

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Adriana Altaras
Rođenje 6. travnja 1960.
Nacionalnost Hrvatica, Nijemica
Etnicitet Židovka
Državljanstvo SFR Jugoslavija, Njemačka
Zanimanje spisateljica, glumica
Suprug Wolfgang Böhmer
Djeca Aaron Altaras
Leonard Altaras
Roditelji Jakov Altaras
Tea Fuhrmann-Altaras
Portal: Životopis

Adriana Altaras (Zagreb, 6. travnja 1960.) hrvatsko - njemačka glumica, spisateljica i kazališna direktorica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Adriana Altaras je rođena 1960. u zagrebačkoj židovskoj obitelji, kao jedino dijete Jakova i Teje Altaras. Otac joj potječe iz siromašne splitske sefardske obitelji, a majka joj je rodom iz Zagreba. Otac Adriane Altaras je bio ugledni hrvatski liječnik, a majka arhitekt. Zbog političkog progona njezinog oca od strane jugoslavenskog komunitičkog režima, Altaras je bila prisiljena emigrirati sa roditeljima u Njemačku 1964. godine. Zajedno sa svojom majkom je prokrijumčarena iz Zagreba do Italije u automobilu svojeg tetka. Neko vrijeme je živjela u Italiji kod tetke i tetka, gdje je i naučila talijanski jezik. U Njemačku se preselila 1967. godine. U Njemačkoj je pohađala osnovnu i srednju školu. Altaras je u Njemačkoj postala glumica, a ne liječnica kao što je to od nje njezina obitelj očekivala. Diplomirala je na "Berlinskoj akademiji umjetnosti". Postdiplomski studij je završila u New Yorku. Po povratku u Njemačku osnovala je "Western Stadthirschen kažalište" u Berlinu, gdje radi kao glumica, režiserka i scenarist. 1984. je ostvarila svoj filmski debi u njemačkoj kinematografiji. U Hrvatskoj je 1964. glumila malu židovku Ernu u svom prvom filmu Nikoletina Bursać. Radila je za kazališta "Berliner Ensemble" i "Neuköllner Oper". 1998. nagrađena je njemačkom filmskom nagradom "Deutscher Filmpreis". Radila je za "Shoah Foundation" Stevena Spielberga kao lektor i voditelj intervjua.[1][2][3] Udana je za skladatelja Wolfganga Böhmera[4][5][6] sa kojim ima dvojicu sinova, također glumci, Aarona i Leonarda Altarasa.[1][2][3] 2011. napisala je knjigu "Titos Brille" (Titove naočale) o svojoj obitelji, životu u Zagrebu i životu u Titovoj Jugoslaviji.[7] 2014. godine Adriana Altaras je gostovala u emisiji Elizabete Gojan Damin gambit, gdje je pričala o svojoj obitelji, odlasku iz Hrvatske, obitelji koja još uvijek živi u Hrvatskoj, borbi za povrat otete imovine (Vila Fuhrmann i stan u Boškovićevoj ulici u Zagrebu) tijekom i nakon Drugog svjetskog rata i dr.[8]

Izvori i napomene[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Adriana Altaras. Goethe-Institut. Preuzeto 29. srpnja 2013.
  2. 2,0 2,1 (njem.) Ijoma Mangold. "Meine Tante schmuggelte mich raus". Die Zeit. Preuzeto 29. srpnja 2013.
  3. 3,0 3,1 (njem.) Meine strapaziöse Familie. Das Erste (25. rujna 2012.). Preuzeto 29. srpnja 2013.
  4. (njem.) Du und deine Dibbuks. Der Tagesspiegel (11. veljače 2011.). Preuzeto 14. siječnja 2014.
  5. (njem.) Adriana Altaras; Titos Brille (Die Geschichte meiner strapaziösen Familie). Perlentaucher. Preuzeto 14. siječnja 2014.
  6. (engl.) Jordana Schramm (5. srpnja 2013.). wolfgang böhmer. www.aboutcuriosity.com. Preuzeto 14. siječnja 2014.
  7. Titove naočale Adrijane Altaras. Deutsche Welle (25. svibnja 2011.). Preuzeto 29. srpnja 2013.
  8. Neven-Mihael Dianežević, Elizabeta Gojan. (5. siječnja, 2014.). "Damin gambit: Adriana Altaras", (trajanje: 50 minuta) HRT. Preuzeto 6. siječnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]