Strah

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, odnosno očekuje opasnost, bila ona stvarna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah je primarna emocija koja nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan stimulus.

Strah nije nefunkcionalan, on poput boli čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentriraju tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sustav u mod spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost.

Postoji cijeli raspon mogućih negativnih osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi:

  • čovjek može izbjeći opasnost - strah
  • čovjek nije siguran može li izbjeći opasnost - panika
  • čovjek je siguran da ne može pobjeći opasnosti - užas

Postoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah). Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestira se karakterističnim držanjem tijela koje je biološki signalna reakcija na opasnost.

Osim realnog, postoji i neurotični strah, kao što je: strah od ispita, strah od kastracije, komadanja i sl.

Nekoliko klasičnih fobija:

Dječji strahovi[uredi VE | uredi]

Brojnim istraživanjima dokazano je kako su za djecu karakteristični brojni strahovi različitih vrsta i intenziteta. U djece redovito nalazimo razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob, javljaju se, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi, koji imaju određenu funkciju za tu dob. Niti jedan roditelj ne može svoje dijete osloboditi straha, niti bi to bilo poželjno, jer savladavanjem strahova jedne razvojne faze dijete postaje sposobno suočiti se s novom razvojnom fazom i strahovima vezanim uz tu novu fazu. Iako se dječji strahovi najčešće definiraju kao blagi i prolazni, oni često mogu biti uzrok ozbiljnijih problema i teškoća pri njihovom svakodnevnom funkcioniranju. Rezultati nekih istraživanja pokazali su kako se na vrhu ljestvice najčešćih dječjih strahova nalazi strah od životinja [1], dok su autori drugih istraživanja dokazali kako su kod djece češći strahovi poput straha od bolesti i smrti.

Napomena[uredi VE | uredi]

Ovaj članak, ili jedan njegov dio, je izvorno preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“ uz odobrenje autora.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Randy J. Larsen, David M. Buss, Psihologija ličnosti, Naklada Slap, 2007.
  • Muris, P., Merckelbach, H. in Collaris, R. (1997), Common childhood fears and their origins. Behaviour Research and Therapy, 35(10), 929-937.
  1. - Muris, P., Merckelbach, H. in Collaris, R. (1997), Common childhood fears and their origins. Behaviour Research and Therapy, 35(10), 929-937.