Aram Hačaturjan
Izvor: Wikipedija
Aram Iljič Hačaturjan (armenski: Արամ Խաչատրյան, ruski: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (Tbilisi, 6. lipnja 1903. – Moskva, 1. svibnja 1978.) sovjetsko-armenski skladatelj, na čija je djela armenska narodna glazba često imala utjecaj.
Sadržaj |
[uredi] Život
Aram Hačaturjan rođen je u Tbilisiju, (današnja Gruzija, tadašnja carska Rusija) u armenskoj porodici (otac mu je bio knjigoveža u Tbilisiju). Imao je tri starija brata (Suren, Vaghinak, Levon). U mladosti bio je očaran glazbom koju je čuo oko sebe u Gruziji. U šesnaestoj godini po prvi puta posjećuje operno kazalište u Tbilisiju gdje se izvodio "Abessalom" i "Etery" (Z.Paliashvilli) koji su na njega ostavili neizbrisiv utjecaj.
Isprva se nije orijentirao na glazbu i razmišljao je o studiju biologije ili inženjerstvu. 1921. godine sa starijim bratom Surenom Khachaturovim (koji je tada bio direktor moskovskog umjetničkog kazališta) otputovao je u Moskvu radi studija biologije iako nije znao govoriti ni riječi ruskoga. Iako nije imao posebnog glazbenog obrazovanja (svirao je tubu u amaterskom školskom orkestru i bio je samouk na klaviru), pokazao takav zavidan glazbeni talent da je primljen u moskovsku glazbenu školu (danas Gnesin glazbeni institut) gdje je pohađao čelo u klasi Mikhaila Gnesina i pristupio obrazovanju na smjeru kompozicije 1925. godine. Pored studija biologije pohađao je i glazbenu školu. Po završetku biologije na univerzitetu 1925. godine posve se posvećuje glazbi.
Godine 1929. prešao je na Moskovski konzervatorij gdje je učio u klasi Nikolaija Myaskovskyja, 1930. godine oženio je skladateljicu Ninu Makarovu, kolegicu sa smjera kompozicije. 1934. diplomira na moskovskom konzervatoriju s počastima. 1951. godine postao je profesor u Gnesin školi, te na pedagoškom institutu u Moskvi i na moskovskom konzervatoriju. Također je imao važnu administrativnu ulogu i u Uniji sovjetskih skladatelja koja će ga, kao i Sergeja Prokofjeva i Dmitrija Šostakoviča, kasnije teško optužiti za stvaranje "formalističke" glazbe. Ova tri skladatelja postala su tzv. "titani ruske glazbe" uživajući međunarodnu reputaciju kao vodeći skladatelji 20. stoljeća.
[uredi] Glazba
Hačaturjanova glazba uključuje koncerte za violinu (također prerađene i za flautu), čelo i klavir, koncerte-rapsodije za iste instrumente. Najpoznatiji su mu "Koncert za klavir i orkestar" (1936.) koji ga je proslavio, zatim tri simfonije (treća sadrži dio za petnaest dodatnih truba i orgulje) i baleti "Gayane" (1942.) i "Spartak" (1954). Posljednji balet uključuje i njegov, vjorojatno najpoznatiji dio, "Ples sa sabljama" (Sabre Dance). Također je pisao i kraće klavirske pjesme kao što je "Dvije žene tračaju", brza i živa pjesma. Također je skladao glazbu za film i drame kao što je 1941. bio "Masquerade" Mikhaila Lermontova.
[uredi] Hačaturjan i komunizam
Hačaturjan je bio zanesen komunizmom. 1920. godine kada je Armenija proglašena sovjetskom republikom, Hačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armensko-gruzijskim umjetnicima. Hačaturjan se učlanio u komunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima posebice u "Gayene" (koja se zbiva na zadružnoj farmi) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije (vjerojatno je tome bio uzrok Hačaturjanovo armensko porijeklo koje se komunistima nije sviđalo, a ne njegova glazba). Ironičo, jer ju je Hačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. Andrei Zdanov, sekretar komunističke partije donio je 1948. god. tzv. "Zdanovljev dekret" kojim se Hačaturjana, Prokofjeva, Šostakoviča i druge renomirane ruske glazbenike proglašava dekadentnim formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na Hačaturjana koji je kasnije rekao: "bila su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam čak razmišljao i o tome da promijenim profesiju." Hačaturjan je kasnije napisao brojne skladbe komunizmu u čast te je mnogo puta i odlikovan za svoj rad i djelo.
Umro je u Moskvi, nešto prije svoje 75 godine. Pokopan je u Jerevanu, Armeniji, zajedno s ostalim zaslužnim armenskim umjetnicima.
