Armenija

Republika Armenija; Հայաստանի Հանրապետություն; Hayastani Hanrapetut’yun
Zastava	Grb
	Himna; Mer Hayrenik
Glavni grad	Erevan
Službeni jezik	armenski
Vlada
- Predsjednik	Serž Azati Sargsyan
- Predsjednik Vlade	Tigran Sargsyan
Neovisnost	Od Sovjetskog Saveza; 21. rujna 1991.
Površina	138. po veličini
- ukupno	29.800 km²
- % vode	4.7 %
Stanovništvo	128. po veličini
- ukupno (2003)	3.326.448
- gustoća	112/km²
BDP (PKM)	procjena 2005.
- ukupno	14.17 milijardi $ (127.)
- po stanovniku	4,270 $ (115.)
Valuta	dram (100 luma¹)
Pozivni broj	+374
Vremenska zona	UTC +4
Internetski nastavak	.am
	(1) izvan upotrebe

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Armenija (armenski Հայաստան, Hayastan), službeno Republika Armenija je država na južnom Kavkazu. Na zapadu graniči s Turskom, na sjeveru s Gruzijom, na istoku s Azerbejdžanom, na jugu s Iranom i azerbejdžanskom eksklavom Nahičevan.

Prije raspada Sovjetskog Saveza je Armeniji po Staljinovoj odluci (iz 1923., kad je bio ministar za narodnosti) pripadala i eksklavica Baškend unutar teritorija Azerbejdžana, dok su Azerbejdžanu pripadale četiri eksklave unutar pokrajine Tavuš i jedna u pokrajini Ararat. Kad se Sovjetski Savez raspao i kad su se pojavile napetosti oko Gorskoga Karabaha, obje su države pripojile te eksklavice svojem teritoriju. Trenutačno su otvorene granice s Gruzijom i Iranom, dok su granice s Turskom i Azerbejdžanom zatvorene. 1991. Armenija je nastala na području bivše Armenske SSR.

[uredi] Legenda i podrijetlo imena

Armenija se na armenskom zove Hajastan, što znači Haikova zemlja. U Svetom pismu je Haik bio Noin prapraunuk. Haik je u 130. godini otišao u Šinar (Babilon) graditi Kulu babilonsku. Zbog njegove "božanske" vanjštine, asirski mu je vladar Bel (poznat i kao Nimrod) rekao da ostane i da će ga slaviti kao boga, ali on je odbio i vratio se u svoju zemlju pod Araratom. Zato je Nimrod krenuo s vojskom za njim, pa je u bitci kod jezera Van (danas u Turskoj) Haik strijelom s tri pera probio Nimrodov oklop i ubio ga. Asirska se vojska povukla, a Haik je živio 400 godina. Od te bitke računa se tradicionalni armenski kalendar.

Ime Armenija, koje se koristi za ovu zemlju u većini jezika, počeli su prije oko tri tisućljeća koristiti grčki povjesničari po armenskom vođi Aramu, koji je prema legendi bio šesti član Haikove loze (praunuk Haikova praunuka).

[uredi] Povijest

Glavni članak: Povijest Armenije

Armenija je do 1454. bila moćno carstvo s bogatom kulturom i u jednom je razdoblju vladala čitavim područjem između Crnoga mora i Kaspijskog jezera. 301. je postala prva država koja je formalno preuzela kršćanstvo kao službenu državnu vjeru - 12 godina prije Rima. Izmjenjivale su se razne dinastije. Ipak, nakon što su je osvajali Parti, Rimljani, Mongoli, Arapi, Egipćani i Perzijanci, Armenija je oslabjela, pa su je 1454. podijelili Otomansko Carstvo i Safavidska Perzija. Turske su carske, vojne i republikanske vlade između 1895. i 1923. godine, zbog straha što kršćanski Armenci, pogotovo u I. svjetskom ratu, pomažu carskoj Rusiji, izvršile pokolje poznate kao Armenski genocid, u kojima je život izgubio više od milijun Armenaca.

Perzijski je dio Armenije 1828. pripojen Ruskom Carstvu, a 1920. Armenija unutar Sovjetskog Saveza dobiva status socijalističke republike. Spor sa susjednim Azerbejdžanom zbog armenske enklave Gorski Karabah potječe još od sovjetskog doba (1988.), a pojačao se nakon što je Armenija postala neovisna država 1991. U svibnju 1994. potpisano je primirje, no status Gorskog Karabaha nije razrješen.

Kako se nije moglo ostvariti mirno rješenje i zbog turske blokade Armenije, oslabilo je gospodarstvo obiju država. Armenija je i nakon raspada SSSR-a ostala članica Saveza neovisnih država.

[uredi] Pokrajine

Glavni članak: Pokrajine Armenije

Država je upravno razdjeljena na 11 pokrajina (jed. marz, mn. marzer):

[uredi] Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Armenije

Armenija je zemlja kontinentalna zemlja bez izlaza na more. Prosječna nadmorska visina je 1370 m i samo 10% zemlje je niže od 1000 m. Najviši vrh je 4090 m visok Aragac (oko 70 km sjeverno od Erevana), dok je najniža nadmorska visina (400 m) u klancu rijeke Debed na sjeveru države kod granice s Gruzijom. Veći dio zemlje čini visoka ravnica s klancima rijeka kao što su Hrazdan, Arpa, Debed, Azat. Planine su na sjeveru i sjeveroistoku države, gdje je lanac Mali Kavkaz. Jezero Sevan na istoku države spada u najveća planinska jezera i najveće je u Zakavkazju. Na zapadu države (kod granice s Turskom) se nalazi plodna dolina rijeke Araks.

[uredi] Klima

Glavni članak: Klima Armenije

Zbog planina nema većeg utjecaja Crnog mora ni Kaspijskog jezera. Klima je kontinentalna s vrućim ljetima i hladnim zimama, dok temperatura i količina padalina također ovise o zemljopisnoj širini i nadmorskoj visini. Najhladnije je i ima najviše padalina (do 800 mm) u planinskim područjima na sjeveru in sjeveroistoku države, a najtoplije je kod granice s Iranom. Na središnjoj visoravni padne do 250 mm padalina ljeti, a srednja zimska temperatura je oko 0°C, srednja ljetna temperatura oko 25°C. Ljeti dnevna temperatura u Erevanu može dosegnuti 44°C, dok u zimskim noćima može pasti na -15°C. Zima brzo prelazi u ljeto i obratno, pa su proljeće i jesen slabi i kratki.

[uredi] Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Armenije

Popis stanovništva 2001. utvrdio je oko 3.000.000 stanovnika. 96% se izjasnilo kao Armenci, 2% Rusi, a ostatak su Jezidi i Kurdi. Po raspadu Sovjetskog Saveza iz Armenije je pobjeglo oko 200.000 Azerbejdžanaca, dok se u Armeniju doselio veći dio 260.000 Armenaca koji su pobjegli iz Azerbejdžana. Popis je pokazao i da se između 1991. i 2001. gotovo četvrtina stanovništva (oko 800.000) iselila, uglavnom u Rusiju.

Velika većina Armenaca pripada Armenskoj apostolskoj crkvi, koja je neovisna crkva unutar kršćanstva. Dio stanovništva na sjeverozapadu, uglavnom u pokrajini Širak, čine katolici. Dio Rusa pripada Ruskoj pravoslavnoj crkvi, Jezidi pripadaju zoroastrizmu, a Kurdi islamu.

[uredi] Etničke grupe

Detaljniji članak o ovoj temi: Etničke grupe Armenije

[uredi] Kultura

Ulaz u samostan Haghbat iz 10. stoljeća

Detaljniji članak o ovoj temi: Armenska umjetnost

Na području današnje Armenije i Gruzije je nastalo mnogo originalnih umjetničkih djela koja imaju odlike naroda koji su dugo vremena vladali ovim područjem – Perzijancima i Rimljanima, te popraćena bizantskom umjentošću koiné iz 5. stoljeća. Armenci su bili prvi narod koji je kršćanstvo proglasio državnom religijom (koncem 3. st.), čak prije Rimskog Carstva, nakon čega je uslijedilo dugo bogato i sretno razdoblje do mongolske provale u 13. stoljeću. U to vrijeme je nastalo mnogo originalnih građevina jedne arhitekture koja se neovisno razvija, posebice oko 10. st.

Širom Armenije, ali i sjevernog Irana, zapadne Turske, Gruzije i istočnog Azerbejdžana, susrećemo crkve s pravokutnim i monogokutnim tloctom, kao i crkve s kupolom, a ima i utvrđenih samostanskih kompleksa (kao što su čarobne ruševine Anija, stare armenske prijestolnice). Armenska je arhitektura ostavila trajan utjecaj na kasnije stilove u kavkaskom području.

Poseban oblik staroarmenske skulpture predstavljaju velike nadgrobne kamene stele s uklesanim križem u plitkom reljefu, ali s bogatom ornamentalnom dekoracijom – tzv. kečkari. Oni su se očuvali i tijekom mongolske i turske okupacije, duboko u 19. stoljeće.

[uredi] Državni praznici

Nova godina: 1. siječnja
Božić: 6. siječnja
Dan oružanih snaga: 28. siječnja
Međunarodni dan žena: 8. ožujka
Veliki petak: prema julijanskom kalendaru
Dan majčinstva i ljepote: 7. travnja
Dan pobjede u miru: 9. svibnja
Dan prve republike: 28. svibnja
Dan ustava: 5. srpnja
Dan neovisnosti: 21. rujna
Dan sjećanja na potres u Leninakanu (današnjem Gjumriju): 7. prosinca
Stara godina: 31. prosinca

Poznati praznik, koji službeno nije državni, jest vardevar, koji se slavi na srpanjsku subotu (određuje se na temelju Mjesečeva kalendara). Na taj dan stanovnici (pogotovo djeca) polijevaju prolaznike vodom i vješaju balone pune vode. Na sličan se način slavi i budistička nova godina u Kini i Mjanmaru (Burmi), što je vjerojatno poganski obred pročišćenja koji se radio još prije dolaska kršćanstva odnosno budizma, iz kojeg možda potječe i kršćanski obred krštenja.