Bosna i Hercegovina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina
Босна и Херцеговина
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Državna himna Bosne i Hercegovine
Položaj Bosne i Hercegovine
Glavni grad Sarajevo
Službeni jezik bošnjački, hrvatski i srpski
Vlada
 - Predsjedništvo Bosne i Hercegovine Željko Komšić,
Nebojša Radmanović,
Bakir Izetbegović
 - Predsjednik Vlade Vjekoslav Bevanda
Neovisnost Odcjepljenjem od SFRJ
5. travnja 1992.
Površina 124. po veličini
 - ukupno (O površini) 51 129 km2
 - % vode (zanemarivo) %
Stanovništvo 128. po veličini
 - ukupno (1991.) 4.377.033
BDP (PKM) procjena 2010.
 - ukupno 30,4 milijardi $ (102.)
 - po stanovniku 7 816 $ (93.)
Valuta konvertibilna marka (100 feninga)
Pozivni broj +387
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .ba

Bosna i Hercegovina (BiH) je država u Europi, na zapadu Balkana. Graniči s Hrvatskom, Srbijom, i Crnom Gorom. Glavni grad je Sarajevo.

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Bosne i Hercegovine

Ostaci iz starijeg kamenog doba u BiH su pronađeni u Varvari (strugalice, šiljci, oruđe, oružje) i u špilji u Badnju (gravura koja prikazuje napadnutog konja), a iz mlađeg kamenog doba u Zelenoj pećini, Ravlića pećini, Lisičićima i Butmiru gdje su nađene zemunice, ostatci kostura, glinene figure itd.

Među najznačajnije lokalitete iz metalnog doba ubrajaju se Donja Dolina i prostor Ošanića (gdje se prije nalazio grad Daorson).

U prvim stoljećima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizant i zapadni nasljednici Rima.

Slaveni su se naselili u 7. stoljeću, a Srbija i Hrvatska vladale su nad dijelovima Bosne u 9. stoljeću. Uz izuzetak današnjeg istoka Hercegovine i Huma većinom 10. i 11. stoljeća Bosna je sastavni dio hrvatskog kraljevstva. Nakon Pacte Convente i dolaska na vlast dinastije Arpadovića u istočnim dijelovima današnje BiH jačaju devolucijski procesi prema ostatku Hrvatskog kraljevstva. Tu banovinu koja kasnije postaje kraljevstvom (1377.) hrvatsko ugarski vladari su nazivali Ramom i u svoj kraljevski naslov su pridodali rex Ramae (kralj Rame). Mnogi hrvatski povjesničari (počevši od V. Klaića, pa nadalje) samo čežnju za neovisnošću bosanskog kraljevstva vide u otporu koji su hrvatski plemići pružali prema kralju "strane krvi".

U 14. i 15. stoljeću broj stanovnika je teško odrediti, ali se pretpostavlja da je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijaše i Crkva bosanska, kojoj je pripadao nemali dio pučanstva (nemoguće je utvrditi koliki). Povjesničari smatraju da je većina stanovništva u tom razdoblju bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanić), dok su neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani. Bosna je ostala neovisna do 1463. godine, kada ju, bar njezin veći dio, osvajaju Turci. Dne 25. listopada 1478. pretposljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu.

Hrvoje Hrvatinić je bio Hrvat iz obitelji koja potječe iz roda Svačića, i sam kralj Tvrtko I spominje da mu je prišao Hrvoje "sa svojimi Hrvati" (vidjeti rukopise u izdanju Veselina Masleše prikupljene od Maka Dizdara). Turska osvajanja proširila su uvelike granice srednjovjekovne bosanske kraljevine, tako da su područjima današnje BiH, uz originalnu jezgru, banovine Usoru i Soli, Donje Kraje (unio H. Hrvatinić), Hum, te zemlje koje su bile pod vlašću kralja Tvrtka kao kralja Primorja, bosanski sandžak obuhvatio skoro cijelu srednjovjekovnu banovinu Hrvatsku s njegovim glavnim gradovima (primjerice Bihaćem), kao i velike dijelove banovine Slavonije (zapadna slavonija).

Tijekom turske vlasti, mnogi su stanovnici današnje Bosne i Hercegovine prešli na islam. Uzroci tom procesu su višestruki, no bitno se ne razlikuju od islamizacije susjednih zemalja, od Hrvatske do Bugarske. Prema tvrdnjama bosanskih franjevaca katoličko stanovništvu u trenutku pada Bosne je brojilo oko 750, krstjansko 80, a pravoslavno oko 30 tisuća odraslih duša. Pred Srpsku invaziju, u Bosni i Hercegovini, četiri stotine godina kasnije, živio je u BiH jednak broj Hrvata svih uzrasta. Prihvaćanjem Islama mnogim je pravoslavnim i katoličkim konvertitima pružena prilika da dospiju do visokih časti na osmanskom dvoru, poput Velikih Vezira Mehmed-paše Sokolovića ili utemeljitelja i admirala turske mornarice Mehmed-paše Pialija, Hrvata iz Dalmacije. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, kad ona postaje protektorat Austro-Ugarske.

Međutim, slavenski pokreti u susjednim državama radili su na ujedinjenju južnih Slavena.

Prvi svjetski rat je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik ubijen u Sarajevu.

Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je ušla u Jugoslaviju, da bi u 2. svjetskom ratu potpala pod NDH. Nakon rata je osnovana socijalistička Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika.

Nakon izbora 1990., BiH je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za razdruživanje od Jugoslavije (veljača 1992.). Na referendumu se većina stanovništva odlučila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu.

Bosanskohercegovački Srbi nisu izašli na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli su rat radi podjele po etničkom načelu. Na jednoj strani su se našli BiH-Hrvati koji su radi obrane svojih područja osnovali HVO i HOS, BiH-Muslimani (kasnije pod imenom: Bošnjaci) i znatan broj BiH-Srba (koji je ostao odan državi Bosni i Hercegovini), a na drugoj Srbi iz BiH koji su se stavili na stranu velikosrpskih snaga. U početku su velikosrpske snage, ohrabrene početnim ratnim uspjesima, oslovljavale Bosnu i Hercegovinu kao "Srpska Republika Bosna i Hercegovina". Dobro organiziranom obranom od strane Hrvata, a kasnije i Bošnjaka (koji su se ipak prekasno organizirali, što je tijek rata vrlo brzo pokazao), srpsko napredovanje je zaustavljeno, apetiti su svedeni na "realniju" mjeru, pa su za svoju paradržavnu tvorevinu uzeli naziv Republika Srpska.

Početkom 1993. javljaju se sukobi između BiH-Hrvata i Bošnjaka. Do konca godine sukob se rasplamsao do te mjere da su se umirila skoro sva ratišta tih dvaju naroda prema području kontroliranog od strane Srba. Ipak, nisu na svim područjima Hrvati i Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci) ratovali jedni protiv drugih, nego su se nastavili boriti jedni uz druge (primjerice, Bihaćka krajina, Posavina i Usora).

U ožujku 1994. godine Bošnjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bošnjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije s Republikom Hrvatskom. Tome je prethodilo primirje iz siječnja iste godine, sklopljeno između snaga Herceg-Bosne i snaga BiH - Muslimana odanih vladi Alije Izetbegovića, sklopljeno uz veliki utjecaj međunarodnih čimbenika.

Nešto kasnije, vodstvo Bošnjaka, tada još uvijek pod imenom Muslimani, uzima ime Muslimani-Bošnjaci za svoj narod. Ime se javljalo također i u obliku Bošnjaci-Muslimani, a na koncu se koristi samo Bošnjaci.

Nakon uspješne operacije Oluje i deblokade Bihaća stvoreni su uvjeti za nove pregovore. U američkom gradu Daytonu 21. studenog 1995. sve su zaraćene strane potpisale mirovni sporazum, čime je završio trogodišnji rat (konačan sporazum potpisan je u Parizu 14. prosinca 1995.).

Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Upravna podjela

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Upravna podjela Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta i jednoga distrikta.

Entiteti BiH su:

Distrikt je Brčko.

Politika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Bosne i Hercegovine

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima tri člana (jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata), koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake 4 godine.

Njih izravno bira narod (Federacija bira Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska bira Srbina).

Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.

Parlamentarna skupština je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba).

Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima. Ima devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s predsjedništvom.

Zemljopis

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je smještena na zapadnom Balkanu, a graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu, te sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku.

Najveći dio teritorija čine planine i visoki krš, pokriveni šumama i pašnjacima. Najviši vrh je Maglić (2386 m). Nizine se nalaze na sjeveru i na jugozapadu. U bosanskohergevoačka jezera ubrajaju se Kukavičko jezero, Boračko jezero, Modračko jezero itd. Buško jezero je najveće (umjetno) jezero u BiH, a najdulja rijeka je Bosna (koja se nalazi isključivo u BiH).

Na sjeveru BiH zastupljeni su npr. lipa, javor, grab, bagrem, klen, u središnjem bukva, grab, javor, smreka, jasen itd., a u južnom dijelu postoji makija.

Neum u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je jedini izlaz na more.

Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u središnjem planinska, dok je u južnom dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim padinama, a gradovi su smješteni u dolinama i zavalama. U nizinskom prostoru naseljenost je slaba zbog povremenih poplava. U Hercegovini naselja su smještena pokraj krških polja. Najveći gradovi BiH su Banja Luka, Zenica, Mostar, Sarajevo i Tuzla.

Površina

Bosna i Hercegovina obuhvaća površinu od 51 129 km² po podatcima Savezne geodetske uprave SFRJ iz 1953. godine.[1] Isti podatak navodi i Opća i nacionalna enciklopedija.

Prema podatcima Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Bosne i Hercegovine riječ je o 51 209,2 km² ukupne površine, od čega 51 197,0 km² otpada na kopno, a 12,2 km² na more.[2] CIA navodi podatak o 51 197 km² ukupne površine; 51 187 km² kopna i 10 km² voda.[3] Hrvatska enciklopedija (2000.) navodi podatak o 51 209,2 km² ukupne površine.[4]

Povijesno-zemljopisne regije

Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine (neke se i preklapaju međusobno):

Dubrovačko područje)

Županije Federacije Bosne i Hercegovine

Upravna podjela Federacije BiH

Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na 10 federalnih jedinica, županija:

Broj Županija Središte Broj Županija Središte
Coat of arms of Una-Sana Canton.gif 1. Unsko-sanska Bihać Central Bosnia Canton Grb.gif 6. Središnja Bosna Travnik
BiH Posavina Canton COA.svg 2. Posavska Orašje Coat of arms of Herzegovina-Neretva Canton.gif 7. Hercegovačko-neretvanska Mostar
Coat of Arms of Tuzla Canton.svg 3. Tuzlanska Tuzla Coat of Arms of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg 8. Zapadnohercegovačka Široki Brijeg
Coat of arms of Zenica-Doboj Canton.gif 4. Zeničko-dobojska Zenica Sarajevo Canton CoA.png 9. Sarajevska županija Sarajevo
Coat of arms of Bosnian Podrinje Canton.PNG 5. Bosansko-podrinjska Goražde Goražde Coat of Arms of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg 10. Hercegbosanska Livno


Katolička upravna podjela Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je podijeljena na 4 crkvene jedinice:

Na prostoru Bosne i Hercegovine također se nalaze dvije franjevačke provincije:

Promet

Postoje cestovni, željeznički, riječni (riječna luka Bosanski Brod) te zračni promet. U BiH cestovni promet je loše razvijen zbog nepristupačnog reljefa u njezinom središnjem dijelu. Neke željezničke pruge napravljene su za vrijeme Austro-Ugarske, dok se danas koriste tek povremeno zbog toga što su u ratu uništene. Aerodromi se nalaze u Mostaru, Tuzli, Sarajevu te Banjoj Luci. Trenutno se gradi suvremena autocesta Koridor 5c.

Gospodarstvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Bosne i Hercegovine

Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u socijalističkoj Jugoslaviji. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine ratovanja uništile su bosanskohercegovačko gospodarstvo i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%.

Nakon mira, proizvodnja se malo oporavila 1996.-'98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine, a sveden je na jednu četvrtinu prijeratnog (od 24.000 $ prije rata na 6.100 $ u 2003. godini).

Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 41%.

U Posavini se uzgajaju žitarice i industrijske biljke, a od domaćih životinja uglavnom perad i svinje. Na poljima koja su smještena kod Neretvinog donjeg toka, zahvaljujući toploj mediteranskoj klimi, uzgaja se vinova loza, razno povrće i maslina, šipak, klementine, mandarine, limun (doduše znatno manje od mandarina i klementina) te ostalo voće. U brežuljkastom dijelu uzgajaju se šljive, jabuke i slično voće, te povrće. U gorsko-planinskom zavičaju često se uzgaja tek malobrojno povrće i voće, no stočarstvo je veoma razvijeno.

U Zavidovićima se proizvodi namještaj, a u Banja Luci i Prijedoru celuloza. U nižim predjelima rastu hrast i bukva, a u višim jela, smreka te crni i bijeli bor. Najviše listopadne šume ima Posavina.

U BiH postoje nalazišta kamene soli (Tuzla), gipsa (npr. Kupres, Foča, Jajce), željeza (npr. Vareš), boksita (u blizini Širokog Brijega, Jajca, Čitluka i drugih gradova) itd.

Razvijeni su planinski, vjerski, ljetni, seoski i zdravstveni turizam. U veće poznate planine ubrajaju se Igman, Vlašić, Bjelašnica, Treskavica itd. Termalni izvori smješteni su u Tešnju, Kiseljaku, Laktašima, Višegradu i drugim naseljima. U Hercegovini se nalaze Neum koji izlazi na Jadransko more te Međugorje koje je poznato po Gospinom ukazanju.

Stanovništvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Bosne i Hercegovine

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.

Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika s ovim sastavom: 1.902.956 (43.47%) Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci), 1.366.104 (31.21%) Srba i 760.852 (17.38%) Hrvata, 242.682 (5.54%) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38%) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi etničku: 88% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani, a 99% Srba su pravoslavci. U Bosni i Hercegovini živjeli su i pripadnici nacionalnih manjina. Nijihov broj na popisu iz 1991. godine, bio je sljedeći: Albanci - 4.922, Crnogorci - 10.048, Česi - 590, Talijani - 732, Židovi - 426, Mađari - 893, Makedonci - 1.596, Nijemci - 470, Poljaci - 526, Romi - 8.864, Rumunji - 162, Rusi - 297, Rusini - 133, Slovaci - 297, Slovenci - 2.190, Turci - 267 i Ukrajinci - 3.929.

Podaci su se od tada znatno promijenili jer je u ratu poginulo oko 100 tisuća ljudi po najnovijim procjenama, a pola stanovništva se preselilo.

Prema podacima iz CIA fact book iz 2000. godine, BiH ima 4.025.000 stanovnika a etnički sastav je bio sljedeći - 48% Bošnjaci, 37.1% Srbi, 14.3% Hrvati i 0.6% ostali.

Podaci iz prošlih popisa

Etničke grupe

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Etničke grupe Bosne i Hercegovine

Kultura

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Bosne i Hercegovine

Nekadašnji rimski gradovi nalazili su se u Mogorjelu, Bigesti i Cimu, a danas postoje samo njihovi ostaci. U stare gradove ubrajaju se Bobovac, Vranduk i Srebrenik, a njihovi dijelovi su u Jajcu i Počitelju. Stećci potječu iz srednjeg vijeka, a najviše ih ima u Radimlji. Humačka je ploča najstariji spomenik koji je napisan na hrvatskom jeziku u BiH, a napisan je na bosančici (sadrži još i pet glagoljičnih slova).

Poznati slikari iz vremena poslije drugog svjetsko rata su: Virgilije Nevjestić, Bekir Misirlić, Ljubo Lah, Meha Sefić, Franjo Likar, Mersad Berber, Ibrahim Ljubović, Dževad Hozo, Affan Ramić, Safet Zec, Ismar Mujezinović i Mehmed Zaimović. Bosna i Hercegovina dala je i brone književnika kao što su npr. pjesnici Antun Branko Šimić, Aleksa Šantić, Jovan Dučić i Mak Dizdar, te npr. pisci Ivo Andrić, Meša Selimović, Semezdin Mehmedinović, Branko Ćopić, Miljenko Jergović, Isak Samokovlija, Abdulah Sidran, Petar Kočić.

Filmska kultura

Neki od poznatih bosanskohercegovački filmski djelatnika su: Hajrudin Krvavac-Šiba, Emir Kusturica (filmovima "Otac na službenom putu" i "Podzemlje" osvoji na filmskom festivalu u Cannesu Zlatnu palmu (Palme d'Or) 1985. i 1995.), Mirza Idrizović, Aleksandar Jevđević, Ivica Matić, Danis Tanović (filmom "Ničija zemlja" osvojio Oscara američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti u konkurenciji za najbolji strani film i nagradu Golden Globe 2001.g.), Ademir Kenović, Benjamin Filipović, Jasmin Dizdar, Pjer Žalica, Jasmila Žbanić, Dino Mustafić, Srđan Vuletić, Aida Begić.

Moderna glazba

Mnogi bosanskohercegovački izvođači poznati su u regiji, kao što su npr.: Dino Zonić, Goran Bregović, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Edo Maajka, Frenkie, Šejla Sulejmanovski, Dino Merlin i Tomo Miličević, a veliku popularnost su imali pop i rock sastavi npr. Bijelo dugme, Indexi, Plavi Orkestar, Zabranjeno Pušenje.

Šport

Bosna i Hercegovina je zemlja mnogih svjetskih poznatih sportaša, od kojih su mnogi nastupali u momčadim bivše Jugoslavije. Najvažniji međunarodni sportski događaj na prostoru BiH bile su 14. zimske olimpijske igre održan u Sarajevu od 7.-19. veljače 1984.g. Neki od poznatih olimpijaca su:

Rukometni klub Borac iza Banja Luke osvojio je sedam prvenstava rukometa u Jugoslaviji, a 1979.g. bili su i Europski klupski prvaci u rukometu. Košarkaški klub Bosna iz Sarajeva osvojio je Europsko klupsko prvenstvo u košarci 1979. Ženski košarkaški klub Jedinstvo Aida iz Tuzle osvojio je Europsko klupsko košarkaško prvenstvo u Firenci. Karate klub Tuzla-Sinalco osvoji je četiri Europska prvenstva u karateu i jedno svjetsko prvenstvo.

Najpopularniji sport u BiH je nogomet, neki od biših poznatih igrača su Josip Katalinski, Dušan Bajević, Miroslav Blažević, Ivica Osim, Safet Sušić, i Mirsad Fazlagić, a od današanji su: Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević, Emir Spahić, Asmir Begović, Miralem Pjanić i mnogi drugi.

Povezani članci

Vanjske poveznice

Izvori

  1. Mihailo Milovanović, Svetolik Stanojević, ur., Statistički godišnjak Jugoslavije 1983., Godina XXX., Beograd : Savezni zavod za statistiku i Beogradski izdavačko-grafički zavod, [kolovoza] 1983., tablica 101-2. Površina SFRJ, str. 70.
  2. Krešimir Krmpotić, gl. ur., Derviš Đurđević, odg. dir., Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo : Federalni zavod za statistiku, 2010., ISSN 1029-8002, str. 27.
  3. Bosna i Hercegovina (engl. Bosnia and Herzegovina).  U almanahu: The World Factbook, Washington, Okrug Columbia : Central Intelligence Agency, Mrežno gradivo, Zadnji put ažurirano 5. srpnja 2011., Pristupljeno 18. srpnja 2011., ISSN 0277-1527, ISSN 1553-8133 (The online Factbook)
  4. Enciklopedijski članak Bosna i Hercegovina, U svesku: Dalibor Brozović, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, Sv. 2. : Be – Da, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 2000., ISBN 953-6036-32-0, str. 252.

Ostali projekti

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bosna i Hercegovina
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bosna i Hercegovina
Gnome-globe.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Bosne i Hercegovine
Wiktionary-logo.svg Pogledajte rječničku natuknicu Bosna i Hercegovina u Wječniku, slobodnom rječniku.