Basiliscus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Basiliscus
Smeđi bazilisk, Kostarika
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Sauropsida
Red: Squamata
Porodica: Corytophanidae
Rod: Basiliscus
Laurenti, 1768.
Područje života
Vrste

Basiliscus basiliscus
Basiliscus galeritus
Basiliscus plumifrons
Basiliscus vittatus

Basiliscus je rod guštera iz porodice Iguanidae. Ovaj rod čine četiri vrste, koje obitavaju u tropskim kišnim šumama Središnje i Južne Amerike, od južnog Meksika do Ekvadora i Venecuele. Nedavno su uvedeni u Floridi. To su:

Etimologija[uredi VE | uredi]

Naziv Basiliscus dolazi iz grčkog basilískos (βασιλίσκος), što znači "mali kralj" Specifičan epitet ovom rodu dao je Carl Linné u 10. izdanju knjige Systema Naturae[1].

Opis[uredi VE | uredi]

Bazilisci imaju plave pjegice i žutu šarenicu, u prosjeku su dugi 70-75 centimetara i teški oko 80 grama. Imaju duge grbe, ojačane u tri različite točke (glava, leđa i rep), koje daju dojam stvorenja kao što su Dimetrodon i Spinosaurus.

Hod po vodi[uredi VE | uredi]

Bazilisci ponekad hodaju na dvije noge. Imaju jedinstvenu sposobnost hodanja po vodi, pa ih ljudi često nazivaju "Isus Krist gušter" ili "Isus gušter", u odnosu na biblijski odlomak Matej 14, 22-34[2]. Hodajući po vodi, imaju brzinu od 1,5 metra po sekundi, a prije potonuća i plivanja prevale 4,5 metara. Zalisci između prstiju služe im kao oslonac, stvaraju veću površinu i vrećicu zraka. Mogu se također sami održati hodajući po vodi na sve četiri noge.

Drugi obrambeni mehanizmi[uredi VE | uredi]

Kada bazilisci otkriju da su u opasnosti, mogu plivati velikom brzinom koristeći svoje grbe kao kormila. Također mogu se i skrivati u pijesku. Prsten mišića oko obje nosnice onemogućuje ulazak pijeska u nos baziliska.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Robert George Sprackland (1992). Giant lizards. Neptune, NJ: T.F.H. Publications
  2. http://news.nationalgeographic.com/news/2004/11/1116_041116_jesus_lizard.html