Behistunski natpisi

Koordinate: 34°23′18″N 47°26′12″E / 34.38833°N 47.43667°E / 34.38833; 47.43667
Izvor: Wikipedija
Behistunski natpisi
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2006.
VrstaKulturno dobro
Mjerilo(ii) i (iii)
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1222
Koordinate34°23′18″N 47°26′12″E / 34.38833°N 47.43667°E / 34.38833; 47.43667
Behistunski natpisi na zemljovidu Irana
Behistunski natpisi
Behistunski natpisi
Lokacija Behistunskih natpisa u Iranu

Behistunski natpisi (također poznati kao i Bisitun ili Bisutun, perz. بیستون, staroperz. Bagastana: „Božje mjesto ili zemlja“[1]) su starovjekovni višejezični zapisi koji se nalaze na planini Behistun u Kermanšaškoj pokrajini pokraj grada Kermanšaha u zapadnom Iranu.[2] Datiraju iz 6. stoljeća pr. Kr., odnosno iz doba vladavine Darija I. Velikog, vladara Perzijskog Carstva.

Behistunski natpisi Darija Velikog, vladara Perzijskog Carstva
Stupac 1 (DB I 1-15), skicirao Fr. Spiegel (1881.)

Natpisi uključuju tekstove pisane na klinastom pismu na tri jezika; perzijskom, elamskom i babilonskom.[3] Britanski vojni časnik Henry Rawlinson[4] je kopirao natpise u dva dijela, 1835. i 1843. godine. Rawlinson je uspio prevesti klinasto pismo na perzijskom jeziku 1838., dok su elamske i babilonske tekstove 1843. preveli Rawlinson i njegovi suradnici. Babilonski zapisi su kasniji oblik akadskog jezika, dok oba spadaju u semitske jezike. U doba otkrića, Behistunski zapisi su za klinasto pismo imali jednaki značaj kao i Kamen iz Rosette za egipatske hijeroglife; radilo se o dokumentu pomoću kojeg je bilo moguće dešifrirati drevno i zaboravljeno pismo.

Behistunski natpisi su otprilike 15 m visine i 25 m širine, a uklesani su u vapnenačku liticu koja se nalazila uz antičku cestu koja je spajala glavne gradove Babilonije i Medije (Babilon i Ekbatanu). Radi se o jako nepristupačnom mjestu budući kako su drevni graditelji izravnali litici nakon završetka klesanja natpisa. Perzijski tekst sastoji se od 414 redaka posloženih u pet stupaca; elamski od 593 redaka u osam stupaca, dok se babilonski sastoji od 112 redaka.

Ove natpise je dao urezati perzijski vladar Darije I. Veliki,[5] čija je figura također uklesana iznad natpisa. Reljef ga prikazuje naoružanog lukom, te s lijevom nogom nad grudima osobe koja leži, za koju se pretpostavlja kako se radi o uzurpatoru Gaumati kojeg je Darije svrgnuo s perzijskog trona. Darije se na reljefu prikazuje kako pristiže s lijeva u pratnji dvaju dvoranina, dok deset figura (visine 1 m) pristižu s desna i drže ruku na ramenu onog ispred, što simbolizira jedinstvo pokorenih naroda. Zoroastrijski simbol faravahar lebdi iznad ljudskih figura, a simbolizira blagoslov božanstva Ahura Mazde. Pretpostavlja se kako je jedna ljudska figura dodana na reljef nakon svršetka klesanja, a nalazi se na odvojenom kamenom bloku pričvršćenom na postojeću strukturu pomoću željeznih klinova i olova.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Behistunski natpisi (Livius.org). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2007. Pristupljeno 6. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Enciklopedija Britannica: Bisitun
  3. Behistun (Archaeology.about.com). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2011. Pristupljeno 6. kolovoza 2009.
  4. Enciklopedija Britannica: Perzijski natpisi na klinastom pismu
  5. Behistunski natpisi (enciklopedija Iranica). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009. Pristupljeno 6. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Behistunski natpisi