Bogdan Hmeljnicki

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ukrajinski hetman Bogdan Hmeljnickij (1595.-1657.)
Spomenik Bogdanu Hmeljnickom u Kijevu
Obiteljski grb ukrajinske plemićke obitelji Hmeljnicki

Bogdan Hmeljnicki (ukrajinski: Богдан Зиновій Михайлович Хмельницький - Bogdan Zynovij Myhajlovyč Hmeljnyc'kyj) (Ukrajina, Subotiv, 27. prosinca 1595. - Ukrajina, Čigirin, 6. kolovoza 1657.) je bio ukrajinski hetman i veleposjednik plemićkog roda u Poljsko-Litavskoj uniji.[1]

Bogdan Hmeljnicki predstavlja jednu od najvažnijih ličnosti u ukrajinskoj povijesti te glavnog ukrajinskog vođu nekoliko velikih oslobodilačkih ustanka ukrajinskih kozaka protiv poljske vlasti u razdoblju od 1648. do 1654. godine. Zaslužan je za uspostavljanje srednjovjekovne ukrajinske države Zaporoške Republike koja je nakon dužeg perioda predstavljala snažan oslonac ukrajinske neovisnosti.[2]

Perejaslavski sporazum[uredi VE | uredi]

Godine 1654. Bogdan Hmeljnicki potpisao je Perejaslavski sporazum kojim se jamčila autonomija Ukrajine-Rus' u zajednici s Moskovskim Carstvom. Sporazum je do danas ostao predmet stručne rasprave između povjesničara jer se sumnja da su u njemu dogovoreni uvjeti naknadno krivotvoreni na korist ruskog odnosno tada još moskovskog cara.[3]

Hmeljnicki je naposljetku bio izigran od moskovskih vlasti, a ključni dogovoreni uvjeti se nisu ispoštovali što je s vremenom nakon njegove smrti dovelo do ruske aneksije Ukrajine i potpunog ukidanja stečene autonomije. Taj čin pokrenuo je lavinu drugih nepovoljnih uvjeta po srednjovjekovnu Ukrajinu, a to se posebno nepovoljno odrazilo na neovisnost Ukrajinske pravoslavne crkve koja se danas predstavlja kroz Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Moskovskog patrijarhata.[4] Hmeljnicki je nakon prekršenih dogovora pokušao stvoriti savez sa Švedskim Kraljevstvom i Osmanskim Carstvom kako bi i dalje zadržao neovisnost Ukrajine no to mu nije uspjelo.[5]

U Rusiji se Perejaslavski sporazum tumači kao bratsko sjedinjavanje srednjovjekovne Ukrajine-Rusi i Rusije-Moskovije nakon višegodišnje razjedinjenosti i višegodišnje stagnacije ukrajinsko-ruskih odnosa. Često se 1654. godina tretira kao početak političkog formiranja moćnog Ruskog Imperija. U Ukrajini se Perejaslavski sporazum promatra kao prekretnica u kojoj se Ukrajina počinje suočavati sa teškim oblicima diktature, velikim ljudskim gubicima i postupnim otuđivanjem ukrajinskog nacionalnog identiteta.[6]

Strana literatura[uredi VE | uredi]

  • Всемирньїй биографический знциклопедический словарь. М., 1998. — С.824—825;
  • УСЕ: Універсальний словник-енциклопедія. К., 1999. — С.1455;
  • Шаров І. 100 видатних імен. К., 1999. — С.443—444;
  • Видатні діячі України минулих століть. К., 2001. — С.566—567;
  • Иллюстрированньїй знциклопедический словарь. М., 2000. — С.1328;
  • Сто найвідоміших українців. М.; К., 2002. — С. 106—121.
  • Лавріненко Н.П. Де шукати прах Богдана Хмельницького // День - 27 квітня 2006 р.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske povewznice[uredi VE | uredi]