Camille Pissarro

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Camille Pissarro
impresionizam - postimpresionizam
Camille Pissarro
Autoportret iz 1873.
Rođenje 10. srpnja 1830.
Charlotte Amalie, Djevičanski otoci, SAD
Smrt 13. studenog 1903.
Pariz, Francuska
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa Pariz, Bruxelles
Utjecao Georges Seurat
Utjecali Gustave Courbet, Camille Corot i Claude Monet
Poznata djela Montmartre bulevar
Côte des Bœufs
Berba žita kod Éragnya
Portal o životopisima

Jacob-Abraham-Camille Pissarro (10. srpnja 1830. – 13. studenog 1903.) je bio francuski Impresionistički slikar. Važan je ne samo zbog inovacija koje je unio u impresionizam i postimpresionizam, već i zbog skoro očinskog pokroviteljstva svojim kolegama, Cézanneu i Gauguinu.

Život[uredi VE | uredi]

Camille Pissarro sa suprugom Julie Vellay 1877. god u Pontoiseu.

Jacob-Abraham-Camille Pissarro[1] rođen je u mjestu Charlotte Amalie na Djevičanskim otocima,[2] u obitelji Abrahama Gabriela Pissarroa, portugalskog sefardskog židova, i Rachel Manzano-Pomié iz Dominikanske Republike. Tu je živio do svoje 12 godine kada se seli u internatsku školu u Parizu. Zanimao se za slikarstvo i anarhizam, te se vratio doma na otok St. Tomas, odakle je 1852. God. otputovao za Venecuelu. God. 1855., Pissarro odlazi za Pariz, gdje studira na više institucija te u ateljejima slavnih umjetnika kao što su Jean-Baptiste-Camille Corot, Gustave Courbet, i Charles-François Daubigny.

Pissarro je oženio Julie Vellay, majčinu sluškinju, s kojom je imao osmero djece od kojih je jedno umrlo prilikom poroda, a jedna djevojčica u devetoj godini života. Ostala djeca su sva slikala, a njegov najstariji sin, Lucien, postao je sljedbenikom art nouveau umjetnika i dizajnera, Williama Morrisa.

Zbog francusko-pruskog rata (1870.–71.) Pissarro je pobjegao iz svog doma u Louveciennesu koji je bio u samom središtu sukoba. Vratio se u lipnju 1871. god. pronašavši da su mu kuću i mnoge rane slike uništili pruski vojnici[3] Njegova obitelj je sklonište pronašla prebjegavši u London, u Upper Norwood kod Kristalne palače, gdje im se kasnije pridružio i Pissarro. Slikajući u Upper Norwoodu Pissarro je upoznao trgovca umjetninama Durand-Ruela koji će kasnije postati vodećim kolekcionara impresionizma.

God. 1890., Pissarro se vratio u Pariz, ali se često vraćao u Englesku da slika.

Djelo[uredi VE | uredi]

Boulevar Montmartre, 1897., ulje na platnu, 74 × 92.8 cm, Ermitaž, Sankt Petersburg.

Pissarroovi najbolji rani radovi se opisuju kao realistička djela u maniri Courbeta naslikana jako širokim potezima (pa čak i špartlom)[4] no s utjecajem impresionističke palete boja. Slikao je seoski i urbani život Francuza, osobito pejzaže u okolici Pontoisea i Montmartrea. Njegovi zreli radovi izražavaju naklonost radnicima i seljacima, što donekle podcrtava njegovu političku opredjeljenost. Pissarro je izlagao na osam izložbi impresionista i, uz Moneta, smatra se najvjernijim slikarom ovog stila, ali i inovatorom impresionističke slikarske tehnike.

Pissarro je eksperimentirao s neo-impresionističkim idejama od 1885. do 1890. god., kao otpor onome što je on zvao "romantički impresionizam". Točnije, zanimao se za pointilizam, koji je on zvao "znanstveni impresionizam". Bio je mentor slikarima kao što su Paul Cézanne i Paul Gauguin, a inspirirao je i druge mlade umjetnike kao što je amerikanac Lucy Bacon.

Pred kraj života vratio se izvornom impresionističkom stilu i preminuo je 13. Studenog 1903. god. i sahranjen je na groblju Père Lachaise Cemetery. Tijekom života prodao je malo svojih slika, a 2005. god. većina njegovih slika je procijenjena na prosječnu cijenu od 4 milijuna $.[5]

Bilješke i izvori[uredi VE | uredi]

  1. Wold Eiermann, "Camille Pissarro 1830–1903, Hatje Cantz: Ostfildern-Ruit, 1999., str. 1.
  2. George Heard Hamilton, Collier's Encyclopedia (Pissarro, Camille), 1976., Macmillan Educational Corporation vol. 19., New York, str. 83
  3. Joachim Pissarro, Cézanne & Pissarro 1865–1885, str. 233. The Museum of Modern Art, New York, 2005.
  4. http://www.metmuseum.org/Works_of_Art/print/viewOnePrint.asp?item=51.30.2&dep=11&viewMode=1&section=description
  5. http://www.artnet.com/Magazine/news/waltzer/waltzer5-9-00.asp Stewart Waltzer, Aukcijski izvještaj Artnet
  • John Rewald i Lucien Pissarro: Camille Pissarro, Lettres à son fils Lucien Albin Michel, Pariz, 1950.; englesko izdanje: Camille Pissarro, Letters to his son Lucien, New York, 1943 & London 1944., Paul P Appel Publishers, 1972. ISBN 0-911858-22-9
  • Russell T. Clement i Annick Houze, Neo-Impressionist Painters: A Sourcebook on Georges Seurat, Camille Pissarro, Paul Signac, Theo Van Rysselberghe, Henri Edmond Cross, Charles Angrand, Maximilien Luce, and Albert Dubois-Pillet (1999.), Greenwood Press, ISBN 0-313-30382-7

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Camille Pissarro