Paul Cézanne

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paul Cézanne
postimpresionizam
Paul Cézanne
Autoportret iz 1890. god.
Rođenje 19. siječnja 1839.
Aix-en-Provence, Francuska
Smrt 22. listopada 1906.
Aix-en-Provence, Francuska
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Utjecao Pablo Picasso, Georges Braque, i dr.
Utjecali Eugène Delacroix, Édouard Manet, Camille Pissarro
Poznata djela Kupačice
Kartaši
Potpis Cezanne autograph.png
Portal o životopisima

Paul Cézanne (Aix-en-Provence, 19. siječnja 1839. - Aix-en-Provence, 22. listopada 1906.), francuski slikar čije djelo predstavlja sponu impresionizma s kraja 19. stoljeća i kubizma početkom 20. stoljeća; Jedna od najznačajnijih osoba francuskog i europskog slikarstva, s presudnim utjecajem na njegov danji razvoj. Povjesničari umjetnosti ga svrstavaju u postimpresionizam, zajedno s Van Goghom i Gauguinom. Često je nazivan ocem modernoga slikarstva ili praocem nove umjetnosti. On je prvi koji je svojim djelima artikulirao pojam 'nedovršenosti', tj. cilj vidi u procesu stvaranja, ne finaliziranju - odjeci čega su prepoznatljivi danas u happeningu[prevedite to na hrvatski] i sl. Cezanne je upozoravao da cilj slike nije reproduciranje viđene stvarnosti, već stvaranje nove stvarnosti.[nedostaje izvor]

Na Mrtvoj prirodi sa zavjesom (1895.) Cézanne stvara nejasnu lebdeću kompoziciju čvrstih geometrijski oblikovanih predmeta.

Životopis[uredi VE | uredi]

Košara s jabukama, 1893., ulje na platnu, Umjentički institut Chicago

Rodio se na jugu Francuske u bogatoj obitelji, kao izvanbračno dijete prodavača šešira i kćerke jednog zanatlije. Pohađao je osnovnu školu Sv. Josipa, no na njega najviše utjecaja ima snažna osobnost njegova oca, koji je u međuvremenu postao uspješan bankar. Od 1852. godine studira na gimnaziji, a u internatu se sprijateljio s Emilom Zolom koji će postati jedan od njegovih najvećih prijatelja i s kojim će kasnije razmijenjivati pisma o umjetnosti. Studirao je pravo i radio u očevoj banci, ali ne prestaje pohađati školu crtanja.

Na studiju u Parizu upoznaje Pissarroa i neuspješno pokušava izlagati na Pariškom salonu. S impresionistima se susreće na „Salonu neovisnih” s kojima prvi put izlaže 1863. godine. Službeni salon i dalje ne prima njegove slike. Godine 1874. i 1877. izlaže na izložbama impresionista ali su njegova djela neshavćena i postaju izvor podsmjeha kritičara. Cézanne se povlači i distancira od svojih prijatelja i odlazi kući u Aix-en-Provence. God. 1886., njegov otac se konačno ženi njegovom majkom i nakon toga odmah umire, a Cézanne i njegove sestre se bogate.

Cézanne je sve više usamljen i dalje živi samo za svoju umjetnost. God. 1895., trgovac i skupljač slika Ambroise Voilard organizira Cézannu prvu samostalnu izložbu. Nakon smrti majke 1897., kupuje atelje u Aix-en-Provence i živi u njemu sam sa sluškinjom, jer izolaciju smatra za uvjet uspješnosti. Od 1900. god. ne napušta atelje i u to vrijeme konačno postaje poznat. Dana 15. kolovoza 1906. godine, slikajući u prirodi Cézanne naglo pada u nesvijest nakon čega leži nekoliko sati na jakom pljusku. Kad ga nalaze njegovo stanje je jako ozbiljno i poslije osam dana umire u svojoj 67. godini života od upale pluća. God. 1907., njegova djela ostvaruju veliki uspjeh i iznimno utječu na pojavu kubizma.

Djela[uredi VE | uredi]

U ranoj fazi je pod utjecajima baroka i romantizma, a kasnije Maneta i impresionizma.

Težeći sintezi oblika i tonova, oblik je sveo na prvotne plošnine koje svojim odnosima i tonskim skalama ostvaruju prostorni raspon i volumen oblika. Pri tom se držao vlastite premise da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima kugle, valjka i stošca i da ju je stoga jedino tako moguće objektivno prikazati.

Pod utjecajem Monetova impresionizma dolazi do spozanje da je bit slikarstva u ostvarivanju plastične egzistencije objekta, pa modificirajući impresionizam nalazi nove metode likovnog izraza.

Wikicitati „Umjetnost posjeduje sklad koji je ravan onomu u prirodi.”
(Joachim Gasquet, Cézanne, - a Memoir with Conversations, Thames and Hudson, London, 1991., str. 150.)

Ostavio je golem opus u crtežu, akvarelu i ulju, a najčešće teme su pejzaži, mrtve prirode i portreti. Ostavivši opus od 1634 djela, od toga 805 slika, može se reći da, osim nadrealista, nema u prvoj polovici 19. stoljeća nijednoga slikara koji nije neki dužnik tom samotniku iz Aixa.