Cetin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Cetin
Cetinska tvrđava

Tvrđava Cetin nalazi se 5 km južno od Cetingrada, iznad naselja Podcetin. Tko je sagradio ovu tvrđavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija, nije poznato. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekad davno vladali Rimljani, odnosno da je Cetin tada postojao. U neposrednoj blizini tvrđave nalaze se dosta viša brda, što je dokaz da graditelji nisu znali za topnička oružja. Pokraj tvrđave u prošlosti je vjerojatno vodio važan prometni put koji je povezivao sjeverne dijelove Hrvatske s Primorjem. Župa Svih svetih prvi put se spominje 1334. godine. Kralj Žigmund Luksemburški godine 1387. u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu Krčkom.

Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj velebne tvrđave, najveće na širem području tadašnje središnje Hrvatske, nalazili su se franjevački samostan i nekoliko crkava. U to vrijeme Cetin je bio u posjedu Frankopana. U 15. stoljeću nastao je njihov ogranak poznat pod nazivom Frankopani Cetinski. Ivan Frankopan Cetinski poginuo je u Bitki na Krbavskom polju, a njegov brat Grgur i sin Franjo Frankopan postali su kaločki nadbiskupi. S njima je ogranak izumro, a Cetin je prešao u ruke Frankopana Slunjskih.

U hrvatskoj povijesti Cetin je odigrao važnu ulogu. Poslije poraza u Mohačkoj bitki između ugarsko-hrvatskih i turskih snaga 1526. godine, dolazi do rasula u tadašnjem Ugarskom-Hrvatskom kraljevstvu. Krajem godine na saboru u Cetinu sastao se jedan dio hrvatskoga plemstva i 1. siječnja 1527. god. izabrao Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Tom je prilikom grb s kvadratima prvi put korišten na hrvatskom državnom dokumentu. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode Kraljevine Hrvatske i njezinih stanovnika, te ih materijalno i vojno pomagati u boju za obranu od Turaka. Od tada je sudbina Hrvata skoro 400 godina usko povezana s Austrijom, a cetinska tvrđava se našla na braniku hrvatske domovine.

U stoljetnim bitkama s Turcima tvrđava je teško oštećena i postala je gotovo neupotrebljiva. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu pohranjene su dvije kamene ploče koje svjedoče o popravku tvrđave u 18. stoljeću dok je bila pod turskom vlašću. 1790. god. austrijske čete pod zapovjedništvom generala Walischa konačno su vratile Cetin u sastav Habsburške monarhije (Vojna krajina). Za zasluge u bitki, koja je trajala mjesec dana, više časnika je odlikovano. Svištovačkim mirom potvrđen je status Cetina, kao i Drežnika koji je oslobođen u isto vrijeme. 1809. godine, na poticaj Francuza, Turci su ponovo zauzeli Cetin, ali su ga već 1810. morali napustiti pod prijetnjom maršala Marmonta, upravitelja Ilirskih provincija. U povijesnim zapisima iz tog vremena umjesto imena Cetin upotrebaljava se naziv Czettin.

Krajem 19. stoljeća, poslije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, sva administrativna i upravna vlast iz Cetina je preseljena u novo naselje Vališselo (današnji Cetingrad), a cetinska tvrđava ostala je napuštena i zaboravljena. Ostaci zidina i gomila kamenja su danas jedini i nijemi svjedoci o burnoj prošlosti impozantne cetinske tvrđave.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Radoslav Lopašić: Oko Kupe i Korane, Matica Hrvatska, 1895, Zagreb
  • Dr. Milan Kruhek: Cetin, grad izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527, Karlovačka Županija, 1997, Karlovac
  • Iz memoara maršala Marmonta: ilirske uspomene 1806-1811, Čakavski Sabor, 1977, Split

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]