Cilicija

Ovo je glavno značenje pojma Cilicija. Za druga značenja, pogledajte Cilicija (satrapija).

Cilicija (Կիլիկիա) (Κιλικία)
Lokacija	Jugoistočna Anadolija
Postojala kao država:	16.-14. stoljeće pr. Kr. (kao Kizzuwatna) 12.-8. stoljeće pr. Kr. (kao Khilikku, Tabal, Quwê) do 546. pr. Kr.
Jezik	Luvijski
Povijesni glavni gradovi	Tarsos
Rimska provincija	Cilicia

Cilicija (starogrčki Κιλικία) je u antici bilo područje, povremeno i politička jedinica, koja se nalazila najugoistočnom dijelu Male Azije, u današnjoj Turskoj, sjeverno od Cipra.

Zemljopis

Cilicija se nalazila na granici Male Azije sa Sirijom. Sjeverno od Cilicije se nalazi planina Taur. Eponimni osnivač Cilicije bio je Kiliks^{[nedostaje izvor]}, legendarni osnivač dinastije koji je vladao tom području.

Cilicije Trahija ("krševita Cilicija"; starogrčki jezik: Κιλικία Τραχεία), planinski je dio nedaleko od Taura. Prilično je stjenovita, ali primorski dio ima dobre luke, koje su u starom vijeku bile pribježište gusarima. Također je onda bila dobro pošumljena.

Cilicije Pedija ("ravna Cilicije"; starogrčki jezik: Κιλικία Πεδιάς), istočniji je dio Cilicije i obuhvaća veliku primorsku ravnicu s plodnom zemljom, pogodnom za uzgoj pamuka, maslina i naranača.

Rana povijest

Cilicija je bila naseljena još od novog kamenog doba. Cilicijci se prvi put pojavljuju u tekstovima kao Khilikku u asirskim natpisima, početkom 1. tisućljeća prije Krista. Izgleda da Hetiti nisu uspostavili svoju vlast nad Cilicijom. Tijekom perzijske prevlasti, Cilicijom je vladala lokalna dinastija, koja je bila formalno uključena u četvrti satrapi. U Ksenofontovo doba u Ciliciji je bila na vlasti jedna kraljica, što je možda ostatak matrilinearnog društva.

Helenistička i rimska Cilicija

Poslije smrti Aleksandra Velikog, Cilicija je jedno vrijeme bila pod nadzorom Lagida, a zatim pod Seleukidskom upravom.

Krševita Cilicija postala pribježište piratima, što je zaustavio Pompej 67. pr. Kr. Vjerojatno je tek tada ovaj dio Cilicije postao dio rimske provincije Cilicije. Ravničarska Cilicija postala je rimska provincija oko 100. pr. Kr. Pompej joj je proširio granice. Oktavijan August je spojio provincije Siriju i Ciliciju. U vrijeme Carstva, Sirijom i Cilicije je upravljao prokonzul.

U 7. stoljeću, Arapi su osvojili Ciliciju, a Bizant je uspjela povratiti to područje tek 965. za doba cara Nikefora Foke.

Armensko kraljevstvo

Tijekom Križarskih ratova Cilicije, tada Armensko kraljevstvo bilo je važna država. Ovo kršćansko kraljevstvo, okruženo muslimanskim državama, bilo je neprijateljsko prema Bizantu i podupiralo je križare. Konstantin I. Armenski (1095 .- 1100. godine) pomogao je križarima stići do Antiohije. Njegovu politiku neprijateljstva prema Bizantu i muslimanskim državama nastavili su i njegovi nasljednici. Lav II. Armenski (vladao 1187 .-1219. Godine) proširio je svoje kraljevstvo preko Taura. I on je pomagao križari ma i bio je oženjen jednom križarskom kraljevnom s Cipra.

Armenija je pala pod vlast egipatskih Mameluka 1375. godine i to nakon što je država bila oslabljena nastojanjem jednog križarskog princa koji je postao armenski kralj da zemlju preobrati na katolicizam. Krševita Cilicija je pala u ruke Turaka u 15. stoljeću, dok je ravničarska Cilicija ostala neovisna sve do početka 16. stoljeća.

Otomanska i Ataturkova Cilicija

Armensko stanovništvo Cilicije je praktično istrijebljeno tijekom Armenskog genocida. 1. siječnja 1919. Ciliciju su zauzeli Francuzi. Cilicija je u stvarnosti ponovo prepuštena Turskoj 1921. Godine.

Četiri moderne turske provincije čine danas teritorij Cilicije.