Danijela Martinović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Danijela Martinović

Danijela Martinović 1998.godine

Danijela Martinović 1998.godine
Rodno ime Danijela Martinović
Rođen/a 15. srpnja 1971.
Žanr/ovi pop
Zanimanje glazbenica
Instrument vokal
Djelatno razdoblje 1989. – danas
Producentska kuća Croatia Records, Tonika, Orfej, Dallas Records
Angažman Magazin, Petar Grašo, Antonija Šola, Tonči Huljić

Danijela Martinović (Split, 15. srpnja 1971.) hrvatska je pjevačica. Bila članice grupa Magazin od 1991. do 1996. godine, kada je započela solističku karijeru. Njene najpoznatije pjesme su: "Da je slađe zaspati", "Zovem te ja", "Neka mi ne svane", "Dobro je", "Pleši sa mnom", "Ovako ne mogu dalje", "Brodolom" i mnoge druge.

Životopis[uredi VE | uredi]

Početak karijere[uredi VE | uredi]

Na hrvatskoj glazbenoj sceni Danijela se pojavila krajem 80-tih godina 20. stoljeća. Zapažena je na Splitskom festivalu 1989. godine s pjesmom Zumbuli. Početkom 1991. godine postaje (nakon odlaska iz grupe Ljiljane Nikolovske) pjevačica grupe Magazin s kojom snima tri albuma.[1] Godine 1995. s Magazinom i opernom pjevačicom Lidijom Horvat Dunjko, nastupa na Eurosongu s pjesmom Nostalgija i osvaja 6. mjesto. Godine 1996. odlazi iz grupe te počinje samostalnu karijeru. Njen prvi samostalni album "Zovem te ja" u izdanju Croatia Recordsa otvorio je put njenim visokotiražnim izdanjima, koja su se kasnije potvrdila i drugim albumom "To malo ljubavi", koji je do sada prodan u preko 100.000 primjeraka, za što je i dobila nekoliko zlatnih i platinastih ploča. No taj uspjeh nije zabilježen samo u Hrvatskoj, već se plasirao i u Sloveniji gdje je Danijela najtiražniji izvođač, za što je također dobila zlatnu i platinastu ploču.

Uspjeh nije zaostao ni u Makedoniji gdje je također proglašena izvođačem 1999. godine, kada je održala pet uzastopnih koncerata u Univerzalnoj dvorani u Skopju, što je bilo popraćeno mnogim tiskovnim, TV i radio medijima kao veliki uspjeh. U povijesti hrvatske diskografije Danijela Martinović proglašena je najtiražnijim izvođačem. Godine 1998. s pjesmom "Neka mi ne svane" pobjeđuje na Izboru hrvatske pjesme za pjesmu Europe "Dora '98." s tom pjesmom predstavlja Hrvatsku na Izboru pjesme za pjesmu Europe "Eurosong 98.", gdje osvaja peto mjesto. Iste godine proglašena je pjevačicom godine na više od 50 radio postaja, a istom titulom proglašavaju je i tiskovni mediji među kojima je i "Večernji list" koji joj dodjeljuje nagradu "Večernjakova ruža". Po glasovima radio, TV i tiskovnih medija proglašena je dvije godine uzastopce pjevačicom godine.

Karijera od 2000. do danas[uredi VE | uredi]

U prosincu 1999. godine izdaje svoj treći samostalni album pod nazivom "I po svjetlu i po mraku" koji je prodan u više od 45.000 primjeraka u nepunih mjesec dana za što joj je bila uručena zlatna ploča, a dvije godine kasnije, 2001. godine izdaje svoj četvrti album "Pleši sa mnom"[2], na kojem se našao i veoma uspješan duet sa Kemalom Montenom "Ovako ne mogu dalje".

Godine 2003. godine snimila je peti po redu album "Božić s Danijelom", s tradicionalnim božićnim repertoarom. Sav prihod od prodaje albuma bio je namjenjen u humanitarne srvhe, a dvije godine kasnije, 2005. godine pred prepunom Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog ostvaruje koncertnu izvedbu navedenog izdanja koncert "Božić s Danijelom, a sav novac je poklonila u humanitarne svrhe.

Godine 2005. izdaje i promovira svoj šesti album "Oaza", a 2006. godine objavljuje svoj sedmi studijski album "Canta y baila con Danijela", na kojem se našle njezine dotadašnje uspješnice u latino aranžmanima, a kojim počinje i diskografska suradnja sa diskografskom kućom Dallas Records. Samo par mjeseci kasnije, u prosincu, Danijela je postala i vlasnica svog prvog parfema. Na prigodnoj promociji u hotelu u Zagrebu, Danijela je promovirala svoj prvi parfem "La la", a iste godine izdaje i svoju prvu knjigu za djecu "DaMa".

Godine 2007. vraća se na Splitski festival s posljednjom pjesmom Đorđa Novkovića "Na po mi srce živi", koju je Đorđe napisao neposredno prije iznenadne smrti u svibnju iste godine.

Sljedeće godine izdaje album "Nek živi ljubav – Danijela pjeva hitove Đorđa Novkovića", projekt koji je Đorđe Novković idejno osmislio i započeo za života, a koji naišao na fascinantan odaziv publike. Album doživljava zlatnu tiražu samo par mjeseci nakon njegova izlaska u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine u sudjeluje na HRF-u sa pjesmom "Ko će tebe mi zaminit" na kojoj se kao aranžer potpisuje jedan od najpopularnijih glazbenih producenata i aranžera Mato Došen, a opet ne zaobilazi ni Splitski festival, gdje se pojavljuje se pjesmom "Evo mene" autora Marka Tomasovića .

Godine 2010. snima duet "Zarobljenik uspomena" sa Halidom Bešlićem. Duet je bio drugi najavni singl s albuma "Unikat", pored već ranije objavljenog singla „Danijela časti“. Treći singl „Pola, pola“ koji se u eteru pojavio u jesen, doživio i svoje video izdanje u režiji Darka Drinovca u kojem se zajedno sa Danijelom pojavljuje i sjajan glumac Petar Ćiritović.

Nakon trećeg singla „Pola, pola“ koji u kratko vrijeme zauzima top liste hrvatskih i slovenskih radijskih postaja, Danijela nakon 2 godine pomno odabiranih skladbi izdaje svoj deveti samostalni studijski album "Unikat", koji se u prodaji pojavio na Valentinovo, 14. veljače 2011. godine i to u regularnom i ograničenom izdanju. Nedugo nakon samog izlaska, Danijela priređuje i slovensko-hrvatsku promociju albuma „Unikat“ priređenu u Brežicama u Sloveniji. Nedugo nakon izlaska, album "Unikat" je u prvih mjesec dana prodaje postao jedan od najprodavanijih albuma u Hrvatskoj i Sloveniji.

Godine 2012. nastupa na Splitskom festivalu s pjesmom "Brodolom"[3], sa kojom osvaja nagradu "3. nagrada publike, Brončani galeb". Krajem iste godine objavljuje novu uspješnicu singl "Raspašoj". Sljedeće godine nastupa ponovo na Splitskom festivalu s pjesmom "Cappuccino" i osvaja nagradu za najbolji scenski nastup.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diskografija Danijele Martinović

Studijski albumi

Kompilacijski albumi

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]