Croatia Records

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Croatia Records
Logotip
Vrsta dioničko društvo
Burzovni simbol ZSE: CROR
Osnovana 1947. Jugoton
1990. Croatia Records
Sjedište Makarska 3
Sjedište Zagreb, Flag of Croatia.svg Hrvatska
Ključne osobe Slavko Kopun, Pero Gotovac, Mirko Bošnjak, Dubravko Majnarić, Siniša Škarica, Mirko Gavrilović, Vida Ramušćak, Vojno Kundić, Ljerka Marković-Gotovac, Veljko Despot, Veljko Lipovšćak, Miroslav Lilić, Đorđe Novković, Miroslav Škoro, Želimir Babogredac ...
Izvršni direktor Želimir Babogredac
Konkurentske tvrtke Aquarius Records, Dallas Records, Menart, Hit Records, Dancing Bear
Proizvodi izdavanje zvučnih zapisa
Broj zaposlenih 43 (2011.) [1]
Vlasnik Autor d.o.o.
Web stranica www.crorec.hr

Croatia Records je najstarija i vodeća diskografska kuća u Hrvatskoj. Osnovana je 1947. godine kao "Jugoton", a nakon demokratskih promjena 1990. godine mijenja naziv u Croatia Records. Na domaćem tržištu, u svim segmentima glazbenog stvralaštva, od klasične glazbe, jazza, instrumentalne, pop, rock, zabavne i etno glazbe, Croatia Records proizvodi oko 70% od ukupne proizvodnje nosača zvuka. Poslovni cilj Croatia Records je okupljanje najvažnijih glazbenika, skladatelja, producenata i izvođača te daljnji razvitak distributivne mreže. Croatia Records posjeduje bogatu fonoteku koja broji preko 65.000 naslova na raznim izdanjima i nosačima zvuka. Cjelokupan fond smješten je u klimatiziranom spremištu koje je uređeno u skladu sa svjetskim standardima po uzoru na EMI. Nova poslovna filozofija Croatia Records na čijem čelu je Želimir Babogredac, predsjednik Uprave, dovela je do povećanja broja reizdanja i kompilacija, te brojnih novih ugovora s najvećim imenima hrvatske glazbene scene.[2] 1. lipnja 2005. godine firma Autor d.o.o., vlasnik Croatia Recordsa, inicira i pokreće hrvatski glazbeni kanal - CMC Croatian Music Channel.

Sadržaj

Povijest [uredi]

Početak proizvodnje gramofonskih ploča u Hrvatskoj datira iz 1924. godine, kada je u zagrebačkoj Branimirovoj ulici br. 12 (kasnije tvornica "Nada Dimić") započela s radom prva radionica gramofonskih ploča pod nazivom "Edison Bell" koja je bila u vlasništvu Engleza Goodmana. Sastojala se od pogonskog postrojenja tiskare ploča s galvanskim kupkama i odjela za montažu gramofona iz uvoznih dijelova. Već 1933. godine tvornica obustavlja rad zbog slabe potražnje ploča u državi, a do 1938. ploče se proizvode samo u Ljubljani, u obrtu Dragutina i Zore Križanec koji su proizvodili oko 15.000 ploča godišnje.

1938. godine Dragutin i Zora Križanec u Zagrebu (Sveti duh br. 52) otvaraju "Elektroton", dioničko društvo za trgovinu i industriju, koji je godišnje proizvodio oko 60.000 ploča. Odlukom Gradskog narodnog odbora za grad Zagreb, a nakon provedenog postupka o konfiskaciji imovine, 22. lipnja 1945. osnovana je tvornica gramofonskih ploča "Elektroton" kojoj je dodijeljena cjeloukupna imovina bivšeg dioničkog društva, a dvije godine kasnije, 10. srpnja 1947. odlukom Radio-komiteta Vlade FNRJ likvidirana je tvornica "Elektroton" i osnovana nova tvornica gramofonskih ploča Jugoton.

Sjedište nove tvornice bilo je u Ilici br. 213, te u tom prostoru započinje usvajanje cjeloukupnog tehnološkog procesa, posebno snimanja i galvanske izrade matrica, što se do tada obavljalo u inozemstvu. Iako je 1947. u državi postojalo svega 13.000 gramofona, Jugoton je proizveo 33.000 komada gramofonskih ploča, a godinu dana kasnije već oko 116.000 ploča. Prva je ploča, pod kataloškim brojem J-1001, bila singlica s dvije dalmatinske skladbe - "Ti tvoji zubići" i "Jedan mali brodić" u izvedbi "Zagreb Male Quinteta". Narednih su godina izvršene brojne investicije kako bi se poboljšala kvaliteta ploča ali i zadovoljila rastuća potražnja tržišta. Budući da zgrada u Ilici uskoro nije mogla zadovoljiti povećanu potražnju, donesena je odluka da se izgradi nova tvornica. Kamen temeljac u Dubravi, blizu modernih studija Jadran filma postavljen je 1960. godine, a tvornica koja je vlastitim sredstvima dovršena 23. listopada 1963. godine, na ukupnoj površini od 35.000 metara četvornih, sadržavala je osam objekata i bila je opremljena najmodernijim uređajima koji su omogućavali proizvodnju oko 10 milijuna ploča godišnje.

U prvih deset godina poslovanja Jugotona objavljeno je 700 ploča vlastitog repertoara i 120 ploča stranih licencnih partnera Jugotona. To su uglavnom bile ploče s izvornom narodnom izvornom narodnom ili zabavnom glazbom, partizanskim pjesmama i koračnicama, te opernim arijama s maksimalnim trajanjem od 3 do 5 minuta na jednoj strani ploče. Snimke su se uglavnom uzimale iz arhiva radio-stanica ili se za potrebe Jugotona snimaju u njihovim studijima. Od 1957. godine, kada je uvedena proizvodnja plastičnih ploča s mikro brazdama i long play ploča, pa do 1972. godine objavljeno je oko 400 long play ploča, 100 microcompact, 1500 extended play i 550 standard ploča. Prva solistička ploča zabavne glazbe nosila je naziv "Pjeva vam Ivo Robić" i objavljena je 1956. godine. 1957. godine počinje objavljivanje singlica i EP-a, a 1958. godine izdano je preko 500.000 ploča među kojima je bila i prva sa stereo zvukom pod nazivom "Tam kjer murke cveto" kvinteta Avsenik.

1960. godine Jugoton proizvodi preko 1.400.000 ploča, a početkom sedamdesetih između 6 i 8,5 milijuna ploča godišnje. Objavljeni su mnogi albumi popularnih sastava iz Hrvatske i inih sastava iz susjednih republika, a prvi domaći rock LP album bio je "Naši dani" Grupe 220, objavljen u studenom 1968. godine. U tom su razdoblju najprodavaniji izvođači bili Mišo Kovač i Novi fosili. 1971. godine usvojena je proizvodnja glazbenih kaseta te je već godinu dana kasnije proizvedeno oko 100.000 kaseta. Uz već postojeće prodavaonice u Zagrebu, Ljubljani, Rijeci i Beogradu, otvaraju se moderni saloni glazbe u Splitu, Sarajevu (1971.), Novom Sadu (1970.), Valjevu (1970.), Čačku (1971.), Prištini, Skopju i Pančevu (1972.).[3]

Glazbeni žanrovi [uredi]

Pop, rock, zabavna, instrumentalna, klasična glazba, jazz, etno glazba i narodna glazba.

Izvođači [uredi]

Dražen Zečić, Arsen Dedić, Mišo Kovač, Josipa Lisac, Goran Bare, Teška industrija, Thompson, Maksim Mrvica, Prljavo kazalište, Crvena jabuka, Boris Novković, Novi fosili, Opća opasnost, Rade Šerbedžija, Vanna, Jacques Houdek, Parni valjak, Psihomodo pop, Leteći odred, Mladen Grdović, Hari Rončević, Adastra, Klapa Sveti Florijan, Giuliano, Markiz, Dječaci, Mate Bulić, Valungari, Feminnem, Žanamari, Cinkuši, Disciplin a Kitschme, Bosutski bećari, Corto i drugi.

Objavljene velike edicije [uredi]

The Ultimate Collection (2007. - 2011.) [uredi]

Matt Collins, Kameleoni, Korni grupa, Buldožer, Dino Dvornik, Plava trava zaborava, Zabranjeno pušenje, Divlje jagode, Crveni koralji, Haustor, Crvena jabuka, Daleka obala, Jurica Pađen i Aerodrom, Drago Mlinarec & Grupa 220, Dado Topić & Time, Bijelo dugme, Plavi orkestar, Psihomodo pop, Best of The Ultimate Collection, Parni valjak, YU grupa, Idoli, Električni orgazam, Indexi, Lačni Franz & Zoran Predin, Dino Merlin, Laufer i Damir Urban, Majke i Goran Bare, Leb i sol, Vajta & Teška industrija, Neno Belan & Đavoli, Azra.

The Platinum Collection (2006. - 2009.) [uredi]

Novi fosili, Severina, Dražen Zečić, Tomislav Ivčić, Mišo Kovač, Magazin, Oliver Dragojević, Gibonni, Ivo Robić, Arsen Dedić, Doris Dragović, Josipa Lisac, Srebrna krila, Tereza Kesovija, Vice Vukov, Zlatko Pejaković, Daniel Popović, Krunoslav Slabinac, Petar Grašo, Zdravko Čolić, Ivica Šerfezi, Boris Novković, Ljupka Dimitrovska, Vanna, Best of Platinum Collection.

Gold collection (2006. - 2012.) [uredi]

Stjepan Mihaljinec, Alfi Kabiljo, Đorđe Novković, Đelo Jusić, Nikica Kalogjera, Zrinko Tutić, Zdenko Runjić, Tonči Huljić, Rajko Dujmić, Nenad Ninčević, Stipica Kalogjera, Mato Došen, Julije Njikoš, Tomislav Mrduljaš, Hrvoje Hegedušić, Alfons Vučer, Tomislav Zuppa, Drago Britvić.

Zlatna kolekcija (2007. - 2012.) [uredi]

Mladen Grdović, Mali raspjevani Dubrovnik, Lidija Percan, Zlatni dukati, Najbolji hrvatski tamburaši, Jasmin Stavros, Siniša Vuco, Ivan Mikulić, Božić dolazi, Jole, Vinko Coce, Klapa Bonaca, Pro arte, Dražen Žanko, Đani Maršan, Alen Slavica, Dubrovački trubaduri, Ksenija Erker, Džo Maračić Maki, Zvonko Bogdan, Duško Jaramaz, Zdenka Kovačiček, Matko Jelavić, Zdravko Škender, Luka Balvan, Đurđica Barlović, Ivo Fabijan, Tina i Nikša, Slavonske lole, Stijene, Mirko Cetinski, Grupa 777, Hari Rončević, Ana Štefok, Najljepše domoljubne, Ivo Pattiera, Neki to vole vruće, Nenad Vetma, Alen Vitasović, Marko Novosel, Stjepan Jimmy Stanić, Drago Diklić, Zvonko Špišić, Darko Domijan, Baruni, Stjepan Jeršek Štef, Hanka Paldum, Elvira Voća, The Best of Zlatna kolekcija 1,2, Vjekoslav Jutt, Hrašćanski čestitari, Višnja Korbar, Rokeri s Moravu.

The Love Collection (2010. - 2012.) [uredi]

Hari Mata Hari, Vanna, Plavi orkestar, Dražen Zečić, Zdravko Čolić, Boris Novković, Novi fosili, Crvena jabuka, Bijelo dugme, Neno Belan, Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Jacques Houdek, Hari Rončević, Danijela Martinović, Magazin, Gibonni, Mladen Grdović, Krunoslav Slabinac, Kemal Monteno, Giuliano, Arsen Dedić, Severina, Parni valjak, Doris Dragović, Goran Karan, Dueti 1, 2, Tajči, Vesna Pisarović, Meri Cetinić, Miroslav Škoro, Željko Bebek, Vinko Coce, Rade Šerbedžija, Pop balade 1,2, Rock balade 1,2, Zvonko Bogdan, Alka Vuica, Alen Slavica, Ivo Robić, Siniša Vuco, Tereza Kesovija, Jasna Zlokić, Đurđica Barlović, Gabi Novak.

120 originalnih hitova (2011. - 2012.) [uredi]

Pop, Rock, Tulum za dušu, Love, Sretan Božić, 60-e, 70-e, 80-e, 90-e, 2000-e, Klape, Tambure, Libar, Jukebox.

Dobitnici nagrade Porin iz Croatia Records [uredi]

2012. godine [uredi]

2011. godine [uredi]

  • Rade Šerbedžija & Miroslav Tadić: "Ponekad dolazim, ponekad odlazim" (najbolji album zabavne glazbe)
  • Tomislav Goluban: "200$ Sun Memphis Album" (najbolji album blues glazbe)
  • Najbolji hrvatski tamburaši: "Slavonijo, biseru Hrvatske" (najbolji album tamburaške glazbe)
  • Najbolji hrvatski tamburaši: "Što te sokol nije volio" (najbolja folklorna pjesma)
  • Ben Hur: "Isuse dođi" (najbolji album duhovne glazbe)
  • Indexi i prijatelji: "Da sam ja netko / Live" (najbolji album s raznim izvođačima)
  • Arsen Dedić: "Najljepše ljubavne pjesme" (najbolji kompilacijski album)
  • Boško Petrović i Razni izvođači: "B.P. Collection" (najbolji tematsko-povijesni album)
  • Razni izvođači: "Kontra regule - Tribute to Dino Dvornik" (najbolji video program)
  • Boško Petrović - Neven Frangeš Duo: "From Moscow to L.A." (najbolji album jazz glazbe)
  • Boško Petrović - Neven Frangeš Duo: "From Moscow to L.A." (najbolji izvedba jazz glazbe)
  • Valter Dešpalj: "Veliki hrvatski interpreti Valter Dešpalj" (najbolji arhivski / tematsko-povijesni album klasične glazbe)
  • Tajči: "The love collection"

2010. godine [uredi]

Ranije godine [uredi]

Arsen Dedić, Josipa Lisac, Bruno Kovačić, Elvis Stanić, Željka Marinović, Jacques Houdek, Neno Belan, Glumci u Zagvozdu, Tina Vukov, Zagrebački kvartet, Klinci s Ribnjaka, Parni valjak, Klapa Puntari, Zagrebački gitarski trio, Black Coffee, Matija Dedić, Klapa Nostalgija, Višnja Mažuran, Oliver Dragojević, Boško Petrović, Tedi Spalato, Nina Badrić, Legen, Zagrebački kvartet saksofona, Livio Morosin, Ljerka Očić i dr.[5]

Izvori [uredi]

Vanjske poveznice [uredi]