Vatroslav Lisinski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vatroslav Lisinski
Vatroslav Lisinski
Biografski podatci
Rodno ime Ignac Fuchs
Datum rođenja 8. srpnja 1819.
Datum smrti 31. svibnja 1854.
Djelo
Period Ilirizam (romantizam)
Poznatija djela Porin
Ljubav i zloba
Miruj, miruj, srce moje
Važniji suradnici Ivan Zajc
Ferdo Livadić
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Vatroslav Lisinski. Za druga značenja, pogledajte Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog.

Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. - Zagreb, 31. svibnja 1854.), hrvatski skladatelj.

Rođen je u obitelji njemačko-židovskog podrijetla.[1][2]Glazbu je učio kod J. K. Wiesnera von Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač Alberto Ognjan Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo - solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignatius Fuchs (Fux) u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere prema zamisli A. Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrije Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u Pragu sklada orkestralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.

Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano. Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca - stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, u biti romantički lirik, svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.

Djela[uredi VE | uredi]

Bista Vatroslava Lisinskog ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog

Glavna djela Vatroslava Lisinskog:

  • Oj talasi, mili, ajte
  • Prosjak
  • Miruj, miruj, srce moje
  • Tuga djevojke
  • Moja lađa
  • Putnik
  • Tam gdje stoji
  • Cum invocarem

Opere:

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Goran Beus-Richembergh. Hrvatski bog german. Matica hrvatska. Preuzeto 05. svibanj 2013. „Vatroslav Lisinski, pravim imenom Ignaz Fuchs, bio je njemačko-židovskog podrijetla,...”
  2. Nenad Polimac (23). Titula izdanja godine za blistavo restaurirani film. Jutarnji list. Preuzeto 10. srpanj 2012. „Prvi hrvatski operni skladatelj Vatroslav Lisinski, zapravo zvao Ignac Fuchs i bio je podrijetlom Židov.”
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Vatroslav Lisinski