Diskoton
| Diskoton | ||
|---|---|---|
| Osnovana | 1973. | |
| Prestala postojati | 1992. | |
| Sjedište | Sarajevo, Bosna i Hercegovina | |
| Konkurentske tvrtke | Jugoton (Zagreb), PGP RTB (Beograd), Suzy (Zagreb), ZKP RTLJ (Ljubljana) | |
| Pokriveno područje | bivša Jugoslavija | |
| Proizvodi | proizvodnja gramofonskih ploča | |
Diskoton (punog naziva Diskoton produkcija nosača zvuka, Sarajevo) bila je diskografska kuća iz Sarajeva (Bosna i Hercegovina), osnovana 1973. godine.
Kad se rasplamsao rat u Bosni i Hercegovini 1992. , Diskoton je potpuno propao, jer im je i zgrada u kojoj su imali studio i fonoteku potpuno uništena za granatiranja Sarajeva.
[uredi] Povijest
Tvrtka Diskoton nastala je 1973. iz nukleusa okupljenog oko Muzičke redakcije Radiotelevizije Sarajevo, na valu tadašnjeg pomodnog gospodarsko-političkog trenda 1970-ih decentralizacije, slijedom toga svaka republika morala je imati sve što joj treba. Prva akvizicija Diskotona bili su tada popularni sarajevski sastav Indexi koji su tad raskinuli ugovor s Jugotonom i snimili svoj singl Jedina Moja / I tvoje će proći za Diskoton.[1]
Diskoton je objavio brojne ploče tada popularnih jugoslavenskih pjevača i sastava; Amajlija, Ambasadori, Bijelo dugme, Divlje jagode (sastav), Indexi, Jugosloveni, Dino Merlin, Zabranjeno Pušenje, Zdravko Čolić, Seid Memić Vajta, Lepa Brena Neda Ukraden i brojnih bosanskih izvođača sevdalinki i narodne glazbe.
Diskoton je pored domaće glazbene produkcije, objavljivao i internacionalne zvijezde poput; Commodoresa, Roya Harpera, Diane Ross, Temptationsa i Stevie Wondera.
Diskoton se često povezuje sa jednim od najvećih promašaja u povijesti tadašnje dikografije, jer tadašnji glazbeni urednik te kuće Slobodan Vujović, nije htio 1974. objaviti prvu singl ploču Bijelog dugmeta Top / Ove noći ću naći blues - obrazlažući to pretpanošću s drugim poslovima. Zbog tog su nestrpljivi momci iz Bijelog Dugmeta isti dan otrčali u zagrebački Jugoton i potpisali 5-godišnji ugovor s tom kućom.[2]
