Ernest Panian
| Ernest Panian | |
 Ernest Panian, slika iz putovnice | |
| Rođenje | 10. siječnja 1877., Metlika |
|---|---|
| Smrt | 25. travnja 1941., Zagreb |
| Zanimanje | pravnik, kolekcionar, mecena |
| Portal o životopisima | |
Ernest Panian je bio hrvatski pravnik, poduzetnik, kolekcionar i mecena.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je u Metliki 10. siječnja 1877. u obitelji učitelja Josipa i Katarine Panian (r. Strmolić), a umro je u Zagrebu 25. travnja 1941.
Bio je osobni sekretar grofa Istvana Tizse, prijatelj i suradnik Baruna Viktora Gutmanna, zastupnik Banca Commerciale Italiana te International Investiment Co. za kraljevinu SHS, suvlasnik tvrtke »Pruga d.d.« iz Zagreba te viši savjetnik državnih željeznica kao i jedan od četiri državna komesara svih vicinalnih željeznica kraljevine SHS (imenovan 19. svibnja 1919.).[1]
Studij prava završio je u Budimpešti gdje je potom ostao kao pravni savjetnik Austro-Ugarskih željeznica.
Svojim političkim utjecajem pomogao je razriješenju Hrvatsko Ugarskih političkih prijepora i pomogao ponovnoj uspostavi Hrvatske vlasti, Hrvatskog sabora, u studenom 1913. Po raspadu Monarhije donosi svu dokumentaciju o željeznicama u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini te brojne katastarske dokumente u Kraljevinu SHS za što je bio nagrađen.
Podigao je 1929. modernističku Vilu Panian u Bosanskoj 10 u Zagrebu koju je po njegovim zamislima projektirao inženjer i graditelj Leo Neuberger, a stepeništa, intarzije i interijere osmislio je i realizirao arhitekt Zdenko Strižić.[2]
Novčano je pomagao brojne hrvatske književnike s kojima je prijateljevao: Nikolu Polića, Janka Polića Kamova, Vladimira Čerinu, Ljubu Wiesnera, i druge. Bio je oženjen s Adelom Panian rođenom Kefer nećakinjom najdugovječnijeg osječkog gradonačelnika Vjekoslava Hengla te kasnije s Franciskom Panian rođenom Schmidt. Otac je hrvatske slikarice Olge Kovalsky (Panian), djed hrvatskog arhitekta Aleksandra Bakala te pradjed hrvatskih umjetnika Ivane Bakal i Borisa Bakala.
Umro je od posljedica perforacije slijepog crijeva i postoperativne sepse u privatnoj poliklinici Senatorij u Klaićevoj ulici (arhitekta Ignjata Fischera) u Zagrebu koje je bio jedan od utemeljitelja.
Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ | Siniša Lajnert o imenovanju Ernesta Paniana komesarom državnih vicinalnih željeznica u kraljevini SHS, Dioničko društvo vicinalnih željeznica Petrovaradin-Beočin Časopis Arhiva Vojvodine Arheon, god. 2018 br. 1, str 191-193, pristupljeno 23. ožujka 2021.
- ↑ | O Vili Panian na izložbi „Mladost i starost zagrebackih vila" I i II autorica Silve Limani i Vanje Žanko, mrežne stranice Gradimo, iz 16/11/2006, pristupljeno 23. ožujka 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2021. Pristupljeno 23. ožujka 2021. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ | Fotografija i pozicija obiteljske grobnice Panian - Bakal na zagrebačkom groblju Mirogoj, pristupljeno 23. ožujka 2021.