Hrvatski sabor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Sabor" preusmjerava ovamo. Za ostala značenja pojma Sabor, vidi Sabor (razdvojba).

Ustav Republike Hrvatske

Zakonodavna vlast

  • Hrvatski sabor

Izvršna vlast

Sudbena vlast

Ustavni sud Republike Hrvatske

Hrvatska narodna banka

Lokalna i područna (regionalna) samouprava

Političke stranke

Izbori

Hrvatski sabor predstavničko je tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Hrvatski je sabor jednodomno zakonodavno tijelo (parlament) s najmanje 100, a najviše 160 zastupnika. Zastupnici se biraju na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborma tajnim glasovanjem, na razdoblje od četiri godine.

Prema Ustavu Republike Hrvatske, Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja:

Izvan razdoblja redovnog zasjedanja, Sabor može zasjedati i izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika. Predsjednik Hrvatskoga sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka, sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.

Povijest Sabora[uredi VE | uredi]

Početci i protosabori[uredi VE | uredi]

Iz vremena ranoga srednjeg vijeka nema sačuvanih povijesnih vrela koja bi pouzdano mogla potvrditi postojanje institucije sabora na prostoru od Drave do Jadrana. Skupovi na kojima su se okupljali predstavnici svjetovne i crkvene vlasti da bi raspravljali o važnim pitanjima održavani su rijetko, uglavnom u iznimnim situacijama. Rižanski placit iz 804. svjedoči o rješavanju sporova između romanskog stanovništva i slavenskih došljaka, te o drugim pitanjima poput plaćanja poreza, uređenju posjeda i slično. Iz franačkih je izvora poznato da Borninog nećaka Vladislava za kneza Dalmacije i Liburnije 821. godine bira "narod", a izbor potvrđuje car Ludovik I. Pobožni. Pritom treba imati na umu da je "narod" u ovom slučaju označavao uzak krug odličnika, a ne cjelokupno stanovništvo.[1]

U Splitu su 925., 928. i 1060. godine održani crkveni sabori na kojima su raspravljana različita crkvena pitanja. Krunidbe hrvatskih kraljeva također su bile prilike da se na jednom mjestu okupi veći broj crkvenih i svjetovnih odličnika i da se raspravlja o važnim pitanjima. U tim prigodama, hrvatski kraljevi su potvrđivali privilegije Crkvi i davali joj donacije, te su se donosile odluke o raznim aspektima svakodnevnog života, npr. o regulaciji bračnih odnosa, zaštiti udovica i siročadi, suzbijanju trgovine ljudima i slično. Uređivali su se i odnosi sa stranim vladarima. Na temelju podataka sačuvanih u zavjernici kralja Zvonimira (1075.) poznato je da papa hrvatskom vladaru preko poslanika predaje znakove kraljevske vlasti, a Zvonimir postaje papinski vazal.[2]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U Zagrebu je 19. travnja 1273. godine. održan prvi poznati sabor, sa sačuvanim zapisnikom i zaključcima. Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom). Odluke Sabora svojim pečatom potkrepljivao je ban.[3] Međutim, na tom saboru su sudjelovali predstavnici Zagrebačke, Varaždinske, Križevačke i Virovitičke županije, ali ne i hrvatskog plemstva. Stoga je u ovom slučaju ispravnije govoriti o slavonskom saboru. Samim time, hrvatski sabor u izvorima se prvi put pouzdano javlja oko 1350. godine. Tada je kod sela Podbrižane, koje se nalazilo južno od Benkovca u Lučkoj županiji, održana skupština (congregatio) na kojoj je plemenu Virevića potvrđena pripadnost instituciji dvanaest plemena.[4] Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postoje dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je 1515. odbio pomoć banu Petru Berislaviću za obranu prostora južno od Velebita uz obrazloženje da su slavonski staleži „po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu,“ dakle Slavoniju, ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom 1527. godine kada hrvatski sabor u Cetinu za kralja bira Ferdinanda Habsburškog, a slavonski u Dubravi Ivana Zapolju. Od 1558. godine hrvatski i slavonski sabor zasjedaju isključivo zajedno. Od 1681. godine puni je naziv, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae), naziv se zadržao do 1918. godine.

Dragutin Weingärtner, Hrvatski sabor 1848. godine

18. i 19. stoljeće[uredi VE | uredi]

Godine 1739., strašna je kuga harala Moslavinom u vlastelinstvu grofova Erdödy, koje je bilo pod banskom jurisdikcijom. U sedam je mjeseci preminulo oko 4500 ljudi. Na Hrvatskom saboru u Varaždinu, u prosincu 1739. odlučeno je, da se u Ludbregu izgradi kapela, ako Svevišnji zaustavi kugu u Moslavini i Slavoniji. Kuga je prestala, ali zavjet nije odmah učinjen, vjerojatno iz objektivnih razloga i s vremenom je pao u zaborav. Ispunjen je tek 1996. godine, kada je sagrađeno Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.

1832. je godine zastupnik Juraj Rukavina Vidovgradski održao prvi progovorio hrvatskim jezikom u novijoj povijesti hrvatskog Sabora.[5]

Između dva svjetska rata[uredi VE | uredi]

Sabor postoji u unitaristički uređenoj Prvoj Jugoslaviji, dok ga kralj službeno nije raspustio 30. studenog 1920. godine. Nakon Sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, bilo je predviđeno da se raspišu izbori i ponovo konstituira Sabor, ali zbog izvanrednih okolnosti i političkih natezanja 1939.-1941. to nije provedeno do Travanjskog rata.

2. Svjetski rat[uredi VE | uredi]

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zabranjene su sve stranke, nisu postojali izbori ni birano zaknodavno tijelo. Sve zakonske odredbe donosio je i vladu postavljao poglavnik Ante Pavelić. Godine 1942. sazvano je reprezentativno savjetodavno tijelo nazvano Hrvatski državni sabor koje se sastalo manje od 5 puta.

Nasuprot postojanju NDH, Narodnooslobodilački pokret osniva godine 1943. ZAVNOH, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. ZAVNOH obnavlja državnost Hrvatske, ali ne samostalne: proglašava da je Hrvatska federalna država u sastavu Demokratske federativne Jugoslavije.

1945.-1990. godine[uredi VE | uredi]

Godine 1945. ZAVNOH mijenja ime u Hrvatski narodni sabor. Nakon donošenja novog ustava Federativne narodne republike Jugoslavije godine 1946. Hrvatska se uspostavlja kao Narodna Republika Hrvatska. Prema prvom Ustavu Narodne Republike Hrvatske iz 1947. godine Sabor je bio jednodomno tijelo, ustavni zakon iz 1953. definira dva doma: Republičko vijeće i Vijeće proizvođača, po Ustavu iz 1963. godine Sabor čini pet (5) vijeća:

  • Republičko vijeće
  • Privredno vijeće
  • Prosvjetno-kulturno vijeće
  • Socijalno-zdravstveno vijeće
  • Organizaciono-političko vijeće

Ustavni amandmani iz 1971. uvode Predsjedništvo Sabora SRH koje (uz ostale dužnosti) predstavlja Republiku Hrvatsku u inozemstvu.[6] Ustav iz 1974. ukida dva vijeća, te sad Sabor čini Vijeće udruženog rada sa 160 zastupnika, Vijeće općina te Društveno-političko vijeće s 80 zastupnika. Iako je u razdoblju od 1947. do 1990. godine u svim ustavnim tekstovima označavan kao najviše tijelo državne vlasti, Sabor to praktično nije bio, nego je stvarna vlast tadašnjega jednostranačkoga sustava bila koncentrirana u Centralnom komitetu (Komunističke partije) Saveza komunista Hrvatske i njegovom Predsjedništvu.[7]

Početkom 1990., nakon odluke Kongresa Saveza komunista Hrvatske, donesene su promjene zakona o izborima i zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, te još neke zakonske promjene i uredbe, kojima su omogućeni slobodni izbori. Na izborima, održanim 22. travnja i 6. svibnja 1990., većinu mandata osvaja HDZ. Novi sabor konstituira se 1990. U prosincu 1990. donosi novi ustav, mijenja ime države odbacivanjem pridjeva "socijalistička", te 25. lipnja 1991. donosi odluku o osamostaljenju, koja nakon međunarodnih pritisaka biva "zamrznuta" i konačno stupa na snagu 8. listopada. Tako postoji pravni i politički kontinuitet Sabora, pa i hrvatske države (koja nije "stvorena" 1991., nego se te godine osamostalila). Preambula ili izvorišne osnove Ustava iz 1990., opisuje državnopravne tradicije hrvatskoga naroda i njegovu državnost u različitim državnopravnim ustrojima. Preambula nije dio normativnopravnoga teksta.

Poslije 1990. godine[uredi VE | uredi]

Prvi demokratski višestranački izbori u Republici Hrvatskoj provedeni su 1990. godine.

Temeljem Ustava iz iste godine Sabor Republike Hrvatske (kako je prvotno bio naziv za Hrvatski sabor, uveden još amandmanima na Ustav SR Hrvatske 1990. godine) imao je dva doma: Zastupnički dom i Županijski dom. Sabor je još do 1992. zadržao sustav od prije definirana tri vijeća, a 1993. ustanovljen je Županijski dom kao regionalno predstavništvo u kojem je s po tri zastupnika bila predstavljena svaka županija (imao je 68 zastupnika: po tri iz svake županije i grada Zagreba, te do pet koje je mogao imenovati predsjednik republike). Izbori za županijski dom Sabora bili su provedeni 1993. i 1997. godine.

Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta: 1997. postaje Hrvatski državni sabor (pri tom ne treba miješati naziv s Hrvatskim državnim saborom koji je postojao za vrijeme NDH), a 2000. Hrvatski sabor. Ustavnim promjenama 2001. godine ukinut je Županijski dom te Hrvatski sabor postaje jednodoman (bivši "Zastupnički dom" postaje jednostavno "Hrvatski sabor").

Sazivi Zastupničkog doma *

  Vrijeme obnašanja dužnosti Predsjednik Napomena
Prvi saziv 30. svibnja 1990. - 1992. Žarko Domljan (HDZ) (30. svibnja 1990. - 7. rujna 1992.) 1990. Sabor je imao jedan dom s tri vijeća,
po Ustavu iz 1974. godine
Drugi saziv 2. kolovoza 1992. - 1995. Stjepan Mesić (HDZ) (7. rujna 1992. - 24. svibnja 1994.),
Nedjeljko Mihanović (HDZ) (24. svibnja 1994. - 28. studenog 1995.)
Treći saziv 29. listopada 1995. - studeni 1999. Vlatko Pavletić (HDZ) (28. studenog 1995. - 2. veljače 2000.)
Četvrti saziv 2. veljače 2000. - 17. listopada 2003. Zlatko Tomčić (HSS) (2. veljače 2000. - 22. prosinca 2003.)
Peti saziv 22. prosinca 2003. - 12. listopada 2007. Vladimir Šeks (HDZ) (22. prosinca 2003. - 11. siječnja 2008.)
Šesti saziv 11. siječnja 2008. - 28. listopada 2011. Luka Bebić (HDZ) (11. siječnja 2008. - 22. prosinca 2011.)
Sedmi saziv 22. prosinca 2011. Boris Šprem (SDP) (22. prosinca 2011.- 30. rujna 2012.)
Josip Leko (SDP) (10. listopada 2012. - trenutni)
aktualni saziv

* Ustavnim promjenama 2001. ukida se Županijski dom te Zastupnički dom postaje jednostavno Hrvatski sabor

Sazivi Županijskog doma - ukinut ustavnim promjenama 2001. godine

Razdoblje Predsjednik doma
Prvi saziv 22. ožujka 1993. - 1997. Josip Manolić, Katica Ivanišević
Drugi saziv 12. svibnja 1997. - 2001. Katica Ivanišević

Zastupnici[uredi VE | uredi]

Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine. Trajanje mandata zastupnicima može se zakonom produžiti samo u slučaju rata ili u slučajevima neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda, kada Sabor ne može normalno funkcionirati. Danom početka obnašanja zastupničke dužnosti uzima se dan konstituiranja Sabora. Zamjenik zastupnika počinje obnašati zastupničku dužnost danom kada Sabor utvrdi zakonske pretpostavke za primjenu instituta zamjenjivanja i davanjem prisege.

Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. To u prvom redu znači da oni glasuju slobodno, a ne po uputama onih koji su ih izabrali. Drugo, to znači da njihov mandat ne pripada stranci kojoj pripadaju.

Zastupnici imaju imunitet. Treba naglasit da zastupnički imunitet nije polvastica zastupnika, već sredstvo za osiguranje neovisnog djelovanja predstavničkog tijela. Postoje dva oblika zastupničkog imuniteta: imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti. Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru (imunitet neodgovornosti). Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor (imunitet nepovredivosti).

Zastupnik ima prava i dužnosti:

  • sudjelovati na sjednicama Sabora i na njima raspravljati i glasovati,
  • podnositi prijedloge i postavljati pitanja,
  • postavljati pitanja predsjedniku Vlade i članovima Vlade,
  • sudjelovati na sjednicama radnih tijela i na njima govoriti, a u radnim tijelima kojih je član i glasovati,
  • prihvatiti izbor koji mu svojim odlukama odredi Sabor,
  • na stalnu novčanu naknadu te na naknadu određenih materijalnih troškova.

Zastupniku miruje zastupnički mandat za vrijeme dok obnaša dužnost za koju je zakonom određeno da je nespojiva sa zastupničkom dužnošću (inkopatibilnost, npr. najčešći je primjer ako zastupnik bude izabran za ministra), odnosno za vrijeme za koje je stavio zastupnički mandat u mirovanje.

Zastupniku prestaje zastupnički mandat:

  • ako podnese ostavku,
  • ako mu je pravomoćnom sudskom odlukom oduzeta poslovna sposobnost,
  • ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci,
  • smrću.

Danom konstituiranja Sabora prestaje mandat zastupnicima prethodnog saziva Sabora.

Vidi također i: Izbori zastupnika u Hrvatski sabor

Konstituiranje[uredi VE | uredi]

Nakon održanih izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru (parlamentarni izbori) i proglašenja pravomoćnih konačnih rezultata izbora, Sabor na prvu, konstituirajuću sjednicu saziva Predsjednik Republike Hrvatske. Prema Ustavu RH, prvo zasjedanje mora se održati najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.

Sabor se konstituira izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika (bez tog uvjeta Sabor ne bi bio valjano konstituiran). Do izbora predsjednika Sabora sjednici privremeno predsjeda predsjednik Sabora iz prethodnog saziva. Nakon izbora predsjednika Sabora, izabrani predsjednik Sabora preuzima predsjedanje sjednicom.

Na konstituirajućoj sjednici Sabor bira također i Mandatno-imunitetno povjerenstvo. Mandatno-imunitetno povjerenstvo na konstituirajućoj sjednici podnosi izvješće Saboru o provedenim izborima i imenima izabranih zastupnika, o podnesenim ostavkama na zastupničku dužnost, o imenima zastupnika koji obnašaju dužnost nespojivu sa zastupničkom dužnošću pa im zastupnički mandat miruje, o imenima zastupnika kojima mandat miruje na njihov zahtjev, te o zamjenicima zastupnika koji umjesto njih počinju obnašati zastupničku dužnost. Izabrani zastupnici, koji daju ostavku ili stavljaju mandat u mirovanje, moraju o tome obavijestiti predsjednika Sabora (dakle, onog iz prijašnjeg saziva) 24 sata prije početka konstituirajuće sjednice. Na konstituirajućoj sjednici umjesto zastupnika koji su dali ostavku ili stavili mandat u mirovanje, nazočni su zamjenici zastupnika. Sabor zaključkom prihvaća izvješće Mandatno-imunitetnog povjerenstva.

Nakon što Sabor prihvati izvješće Mandatno-imunitetnog povjerenstva o provedenim izborima zastupnici daju prisegu.

Ustrojstvo[uredi VE | uredi]

Unutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskoga sabora uređuje se poslovnikom.

Predsjednik, potpredsjednik i Predsjedništvo[uredi VE | uredi]

Logotip Hrvatskog sabora

Hrvatski sabor ima predsjednika i dva do pet potpredsjednika.

Predsjednik Sabora obično je iz redova parlamentrne većine. Predsjednik Sabora:

  • predstavlja Hrvatski sabor,
  • saziva i predsjeda sjednicama Sabora,
  • upućuje prijedloge ovlaštenih predlagatelja u propisani postupak,
  • predlaže dnevni red sjednice Sabora,
  • brine se o postupku donošenja zakona i drugih akata,
  • usklađuje rad radnih tijela,
  • potpisuje zakone i druge akte koje donosi Sabor,
  • upućuje donesene zakone Predsjedniku Republike radi proglašenja,
  • brine o odnosima Sabora i Vlade,
  • supotpisuje rješenje o imenovanju predsjednika Vlade i imenovanju članova Vlade,
  • prihvaća se pokroviteljstva u svojstvu predsjednika Sabora,
  • odobrava, vodeći računa o raspoloživim sredstvima, putovanja zastupnika izvan države kad mu je u svojstvu zastupnika poziv upućen od neke državne ili inozemne organizacije,
  • usklađuje rad stalnih izaslanstava Sabora u međunarodnim parlamentarnim i drugim institucijama,
  • na prijedlog klubova zastupnika određuje sastav privremenih izaslanstava Sabora u posjeti stranim predstavničkim tijelima i organizacijama,
  • određuje sastav privremenog izaslanstva u slučaju kad je u inozemstvo pozvan kao predsjednik Sabora,
  • određuje predstavnike Sabora u svečanim i drugim prigodama,
  • na prijedlog tajnika Sabora podnosi zahtjev za osiguranje sredstava za rad Sabora i Stručne službe Sabora,
  • brine se o zaštiti prava i o ispunjavanju dužnosti zastupnika,
  • prima prisege izabranih i imenovanih dužnosnika, kada je to određeno zakonom ili ovim Poslovnikom,

Potpredsjednici Sabora pomažu u radu predsjedniku Sabora te obavljaju poslove iz njegova djelokruga na koje ih on ovlasti.

Predsjednik i potpredsjednici Sabora čine Predsjedništvo Sabora. Na sjednice predsjedništva mogu se potvati tajnik Sabora i predsjednici radnih tijela i predsjednici klubova zastupnika.

Klubovi zastupnika[uredi VE | uredi]

Klub zastupnika u Saboru mogu osnovati:

  • politička stranka koja ima najmanje tri zastupnika,
  • dvije ili više političkih stranaka koje imaju zajedno najmanje tri zastupnika,
  • najmanje tri nezavisna zastupnika,
  • zastupnici iz reda nacionalnih manjina.

Zastupnik može biti član samo jednog kluba, a zastupnik iz reda nacionalnih manjina može biti i član kluba stranke kojoj pripada, uz njezin pristanak.

Radna tijela[uredi VE | uredi]

Radna tijela Sabora su odbori i povjerenstva.

U radnom tijelu raspravlja se o prijedlozima i poticajima za donošenje zakona i drugih akata te o drugim pitanjima iz djelokruga Sabora. Radno tijelo prati, u okviru svog djelokruga, rad Vlade i drugih tijela čiji rad nadzire Sabor sukladno Ustavu i zakonu. Radno tijelo raspravlja o izvješćima tijela i ustanova, koja ona na temelju zakona podnose Saboru. Radno tijelo Sabora, nakon provedene rasprave zauzima stajalište, odnosno utvrđuje prijedloge akata i o tome izvješćuje Sabor.

Radno tijelo Sabora ima predsjednika, potpredsjednika i određeni broj članova iz reda zastupnika.

Sabor ima 25 radnih tijela, a to su:

- Odbor za Ustav,
- Poslovnik i politički sustav,
- Odbor za zakonodavstvo,
- Odbor za vanjsku politiku,
- Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost,
- Odbor za financije i državni proračun,
- Odbor za gospodarstvo, razvoj i obnovu,
- Odbor za turizam,
- Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,
- Odbor za pravosuđe,
- Odbor za rad, socijalnu politiku i zdravstvo,
- Odbor za obitelj, mladež i šport,
- Odbor za useljeništvo,
- Odbor za ratne veterane,
- Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša,
- Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu,
- Odbor za poljoprivredu i šumarstvo,
- Odbor za pomorstvo, promet i veze,
- Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove,
- Odbor za predstavke i pritužbe,
- Odbor za međuparlamentarnu suradnju,
- Odbor za europske integracije,
- Odbor za informiranje, informatizaciju i medije,
- Odbor za ravnopravnost spolova,
- Odbor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu,
- Mandatno-imunitetno povjerenstvo.

Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa. Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.

Tajništvo i Stručna služba[uredi VE | uredi]

Na čelu Tajništva i Stručne službe Sabora nalazi se tajnik Sabora. Tajnika te njegovog zamjenika imenuje na vrijeme od četiri godine, odnosno razrješuje dužnosti, Sabor na prijedlog Predsjedništva Sabora.

Tajnik Sabora obavlja poslove koje mu povjeri predsjednik ili Predsjedništvo Sabora. Vodi Stručnu službu Sabora i upravlja njezinim radom. Stručnu službu čine:

  • Služba za pripremu i obradu sjednica Sabora
  • Služba za pripremu akata Sabora za objavu
  • Služba za radno-pravne poslove
  • Služba za odnose s javnošću
  • Informacijsko-dokumentacijske služba, istraživanja i informacijske mreže
  • Knjižnica
  • Internet redakcija i
  • Straža.

Također su ustrojeni i Uredu predsjednika Sabora, Uredima potpredsjednika Sabora te Uredu za protokol Sabora.

Temeljne ovlasti[uredi VE | uredi]

Hrvatski sabor:

  • odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
  • donosi zakone,
  • donosi državni proračun,
  • odlučuje o ratu i miru,
  • donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
  • donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
  • odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
  • raspisuje referendum,
  • obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
  • nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja jav­nih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
  • daje amnestiju za kaznena djela,
  • obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Sjednice[uredi VE | uredi]

Sjednicu Sabora saziva predsjednik Sabora. Kada Sabor redovito zasjeda, sjednice Sabora održavaju se jednom mjesečno, a ako je to potrebno i češće.

Dnevni red sjednice Sabora predlaže predsjednik Sabora. Dnevni red sjednice Sabora utvrđuje se, u pravilu, na početku sjednice.

Sjednici Sabora predsjeda predsjednik Sabora, a kad je on odsutan ili spriječen, sjednici predsjeda jedan od potpredsjednika Sabora.

Akti Sabora[uredi VE | uredi]

Hrvatski sabor donosi:

  • Ustav,
  • zakone,
  • državni proračun,
  • odluke,
  • deklaracije,
  • rezolucije,
  • povelje,
  • preporuke
  • zaključke,
  • poslovnik o svom radu,
  • daje vjerodostojna tumačenja zakona.

Ustav, zakoni i drugi propisi te akti Sabora, vjerodostojno tumačenje zakona, odluke o izboru, odnosno imenovanju, razrješenju i opozivu dužnosnika koje bira ili imenuje Sabor, odluka o obrascu zastupničke iskaznice, deklaracije i rezolucije objavljuju se u Narodnim novinama.

Zakonodavni postupak[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zakonodavni postupak u Republici Hrvatskoj

Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske. Postupak donošenja zakona pokreće se dostavom prijedloga zakona predsjedniku Sabora.

Prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Sabora, prijedlog najprije razmatra radno tijelo.

Prvo čitanje[uredi VE | uredi]

Prvo čitanje zakona je prvi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. Prvo čitanje zakona obuhvaća uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog te donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona.

Na osnovi zaključka Sabora o prihvaćanju prijedloga zakona, predlagatelj će sačiniti konačni prijedlog zakona, odnosno konačni prijedlog zakona sačinit će drugo tijelo ako je to odredio Sabor i s tim se suglasio predlagatelj. Konačni prijedlog zakona predlagatelj je dužan podnijeti u roku od šest mjeseci od dana prihvaćanja prijedloga zakona, u protivnom se smatra da je zakonodavni postupak obustavljen.

Drugo čitanje[uredi VE | uredi]

Drugo čitanje zakona je drugi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. Drugo čitanje zakona obuhvaća raspravu o tekstu konačnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odlučivanje o amandmanima i donošenje zakona.

Nakon provedene rasprave i odlučivanja o amandmanima, zaključuje se rasprava i odlučuje se o donošenju zakona.

Treće čitanje[uredi VE | uredi]

Treće čitanje zakona je poseban dio u postupku donošenja zakona. Treće čitanje zakona provodi se po odluci Sabora ili na zahtjev predlagatelja i to u slučajevima kada je na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju sadržaj konačnog prijedloga zakona.

Hitni postupak[uredi VE | uredi]

Iznimno, zakon se može donijeti po hitnom postupku, samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu. U hitnom se postupku objedinjuje prvo i drugo čitanje zakona.

Amandmani[uredi VE | uredi]

Prijedlog za izmjenu ili dopunu konačnog prijedloga zakona podnosi se pisano u obliku amandmana s obrazloženjem. Pravo podnošenja amandmana ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora te Vlada.

Donošenje odluka[uredi VE | uredi]

Ustav RH predviđa tri načina donošenja odluka, s obzirom na pitanja koja se tim odlukama uređuju:

  • običnom većinom (50%+1) uz zadovoljavanje kvoruma (kvorum označava broj zastupnika koji je potreban nazočiti glasovanju da bi odluka bila valjana, a to je većina svih zastupnika - 50%+1 )
  • dvotrećinskom većinom svih zastupnika
  • većinom glasova svih zastupnika.

Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.

Organski zakoni kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Organski zakoni kojima se razrađuju Ustavom utvr­đena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

Poslovnik Hrvatskog sabora donosi se većinom glasova svih zastupnika.

Glasovanje na sjednici je javno, osim ako ovim Poslovnikom nije određeno da se glasuje tajno. Javno glasovanje provodi se dizanjem ruke, poimeničnim ili elektroničkim glasovanjem. Zastupnici glasuju osobno.

Zastupnička pitanja i interpelacija[uredi VE | uredi]

Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnička pitanja. Usmena pitanja Vladi, odnosno pojedinom članu Vlade zastupnici mogu postavljati na sjednicama za vrijeme Aktualnog prijepodneva. Aktualno prijepodne održava se na početku svake sjednice Sabora.

Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskoga sabora može podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana. Interpelacijom se na sjednici Sabora otvara rasprava o radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade ili ministarstva, ako one odstupaju od općeg stajališta Vlade ili ministarstva u provođenju zakona ili utvrđene politike.

Prenošenje djelokruga na izvršnu vlast[uredi VE | uredi]

Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave.

Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.

Raspuštanje Hrvatskog sabora[uredi VE | uredi]

Hrvatski sabor može se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika.

Predsjednik Republike može raspustiti Hrvatski sabor.

Aktualni saziv[uredi VE | uredi]

Sedmi saziv Hrvatskog sabora (2011. - )

Vlada:

██ SDP (60)

██ HNS (14)

██ HSU (4)

██ IDS (2)


Oporba:

██ HDZ (43)

██ HDSSB (7)

██ Laburisti (6)

██ SDSS (3)

██ HGS (2)

██ HSS (1)

██ BDSH (1)

██ HSP-AS (1)

██ neovisni zastupnici (7)


 v · r · u 

Sedmi saziv Hrvatskog sabora konstituiran je 22. prosinca 2011. godine. Zastupničkim mandatima raspolaže 151 zastupnika, koji si izabrani na parlamentarnim izborima održanim 4. prosinca 2011. godine.

Dužnosti predsjednik Hrvatskog sabora obnaša Josip Leko.

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Budak, Neven, Hrvatski sabor, Zagreb 2010., str. 7
  2. Budak, Neven, Hrvatski sabor, Zagreb 2010., str. 8
  3. http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1496&sec=404&dm=2
  4. Jakšić, Nikola, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split, 2000.
  5. Ana Tomljenović: Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu (pdf), Zagreb, 20. - 22. studenoga 2012.
  6. Branislav Šutić, Državno i političko uređenje Republike Hrvatske, Veleučilište "Nikola Tesla", Gospić; Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-169-225-0, str. 50
  7. Branislav Šutić, Državno i političko uređenje Republike Hrvatske, Veleučilište "Nikola Tesla", Gospić; Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-169-225-0, str. 51

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hrvatski sabor