Florijan Andrašec
| Florijan Andrašec | ||
|---|---|---|
| Rođen/a | 1888. | |
| Umro/Umrla | 1962. | |
| Zanimanje | pučki pjesnik i melograf | |
Florijan Andrašec (Dekanovec, 1888. - Dekanovec 1962.) bio je hrvatski pučki pjesnik i melograf.
[uredi] Životopis
Učio je bačvarski zanat u mladosti. Ranjen je u Prvom svjetskom ratu i pušten iz vojske 1916. godine. Florijan Andrašec je svestrana osobnost međimurske narodne kulture. Tijekom svojeg života bio je desna ruka dr. Vinka Žganca u prikupljanju (zapisivanju i snimanju) narodnih pjesmi i običaja, ali je i sam plodno stvarao. Na preporuku Vinka Žganeca školovao se za orguljaša u Celju. Bio je zborovođa, orguljaš i kapelnik limene glazbe koju je osnovao. Naučio je svirati velik broj instrumenata. Surađivao je sa skladateljem Krstom Odakom na operi "Dorica pleše" inspriranoj međimurskom glazbom. Za crkvu u Dekanovcu izradio je glavni oltar od mramora.
Ukazivanjem na Andrašecovu vrijednost u korpusu međimurske kulture bavi se publicist Siniša Golub, a knjigu na temu Andrašecova života i djela objavio je dr. Zvonimir Bartolić.
Njegov posljednji živući potomak zove se Fran Andrašec. Genealogiju obitelji Andrašec proučavao je franjevac Svetislav Stjepan Krnjak i objavio studiju "Rodoslovlje obitelji Andrašec" 1990. godine. Autor studije je rođen u Dekanovcu kao i Florijan Andrašec, a njegova majka djevojački se prezivala Andrašec.
[uredi] Vidi još
Nedovršeni članak Florijan Andrašec koji govori o biografiji osobe iz Hrvatske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
