Gastarbeiter

Zastava na balkonu u Berlinu.

Gastarbeiter (iz njemačkog jezika gostujući radnik) naziv je za strane radnike koji su se tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina doseljavali u Saveznu Republiku Njemačku (Zapadna Njemačka) na privremeni rad.

Pojam se je rabio od kraja 50-ih godina dvadesetog stoljeća, kada se u Njemačkoj - zahvaljujući brzom razvoju gospodarstva - zbog nedostatka radne snage ulavno za obavljanje određenih djelatnosti (osobito slabije plaćenih, nekvalificiranih poslova ili primjerice prljavih i teških poslova koje nerado obavljaju domaći Nijemci) počelo zapošljavanje radnika iz inozemstva. Osobito poslovi u rudarstvu, građevinarstvu i automobilskoj industriji.

Koristeći posebne bilateralne međuržavne ugovore zapošljavanja od 1955. dolazio je velik broj stranih uglavnom muških radnika iz drugih europskih država s uvjetom na privremeni boravak. Dolazili su uglavnom iz Španjolske, Italije, Turske, Grčke i raznih republika tadašnje SFRJ.

Nakon naftne krize 1973. završila je potražnja za stranim radnicima.

Isti izraz se u Rusiji rabi za radnike iz bivših sovjetskih republika.

Paradoks i ironija pojma

Pojam uključuje riječ "gost" i istodobno je tada u Njemačkoj vladao uvjet prava na privremen boravak radnika. Osim toga dopustiti gostu raditi čini se suprotnim osnovnim načelima gostoprimstva. U modernoj njemačkoj književnosti brojni autori su pisali o paradoksu i ironiji tog pojma.

Već u ranim 1970-im taj naziv je od određenih sociologa bio smatran eufemizmom, a od tada povećano se rabi izraz "strani posloprimitelji" (ausländische Arbeitnehmer) a kasnije, se počelo u publikacijama govoriti o "doseljenim radnicima" (Arbeitmigranten)

Hrvati su 1971. godine činili 22,1% stanovništva Jugoslavije, a u ukupnom broju migranata (763.000) zastupljeni su s 39%. U BiH Hrvati su tada činili 20,6% stanovništva, a njihov udio među radnicima iz te republike zaposlenima u inozemstvu - 42,4%.

Povezani članci

• Hrvati u Njemačkoj
• Doseljeništvo