Gastarbeiter

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zastava na balkonu u Berlinu.

Gastarbeiter (iz njemačkog jezika gostujući djelatnik) naziv je za strane radnike koji su se tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina doseljavali u Saveznu Republiku Njemačku (Zapadna Njemačka) na privremeni rad.

Pojam se je rabio od kraja 50-ih godina dvadesetog stoljeća, kada se u Njemačkoj - zahvaljujući brzom razvoju gospodarstva - zbog nedostatka radne snage ulavno za obavljanje određenih djelatnosti (osobito slabije plaćenih, nekvalificiranih poslova ili primjerice prljavih i teških poslova koje nerado obavljaju domaći Nijemci) počelo zapošljavanje radnika iz inozemstva. Osobito poslovi u rudarstvu, građevinarstvu i automobilskoj industriji.

Koristeći posebne bilateralne međuržavne ugovore zapošljavanja od 1955. dolazio je velik broj stranih uglavnom muških djelatnik iz drugih europskih država s uvjetom na privremeni boravak. Dolazili su uglavnom iz Španjolske, Italije, Turske, Grčke i raznih republika tadašnje SFRJ.

Nakon naftne krize 1973. završila je potražnja za stranim radnicima.

Isti izraz se u Rusiji rabi za djelatnike iz bivših sovjetskih republika.

Paradoks i ironija pojma[uredi VE | uredi]

Pojam uključuje riječ "gost" i istodobno je tada u Njemačkoj vladao uvjet prava na privremen boravak radnika. Osim toga dopustiti gostu raditi čini se suprotnim osnovnim načelima gostoprimstva. U modernoj njemačkoj književnosti brojni autori su pisali o paradoksu i ironiji tog pojma.

Već u ranim 1970-im taj naziv je od određenih sociologa bio smatran eufemizmom, a od tada povećano se rabi izraz "strani posloprimitelji" (ausländische Arbeitnehmer) a kasnije, se počelo u publikacijama govoriti o "doseljenim radnicima" (Arbeitmigranten)

Hrvati su 1971. godine činili 22,1% stanovništva Jugoslavije, a u ukupnom broju migranata (763.000) zastupljeni su s 39%. U BiH Hrvati su tada činili 20,6% stanovništva, a njihov udio među djelatnicima iz te republike zaposlenima u inozemstvu - 42,4%.[1]

1988. je hrvatski književnik i likovni umjetnik Drago Trumbetaš pokušao okupiti ljudstvo koje bi radilo na 'Gastarbajterskoj enciklopediji', no nije našao razumijevanja među gastarbajterima, pri čemu je i tuđa zavist imala veliku ulogu.[2]

Odraz u književnosti[uredi VE | uredi]

O gastarbajterima su u hrvatskoj knjževnosti u svojim djelima pisali Drago Trumbetaš, Slavko Gotovac, Josip Barković, Roman Mrkić, Petar Šegedin, Mirko Sabolović, Ivan Raos i drugi, a u Njemačkoj pjesnici i prozaici Aras Ören, Franco Biondi, Georg Matsouranis i ostali.[2]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Slavko Goldstein, Hrvatska povijest
  2. 2,0 2,1 Prostori hrvatske proze. Roman o gastarbajterima. Drago Trumbetaš: Pušači i nepušači, Zagreb, 2007. autorica teksta: Marija Nadilo, Hrvatsko slovo, str. 23, petak, 18. siječnja 2008.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gastarbeiter