Petar Šegedin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Petar Šegedin. Za druga značenja, pogledajte Petar Šegedin (razdvojba).

Petar Šegedin ( Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909. - Zagreb, 2. rujna 1998. ), hrvatski književnik, akademik, intelektualac i kulturni djelatnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Žrnovu na otoku Korčuli gdje je i završio Građansku školu. Učiteljsku školu upisuje i završava u Dubrovniku. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću na svojoj rodnoj Korčuli. U Zagreb dolazi 1936. godine, te se uključuje u poznati krug Krležinih suradnika, mladih "pečatovaca". (op. Naziv dolazi od imena "Pečat - književni mjesečnik za umjetnost, nauku i svekulturne probleme" u kojemu je Krleža bio glavni urednik. "Krležini pečatovci" su bili liberalniji i okrenuti subjektivizmu i autonomiji pisaca. Branili slobodu stvaranja protiv usko shvaćene tendencioznosti. ) Šegedin se prvi put javio u tom časopisu "Odlomkom proze".

Bavio se književnošću, te plodonosno djelovao djelovao pisući novele, romane, eseje i putopise. Također je obavljao mnoge dužnosti u kulturnom i prosvjetnom sektoru. Bio je tajnik Matice hrvatske, središnje kulturne ustanove hrvatskog naroda, od 1945 do 1947. godine za vrijeme predsjedanja Mihovila Nikolića. Ujedno mu i Matica hrvatska prva izdaje njegovu prvu koja je i najpoznatija; "Djeca božja" 1946., zatim "Crni smiješak" 1949. i zbirku njegovih poznatih eseja "Svi smo mi odgovorni" 1971. Šegedin je stajao i na čelu Društva hrvatskih književnika 1953. godine i još jedanput od 1968. do 1970, a 1989. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske, a uz sve to je neko vrijeme radio kao savjetnik za kulturna pitanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u pariškom veleposlanstvu. Od 1963. bio je izvanredni član Razreda za književnost, a od 1963. redoviti član HAZU. 1961. je bio među utemeljiteljima časopisa Razreda za književnost HAZU Foruma.[1]

Petar Šegedin je spadao u onu grupu hrvatskih intelektualaca koji su Hrvatsku željeli vidjeti kao slobodnu i demokratsku zemlju, i upravo zbog svog političkog uvjerenja savjetovano mu je da otiđe iz zemlje kako bi izbjegao suđenje i tamnicu. Skrasio se kod rodbine svoje žene u Njemačkoj. Uz želju za slobodnom Hrvatskom, istaknuo se i aktivnom borbom za hrvatski jezik ulazeći u konflikte i razne polemike s političkim neistomišljenicima.

Djela[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

  • "Djeca božja" (1946.)
  • "Osamljenici" (1947.)
  • "Vjetar" (1986.)
  • "Crni Smješak" (1969.)

Zbirke pripovjetki i novela[uredi VE | uredi]

  • "Mrtvo more" (1953.)
  • "Na istom putu" (1963.)
  • "Orfej u maloj bašti" (1964.)
  • "Sveti vrag" (1965.)
  • "Izvještaj iz pokrajine" (1969.)
  • "Getsemanski vrtovi" (1981.)
  • "Tišina" (1982.)
  • "Licem u lice" (1987.)

Putopisi[uredi VE | uredi]

  • "Na putu" (1963.)

Esejistička i polemička proza[uredi VE | uredi]

  • "Eseji" (1956.)
  • "Essay o obliku i sadržaju" (1955.)
  • "Riječ o riječi" (1969.)
  • "Svi smo mi odgovorni" (1971.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HINA/HS: Čuvar i promicatelj književne vrsnoće, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 22.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Petar Šegedin