Glavatičevo
| Glavatičevo | |
|---|---|
  Glavatičevo | |
| Regija BiH | Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegovačko-neretvanska županija |
| Općina/Grad | Konjic |
| Zemljopisne koordinate | 43°30′N 18°07′E / 43.50°N 18.11°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 190 |
 Glavatičevo
| |
Glavatičevo je naseljeno mjesto u općini Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
U srednjem vijeku nalazio se na prostoru srednjovjekovne humske Komske župe koja je pripadala Sankovićima. Kroz Glavatičevo teče Neretva, a na pored rijeke je uzvisina Kom (819 mnv), na kojoj je bio srednjovjekovni grad Kom koji je bio središte te župe. Ime Glavatičeva dovodi se u svezu s opskrbom ribom. Prema jednoj legendi, dobilo je ime po ribi glavatici, koje i onda i danas ima u izobilju u Neretvi. Pavao Anđelić u Spomenici Konjica i okoline iznosi da je selo dobilo ime u 14. ili 15. toljeću. Tvrdi da je naziv dobilo po osobnom imenu Glavat, Glavatec. U vrelima se spominje 16. rujna 1330. neki Budislav Glavatec "iz Nevesinja" koji je na taj dan u Dubrovniku kupio neke stvari za suprugu velikaša Poznana Purčića (među prvima stao uz bosanskog bana kad je došao u Hum, skupa s Nikolićima iz Popovog polja - potomcima humskog kneza Miroslava odnosno Andrije Humskog[2]). Anđelić zaključuje da su Glavateci bili vlastelinski rod nižeg ranga, koji su u neko vrijeme imali svoje posjede u predjelu dabašnjeg Glavatičeva i tako je posjed prozvan po vlasniku Glavatecu.[3]
Dionica starog puta od Zaborana do Glavatičeva zove se Vlaški put, što znači da je ovuda bila trasa periodičnih kretanja polunomadskih stočara, uglavnom Vlaha.[4]
U prvim turskim vrelima spominje se Glavatičevo pod imenom Podkom, kao sjedište upravne nahije Kom. Komska župa je postala nahija i pripala je blagajskom kadiluku, kako bilježi popis bosanskog sandžaka 1469. godine. Stanovništvo se otad islamizira. Zbog važnosti u Glavatičevu je 1612. podignut kameni most, sličan onom u Konjicu, a graditelj je hadži Bali iz Mostara. Građen je kada je popravljan Karađozbegov most u Konjicu. S obje strane mosta bili su izrađeni hanovi u kojima su noćevali putnici za Sarajevo, Bjelimiće, Konjic ili Nevesinje. Glavatičevu je 1658. godine već postojala džamija. Muslimansko stanovništvo snažno se oduprijelo austro-ugarskim snagama 1878. godine. Borbe su se nakon Vrapča vodile na desnoj obali Neretve. Džamija u selu je nekoliko puta popravljana i proširivana. Za ustanka protiv Austro-Ugarske 1882. godine zapaljena je zajedno s drvenim minaretom. Poslije je ponovno podignuta džamija, a minaret je napravljen zidanjem. Godine 1967. Kade i Emine Kašić te ostalih mještana podignut veći minaret od sedre. Pred rat u BiH uređeno je dvorište i mekteb s abdesthanom. U ratu je nekoliko puta pogađana, pri čemu je minaret bio srušen pri vrhu. Džamija je poslije tenkovskim projektilom. Ulaskom snaga VRS ostatci džamije su minirani. Rujna 1995. selo je oslobođeno. Poslije rata na mjestu stare saudijskim donacijama podignuta je nova džamija.[5]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Popisi 1971. – 1991.[uredi | uredi kôd]
| Glavatičevo | ||||||
| godina popisa | 1991.[6] | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 383 (70,01%) | 379 (70,05%) | 422 (70,56%) | |||
| Hrvati | 76 (13,89%) | 75 (13,86%) | 55 (9,19%) | |||
| Srbi | 70 (12,79%) | 83 (15,34%) | 111 (18,56%) | |||
| Jugoslaveni | 12 (2,19%) | 4 (0,73%) | 2 (0,33%) | |||
| ostali i nepoznato | 6 (1,09%) | 0 | 8 (1,33%) | |||
| ukupno | 547 | 541 | 598 | |||
Popis 2013.[uredi | uredi kôd]
| Glavatičevo | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Bošnjaci | 178 (93,68%) | |||||
| Hrvati | 6 (3,16%) | |||||
| Srbi | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 6 (3,16%) | |||||
| ukupno | 190 | |||||
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 31. srpnja 2019.
- ↑ Hungaricana Josip Lučić: STJECANJE, DIOBA I BORBA ZA OČUVANJE DUBROVAČKOG PRIMORJA 1399—1405. ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)str. 105
- ↑ (srp.) OŠ Glavatičevo Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. veljače 2020. (Wayback Machine) Jedan pogled na hisrorijat Glavatičeva i Bjelimića, 3. veljače 2008. (pristupljeno 15. veljače 2020.)
- ↑ PONS Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. travnja 2016. (Wayback Machine) Nekropola sa stećcima u Glavatičevu, lokalitet Gajine (pristupljeno 15. veljače 2020.)
- ↑ (boš.) Medžlis islamske zajednice Konjic Esad Bajić: Glavatičevo - opis džemata i historijat džamije, 5. srpnja 2017. (pristupljeno 15. veljače 2020.)
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Satelitska snimka Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2021. (Wayback Machine)
