Istarski albanski govor

Izvor: Wikipedija

Istarski albanski govor, arhaični oblik gegijskog narječja albanskog jezika,[1] koji se govorio u Poreču i okolici sve do prvih desetljeća 19. stoljeća, a originalno se koristio u području oko Bara, okolnom jugoistočnom dijelu Crne Gore, Skadra i Malesije.

Njega su od šesnaestog do sedamnaestog stoljeća u Istru donijeli albanski doseljenici, kada zbog depopulacije i propadanja gospodarstva uzrokovanih ratovima, bolestima i kužnim epidemijama, mletačke vlasti počinju provoditi kolonizaciju Istre stanovništvom podrijetlom s Balkana, nastavljajući tako stoljetna migracijska kretanja u Istri.[2] Među novim stanovnicima bilo je mnogo Albanaca, nastanjenih uglavnom u okolici Poreča.

Jedini sačuvani tekst iz tridesetih godina XIX. st., napisan na lokalnom albanskom jeziku, djelo je Petra Stankovića/Pietro Stancovich, barbanskog kanonika i istarskog polihistora, koji je uspio prepisati i sačuvati prispodobu o razmetnom sinu i kratak popis riječi na gegijskom narječju.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Altimari, Francesco. 2011. Analisi di alcuni manoscritti con testi e lessemi sull' albanese dell' Istria str. 15 (PDF). Ludwig Maximilian University of Munich. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. veljače 2012. Pristupljeno 2. ožujka 2012.(tal.)
  2. Bertoša, Miroslav: Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću (pristupljeno 30.09.21.)