Poreč

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Poreč. Za druga značenja, pogledajte Poreč (razdvojba).
Poreč
Poreč (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Istarska
Stanovništvo (2001.)
 - ukupno 17.460 stan.
Gradonačelnik Edi Štifanić
Poštanski broj 52440
Zemljovid
Poreč na karti Hrvatska
Poreč
Poreč
Poreč na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°13′N 13°37′E / 45.22°N 13.62°E / 45.22; 13.62

Poreč (tal. Parenzo, lat. Parens ili Parentium) je grad u Hrvatskoj smješten na zapadnoj obali poluotoka Istre.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Gradu Poreču pripada 58 naselja (stanje 2006), to su:

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Porečka riva, tipična turistička veduta

Poreč se nalazi na 45.2258 stupnjeva sjeverne širine i 13.593 stupnjeva istočne dužine. Leži na nadmorskoj visini od 29 metara.

Grad, koji je star gotovo dvije tisuće godina, nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. Od oko 10.500 stanovnika grada, većina živi u predgrađima. Porečka općina ima ukupno oko 20.000 stanovnika.

Porečka regija ili Poreština pokriva 142 km², s obalom dugom 37 km, od rijeke Mirne kod Novigrada na sjeveru do Funtane i Vrsara na jugu. U Poreštinu osim samog grada Poreča spadaju općine Funtana, Kaštelir-Labinci, Sveti Lovreč, Tar-Vabriga, Višnjan, Vrsar i Vižinada.

Klima je vrlo blaga, bez ljetnih sparina. Kolovoz je najtopliji mjesec s prosječno 30°C i niskom vlagom, a siječanj najhladiji, s prosječno 5°C. Grad ima više od 3850 sunčanih sati u godini, što je u prosjeku više od 10 sati sunca na ljetni dan. Temperatura mora može se podići do 28°C, što je više od temperatura u južnoj Hrvatskoj. Prosječne godišnje padaline od 920 mm ravnomjerno su raspoređene tijekom godine. U Poreču puše bura sa sjevera i zimi donosi hladno i sunčano vrijeme, jugo, topli vjetar koji s juga donosi kišu, te maestral, ljetni povjetarac koji puše s mora na kopno.

Hrid Regata — jugozapadno od Poreča.

U blizini se nalazi špilja Baredine, jedini otvoreni geološki spomenik u Istri. Limski kanal je morski zaljev poput fjorda koji ulazi u unutrašnjost 12 km, a nastao je zbog djelovanja rijeke Pazinčice. U njemu se ponekad nalaze gromade kvarca koje izloži djelovanje mora.

Krajolik ima bogato sredozemno raslinje, sa šumama borova i zelenom makijom. Tlo čini plodna crvena zemlja, crljenica, zajedno s kamenjem. Crljenica je dobra za poljoprivredu (žitarice, voćnjaci, maslinici, povrtnjaci). Danas proizvodnja organske hrane, maslina, grožđa, kvalitetnih sorta vina kao što su Malvazija, Borgonja, Merlot, Pinot i Teran, čini važan dio porečkog gospodarstva.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Nakon Pule, Poreč je najveći istarski grad prema broju stanovnika. Većina stanovnika su Hrvati, ali postoje značajne manjine Talijana, Slovenaca, Albanaca i Srba.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Poreč je naseljen još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, koji je bio 400 m dug i 200 m širok, i na kojem danas stoji jezgra staroga grada. Za vrijeme vladavine cara Augusta u 1. stoljeću, castrum je službeno proglašen gradom i uključen u rimsku koloniju Colonia Iulia Parentium. U vrijeme Rima Poreč dobiva svoje prve zidine, cijeli grad je obzidan osim zapadne strane odnosno vrha poluotoka gdje se nalazio Neptunov ili Jupiterov hram. U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu kršćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Kršćanska zajednica je gotovo potpuno nestala u vrijeme cara Dioklecijana kada stradavaju i porečki mučenici sv. Mauro i sv. Eleuterije. Sv. Eleuterije je prema predanju zavezan za kamen i bačen u more u uvali Peškera. Danas se odmah uz zaljev nalazi crkvica Sv. Eleuterije iz 15. stoljeća

Kad je Rimsko Carstvo palo 476. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali Ostrogoti, a nakon 539. zavladao je Bizant. Za vrijeme vladavine Bizanta u gradu stoluje biskup Eufrazije koji daje obnoviti tadašnju dvojnu baziliku. Nova bazilika je građena po uzoru na bazilike u Ravenni sa zlatnim mozaicima u čijem se središtu nalazi Bogorodica sa malim Kristom u krilu. U apsidi lijevo od Bogorodice su prikazani biskup Eufrazije (nosi model bazlike), Sv. Mauro i Sv. Eleuterije. 599. u pismu papi Ivanu VI prvi put se na području Istre spominju Slaveni koji upadaju u Istru i pljačkaju. Ubrzo je pljačkanje zamijenilo trajno naseljavanje i prvo trajno naselje je datirano oko 620. godine. Achenskim mirom 812. između Franačkog i Bizantskog Carstva Istra službeno postaje dio franačkog Carstva, iako se to dogodilo već 788 godine. Iz razdoblja franačke vlasti treba izdvojiti događaj poznat pod nazivom Rižanski Placit, u njemu se ocrtava sukob između istarskih gradova i novog upravitelja Istre Vojvode Ivana (dux Ioanes), odnosno gradovi se žale se žale na uzurpaciju zemljišta na kojima je vojvoda naselio Slavene. Sukob je riješen kompromisom, vojvoda Ivan je prihvaćen kao gospodar Istre, ali je morao maknuti slavenske naseljenike sa gradskih parcela.

Raspadom Franačkog Carstva u Istri se formiraju samostalne komune, ukljućujući i Poreč. Status samostalnosg grada će zadržati do 1267. kada se Poreč stavlja pod zaštitu Venecije postavši prvim posjedom Republike Sv. Marka u Istri. Gubitkom samostalnosti grad zapada u polaganu dekadenciju, posebno nakon 1354. kada tijekom Trećeg rata između Venecije i Genove, đenoveški admiral Paganino Doria pljačka grad i odnosi relikvije porečkih mučenika (biti će vraćeni tek 1938. godine). 1410. godine grad opsjeda hrvatsko-ugarski kralj Sigismund (Žigmund) Luksemburški, ali ga ne uspijeva zauzeti. U 14. i 15. stoljeću Poreč je grad trgovaca i obrtnika i tada se grade neke od njegovih najljepših palača, palača Zuccato, palača Parisi - Gonan i druge. Kroz 16. stoljeće pogađaju ga mnogobrojni ratovi u kojima sudjeluje Mletačka Republika pa onda epidemije raznih bolesti, prvenstveno kuge, i stanovništvo stalno opada tako da je grad 1630. godine imao svega 30-ak stanovnika. Oporavak počinje 1667. kada je grad naseljen izbjeglicama sa Krete.

1797. Napoleon zauzima Venecije i ukida Mletačku Republiku, Poreč dolazi pod upravu Austrije, pa onda 1806. kao dio Ilirskih provincija postaje dio Napoleonovog Carstva, nakon propasti Napoleona Poreč opet postaje dio Austrije kao dio Markgrofovije Istre. Od 1861. Carskim patentom Istra dobiva svoju samoupravu i Poreč postaje sjedište pokrajinskog parlamenta: Istarskog Sabora (Dietà istriana). Sjednice su se održavale u bivšoj franjevačkoj crkvi. Tokom 19. stoljeća Poreč postaje poprište nacionalnih idelogija, talijanske sa jedne strane i hrvatske sa druge strane. U isto vrijeme grad kao i cijela Istra doživljava modernizaciju i gospodarski razvoj, pa je tako početkom 20. stoljeća uspostavljena željeznička linija Poreč - Trst, poznatija kao Parenzana, također se zbog turizma grade i prvi hoteli.

Nakon Prvog svjetskog rata Austrija propada i grad dolazi pod Talijansku upravu. Tokom 20 godišnje uprave grad gospodarski propada, prije svega turizam, potom je ukinuta i željenička linija Parenzana. Tijekom Drugog svjetskog rata grad je više puta bombardiran i gradska jezgra je teško oštećena, uništen je samostan franjevaca i nekoliko "insula" strogradske jezgre. 1947. Pariškom mirovnom konferencijom Istra, a s njom i Poreč postaju dio Jugoslavije, a sam grad napušta između 80% i 90% njegovog stanovništva i odlazi u egzil u Italiju. Jugoslavensko razdoblje karakterizira industrijalizacija (tvornica za preradu ribe "Školjka") i izgradnja turističkih kapaciteta.

1991. dolazi do promjene na razini države kada Hrvatske proglašava nezavisnost od Jugoslavije i Poreč kao dio Hrvatske ulazi u 21. stoljeće.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Kroz cijelu povijest ovog područja, sve do dolaska turizma, stanovnici su živjeli gotovo isključivo od zemljoradnje i ribarstva. Zato Poreč nema nikakve znatnije industrije osim prehrambene. Danas je glavni izvor prihoda turizam. U porastu su sektori trgovine, bankarstva i komunikacija.

Cijene nekretnina su vrlo visoke zbog prestižnog položaja.

Turizam[uredi VE | uredi]

Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd iz Trsta otvorilo je 1844. turističku rutu na kojoj je bio i Poreč. Već je 1845. tiskan prvi turistički vodič s opisom i slikama grada. Austrougarska aristokracija ga je otkrila 1866., kad je austrijska nadvojvotkinja Stephanie predstavila grad široj javnosti time što je uplovila u porečku luku na svojoj jahti Phantasy. Nadvojvoda Karlo Stjepan i nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska proveli su ovdje odmor 1867., dok je Karlo Ludvig došao 1868. Najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma je Rivijera, izgrađena 1910. Poslije su podignuti Parentino i drugi hoteli.

Iako je nepoznat izvan granica Europe, Poreč je još od 1970-ih jedan od glavnih centara hrvatskog turizma. Porečkih tridesetak hotela ima više od 95.000 kreveta, a tu je i 13 autokampova, nudistički kampovi, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalovi i obiteljske kuće. To je nevjerojatan broj s obzirom na veličinu samoga grada. Turistička je infrastruktura namjerno raštrkana duž 37 kilometara obale između Mirne i Limskog kanala. Na jugu su veliki samostalni centri kao Plava Laguna, Zelena Laguna, Bijela Uvala i Brulo. Na sjeveru su Materada, Červar-Porat, Ulika i Lanterna. Ovdje odsjedne više od 30% turista na zapadnoj obali Istre turistički najintenzivnijem području Hrvatske. Ta ljetna "predgrađa" imaju svoje hotele, plaže, kampove, marine, robne kuće, prijevozna sredstva, igrališta, zabavu i razne dućane. U ljetnoj sezoni u Poreštini se privremeno nađe i po 120.000 ljudi. S obzirom da se ljudi preko dana kupaju izvan grada, navečer dolazi do turističke navale na stari grad, koji je tada pun gomila šetača iz svih europskih zemalja, a usluge im nude dućani, restorani, disko klubovi i barovi, kao i brojne galerije.

U razdoblju izvan ljetne sezone, Poreč je destinacija vikend-turista iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, i pogotovo Italije. Sportska infrastruktura je razvijena i koristi se cijele godine. Za vrijeme Domovinskog rata (1991-1994.), turistička je infrastruktura udomila izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Kapetan Igino Rocco - časnik talijanske divizije Bergamo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Talijanska kapitulacija ga zatiče u Splitu gdje je nakon 13- to dnevnog otpora zarobljen od strane Nijemaca zajedno sa ostatkom divizije. Izveden pred njemački vojni sud zbog veleizdaje, odbija pristupiti njemačkim snagama te biva osuđen na smrt zajedno sa 47 talijanskih časnika. Strijeljan je 1. listopada 1943 pokraj Trilja [1]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Unutrašnjost Eufrazijeve bazilike

Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne su ulice Dekumanus i Cardo Maximus još sačuvane u izvornom drevnom obliku. Marafor je bio rimski trg (forum) s dva hrama. Jedan od njih, podignut u 1. stoljeću, posvećen je rimskom bogu Neptunu, širok je 30 m, a dug 11 m. Sačuvano je par kuća iz romaničkog razdoblja (Romanička kuća na Maraforu), kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača. Istarska sabornica, izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, preuređena je u baroknom stilu u 18. stoljeću.

Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ju je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine.

Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

U Poreču djeluje katedra Čakavskog sabora - Pučko otvoreno učilište.

Koncepciju prostornog razvitka općine Poreč napravili su hrvatski prostorni planer i urbanist Neven Kovačević i Franić, projekt stambenog naselja Novog Sela napravili su Kovačević i Ivanišin, urbanističku studiju sanacije povijesne jezgre Poreča napravili su Kovačević, N. Cimerman i R. Cimerman, vođenje prostorne problematike za općinu Poreč i izgradnju sezonskog grada Červar-Porta kraj Poreča vodio je arhitekt Neven Kovačević.[2][3]

Sport[uredi VE | uredi]

  • RK Poreč - rukometni klub
  • boćarski klub "Istra"
  • vaterpolski klub "Poreč"
  • nogometni klub "Jadran"
  • košarkaški klub "Poreč"
  • jedriličarski klub "Horizont"
  • golf klub "Parentium"
  • tenis klub "Poreč"
  • karate klub "Finida"

Godine 2008., za potrebe održavanja Svjetskog prvenstva u rukometu 2009., izgrađena je višenamjenska Športska dvorana Žatika.

Na ulazu u Zelenu Lagunu nalazi se golf vježbalište (driving range).

Promet[uredi VE | uredi]

Ceste su glavni prometni putovi. Poreč je dobro povezan s ostatkom Istre i svim većim gradovima u okolici, kao što su Trst, Rijeka, Ljubljana i Zagreb. Najbliža komercijalna zračna luka nalazi se u Puli. Pomorski je promet izgubio na važnosti, osim za turističke izlete, prvenstveno duž istarske obale i u Veneciju. Najbliža željeznička pruga je u Pazinu, koji je sjedište Istarske županije. Godine 1902. izgrađena je uskotračna željeznička linija od Trsta do Poreča, po imenu Parenzana, a ukinuta je 1935.

Panorama[uredi VE | uredi]

Panorama Poreča
Panorama Poreča

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [Bartolini A., Per la patria e la libertà, Milano 1986]
  2. DAZ: U tinelu: Neven Kovačević i Hrvoje Hrabak, 2. veljače 2012., U tinelu, Društvo arhitekata Zagreb
  3. Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon, Zagreb, 1996., natuknica Neven Kovačević

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Poreč.