Ivan Burik

Izvor: Wikipedija

Ivan Burik (Neštin, 8. studenoga 1928. – Tovarnik, 8. listopada 1991.), hrvatski katolički svećenik, mučenik[1] kojega su ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi,[2] u podrumu župnog stana.[3] Burik je jedini svećenik ubijen u Domovinskom ratu u Hrvatskoj.[4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kôd]

Rođen je 8. studenoga 1928. godine u srijemskom selu Neštinu, župa Ilok, od oca Ivana i majke Katarine. Obitelj je bila slaba imovna stanja, zbog čega se Ivan nakon završenih šest razreda pučke škole u rodnom mjestu rano zaposlio kao pisar. Kad je osnovana Banovina Hrvatska, Ivanov je otac djelovao u mjesnoj organizaciji HSS-a. Nakon izbijanja Drugoga svjetskoga rata imenovan je za mjesnog načelnika. 1943.ubili su ga partizani. Radi sigurnosti Ivan je s majkom i bratom 1943. iz rodnog Neština izbjegao u Ilok, a pri kraju rata 1944. pred srijemskim bojištem nastavili su u Strizivojnu, zatim u Vinkovce. 12. travnja 1945. obitelj mu se našla u koloni hrvatskih izbjeglica i stradalnika koji su bježali pred partizanskim snagama. Ivanova je obitelj stigla do Bleiburga, gdje ih engleski vojnici zaustavljaju. Stigli su u Maribor i odande su krenuli svojim putem, ne kao ostale povratničke skupine i tako su zbjegli sudbinu onih na Križnome putu. Stigli su u Strizivojnu, gdje su ostali živjeti.[1]

Zbog oskudice morao je sve do 1948. biti pastir, jer su rat i poratne godine u komunističkoj Jugoslaviji odnijele svu imovinu njegovoj obitelji. 1950. pozvan je na odsluženje vojnog roka. Po povratku zakratko se uspio zaposliti kao službenik u mjesnoj zajednici. Potom je poslan na doškolovanje za statističara u Zagreb. Kratko je radio kao statističar, među ostalim u Đakovu, gdje je prijateljevao s đakovačkim svećenicima i bogoslovima, zbog čega je i ostao bez posla. Privatno je završio gimnaziju na Šalati u Zagrebu. U zrelim je godinama upisao je studij teologije u Đakovu i završio ga.[1]

Svećeničke godine[uredi | uredi kôd]

Svećeničke sakramente primio je 6. ožujka 1960. U Đakovu je u mjesnoj župi bio kapelan sljedeće tri godine. U filijalama u bližoj okolici grada podigao prve katehetske dvorane i uredio sakristije, pripremajući ih da postanu samostalne župe (danas župe Viškovci, Đakovačka Satnica i Đakovački Selci).[1]

Župnik je u Tovarniku od 1. srpnja 1963. Selo je i dalje osjećalo posljedice Drugoga svjetskog rata i poratne komunističke represije. Postupno je obnavljao zapuštene župske objekte i župne zajednice, uredivši staru crkvu, a kod nje novi župni dom te držeći kateheze. Kako je pomagao katolicima, tako je pomagao i pravoslavnom stanovništvu Tovarnika.[1]

Domovinski rat[uredi | uredi kôd]

Koncelebrirao je 21. srpnja 1991. na mladoj misi tovarničkog mladomisnika Grge Grbešića [1]

Ratne 1991. godine nije napuštao Tovarnik. Pomagao je u evakuaciji župljana. Jednom se pod agresorovim pritiscima morao privremeno maknuti u Vojvodinu, u Sot. Smjestio se kod prijatelja vlč. Petra Šokčevića, no po naredbi okupacijskih vlasti svaki dan morao se vraćati u Tovarnik i prijavljivati u njihovu miliciju. Zadnji se put iz Sota prema okupiranom Tovarniku uputio 7. listopada 1991. S leđa ga je u podrumu župnog stana ubio pripadnik srpske paravojne postrojbe Dušan Silni, ubojica iz Vršca.[5] Ubojica se poslije po Lovasu hvalio da je "ubio ustaškoga popa", danima paradirajući s Burikovim svećeničkim biretom na glavi.[5]

Burik je ubijen zajedno s mještanima[6] u masovnom pokolju 22. rujna. Preostali Hrvati u Tovarniku, uglavnom starci i žene, morali su nositi bijele vrpce. Dugo se smatralo da je Burik ubijen tog 22. rujna.[7] Mrtvozorničko izvješće lažiralo je stvarnu sliku ubojstva, jer su u analizama poslije uočene rupe od metaka na prsima.[5] Mrtvozorničko izvješće potpisala je Ljeposava Stanimirović.[4] Premda je ubijen kao i drugi mještani vatrenim i/ili hladnim oružjem, u službenim su dokumentima ona i dr. Dragan Martinović napisali da su Burik i ostali „poginuli od eksplozije”.[8]

Ekshumiran je iz masovne grobnice i pokopan na mjesnom groblju 31. siječnja 1998. sa svojim župljanima.[6]

Suđenja[uredi | uredi kôd]

Za ovo je ubojstvo suđeno 14-orici hrvatskih i srbijanskih četnika. Trojici je prekvalificirana optužba na oružanu pobunu, četvorica su oslobođeni zbog nedostatka dokaza, a ostali su dobili kazne u rasponu od 5 do 10 godina.[4]

Spomen[uredi | uredi kôd]

Redatelj Jakov Sedlar u dokumentarnom filmu "Mučenik – vlč. Ivan Burik" govori o njegovu životu i smrti i stradanjima Katoličke Crkve u Srijemu.[6]

Hrvatska književnica Nevenka Nekić objavila je 2009. roman o Ivanu Buriku, Burik: roman o svećeniku ubijenom u Domovinskom ratu.[9]

Sonja Tomić napisala je 2013. ilustriranu knjigu Zvjezdana vrata koja ima za temu život i mučeničku smrt Ivana Burika.[3][10]

Od 2009. održava se Memorijalna utrka Vukovar - Tovarnik u njegov spomen.[11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e f Udruga dr. Ante Starčević-Tovarnik  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2016. (Wayback Machine) Vlč. Ivan Burik (1928-1991) -Mučenik Srijema, Udruga dr. Ante Starčević-Tovarnik i Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijski logora i Centar za istraživanje ratnih zločina, Vukovar (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  2. ↑ Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2014. (Wayback Machine) Ubijen vlč. Ivan Burik - 8. listopada(pristupljeno 30. listopada 2016.)
  3. ↑ a b Večernji list Miroslav Flego: Predstavljena knjiga Sonje Tomić o ubijenom tovarničkom župniku Ivanu Buriku, 22. studenoga 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  4. ↑ a b c Dnevno.hr Snježana Vučković: JEDINI SVEĆENIK UBIJEN U RATU: Ustrijelio ga pripadnik zlokobne postrojbe ‘Dušan Silni’, pa kapu ‘ustaškog popa’ nosio kao trofej, 6. listopada 2014. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  5. ↑ a b c 24 sata Iva Rebac: Užasno smaknuće u podrumu: Poslije su se hvalili ubojstvom, 8. listopada 2016. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  6. ↑ a b c Braniteljski portal Antun Ivanković: POGLEDAJTE Dokumentarni film „Mučenik vlč. Ivan Burik“ VIDEO , 16. listopada 2014. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  7. ↑ Narod.hr rž: 22. rujna 1991. Tovarnik – pokolj 68 Hrvata nakon okupacije sela heroja, 22. rujna 2015. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  8. ↑ Glas Koncila  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine) Tomislav Vuković: Povodom 20. obljetnice srpskih zločina u Tovarniku (1). Što su pisali mrtvozornici dr. Vojislava Stanimirovića, 25. rujna 2011., str. 25
  9. ↑ Zovkić, Mato. 2010. Roman i dokumentarni film o ubijenom župniku Tovarnika Ivanu Buriku: Nevenka NEKIĆ, Burik. Roman o svećeniku ubijenom u Domovinskom ratu, Udruga dr. Ante Starčević–Tovarnik, 2009., 195 str. Mučenik vlč. Ivan Burik, režija Jakov Sedlar, tekst Krešimir Bušić i Hrvoje Hitrec, isti izdavač, Produkcija: EUROVAL, Zagreb. Vrhbosnensia. 14 (2): 403-406. ISSN 2233-1387
  10. ↑ Muhamedagić, Sead. 2014. Riječ u zagrljaju slike-Sonja Tomić: Zvjezdana vrata. Ivan Burik, svećenik–mučenik Srijema, Tovarnik, Udruga Ante Starčević, 2013, 32 str. Nova prisutnost. 12 (1): 164-165. ISSN 1334-2312
  11. ↑ Večernji list Miroslav Flego: Žrtva okupatora. Utrkom obilježavaju 23. godišnjicu smrti tovarničkog svećenika Ivana Burika, 6. listopada 2014. (pristupljeno 30. listopada 2016.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_Burik&oldid=6799900"