Ivo Mihaljević
Fra Ivo Mihaljević (Zagoričani, 14. ožujka 1835. - 1898.), rođen kao najmlađi od petorice braće po imenu Stjepan.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Prvu naobrazbu stekao u župnoj kući u Vidošima, a potom je osnovnu, srednju i novicijat završio u Fojnici. Filozofsko-teološki studij započinje u Fojnici, nastavlja i završava u Đakovu.
Interesantan je podatak da ga je fra Marijan Šunjić kao provincijal primio u novicijat 26. travnja 1851., kao provincijalov delegat primio njegove prve zavjete, a kao apostolski vikar zaredio za svećenika 27. prosinca 1857. godine.
Kapelan je bio u Gučoj Gori (1858. – 1860.), u Jajcu (1860.), te ponovno kapelan i samostanski vikar u Gučoj Gori (1860. – 1863.), potom kapelan i samostanski vikar na Gorici u Livnu (1863. – 1868.).
Župnik je bio u Vidošima (1868. – 1869.), Otinovcima (1869. - 1870.), u Suhom Polju (1873. – 1883. i 1886. – 1890.), te upravitelj samostalne kapelanije u tom mjestu (1870. – 1873.). Iz Suhog Polja fra Ivo odlazi za župnika i gvardijana na Goricu u Livno (1883. – 1886.).
Kad je 1870. iz Otinovaca preselio u Suho Polje zatekao je drvenu crkvicu sv. Ante, koja mu je privremeno služila za župnu crkvu.
Stanovao je u privatnoj kući i odmah započeo pripreme za gradnju župne kuće, gospodarskih objekata i crkve.
Zbog narušena zdravlja sam je tražio premještaj. Postavljen je u samostan na Goricu (1890. – 1893.). Nakon tri godine ponovno preuzima službu župnika i gvardijana na Gorici (1893. – 1896.). Mnogo je učinio na uređivanju samostana, crkve i groblja.
Umro je u samostanu na Gorici od tumora na želudcu 1898. godine.