Livno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Livno. Za srednjovjekovnu starohrvatsku županiju, pogledajte Livno (županija).
Livno
Livno
Livno
Zastava Livna
Zastava
Grb Livna
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hercegbosanska županija
Osnovan prije 892. (Tada se spominje se u povelji hrvatskog kneza Mutimira)
Vlast
 - Načelnik Luka Čelan (HDZ BiH)
Površina
 - Općina 994 km²[1]
Visina 724 m.n.v.
Stanovništvo (2011.)
 - Grad oko 10 000
 - Općina 31 785[2]
 - Općina gustoća 31,97 st./km²
Poštanski broj 80101
Pozivni broj (+387) 034
Službena stranica www.livno.ba
Zemljovid
Položaj općine Livno u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Livno u Bosni i Hercegovini
Plan grada

Plan grada

Livno je grad i općina u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine odnosno na sjeverozapadu Hercegovine. Najznačajniji je grad u Hercegbosanskoj županiji, čije je kulturno i gospodarsko središte, te je drugi po veličini grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Grad leži na 724 m[3] iznad mora na istoku centralnog dijela Livanjskog polja, većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kojeg izvire i krška rijeka Bistrica.

Klima i meteorološki podatci[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Meteorološki podatci Livno

Klima [4] je umjereno kontinentalna s jakim vjetrovima. Prosječna godišnja temperatura zadnjih 57 godina (1951. - 2008.) iznosi 9,3°C[5]. Ljeta su mahom duga i sunčana (2008: 2.474 sati), zime snježne.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Livno

Po posljednjem službenom popisu [6] stanovništva iz 1991. godine, općina Livno imala je 40.600 stanovnika, raspoređenih u 59 naselja. Prema podatcima[7] Federalnog zavoda za statistiku iz 2009. godine, u općini Livno živjelo je 32.013 stanovnika.

Stanovništvo općine Livno
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 29.324 (72,22%) 28.918 (71,51%) 31.657 (75,16%)
Muslimani 5.793 (14,26%) 4.418 (10,92%) 5.087 (12,07%)
Srbi 3.913 (9,63%) 3.898 (9,63%) 4.791 (11,37%)
Jugoslaveni 1.125 (2,77%) 2.657 (6,57%) 434 (1,03%)
ostali i nepoznato 445 (1,09%) 547 (1,35%) 149 (0,35%)
ukupno 40.600 40.438 42.118

Livno (naseljeno mjesto), nacionalni sastav [8][uredi VE | uredi]

Livno
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 3.899 (38,68%) 2.714 (30,14%) 3.075 (42,66%)
Hrvati 3.504 (34,76%) 2.890 (32,10%) 2.483 (34,45%)
Srbi 1.556 (15,43%) 1.206 (13,39%) 1.212 (16,81%)
Jugoslaveni 946 (9,38%) 2.093 (23,25%) 333 (4,62%)
ostali i nepoznato 175 (1,73%) 99 (1,09%) 104 (1,44%)
ukupno 10.080 9.002 7.207

Izvješća i popisi katoličkog stanovništva na području Livna[uredi VE | uredi]

  • 1624. - 150 katoličkih kuća u Livnu - Izvješće makarskog biskupa fra Bartola Kačića Žarkovića[9]
  • 1704. - "U livanskoj župi (je) 400 duša" - Izvješće svećenika iz Makarske[10]
  • 1741. - Livanjska župa broji oko 4.000 duša [11]
  • 1761. - 3.968 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Pavla Dragičevića od 9.-18. studenog 1761. godine[12]
  • 1776. - 7.369 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Marka Dobretića u srpnju te godine[13]
  • 1779. - 7.621 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Marka Dobretića u lipnju i srpnju te godine[14]
  • 1797. - 6.870 katolika u župi Livno - Popis biskupa fra Grge Ilijića-Varešanina od 28. lipnja te godine [15]
  • 1813. - 6.470 katolika u župi Livno - Gornje Brdo i Livno - Stanje župa u Bosni Srebrenoj[16]

Migracije[uredi VE | uredi]

Livanjski kraj je poznat po brojnim iseljavanjima. Veliki broj stanovnika je tokom cijelog 20. stoljeća privremeno ili trajno napustio rodni kraj. U Hrvatskoj su to najčešće odredišta: Zagreb, Slavonija, te mjesta na dalmatinskoj obali. U inozemstvu to su zapadnoeuropske[17] i prekooceanske zemlje.

Prema podacima[18] dobivenim iz popisa stanovništva 1991. godine s područja Livna u inozemstvu je boravilo 8.293 osoba (Hrvata: 7.705, tj. 92,91%).

Broj osoba prema zemljama iseljavanja: Austrija 276, Francuska 80, Njemačka 6.129, Švicarska 369, Švedska 14, Australija 662, Kanada 510, SAD 129, ostale i nepoznate zemlje 62.

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Bila, Bilo Polje, Bogdaše, Bojmunte, Čaić, Čaprazlije, Čelebić, Čuklić, Ćosanlije, Dobro, Donji Rujani, Drinova Međa, Držanlije, Glavice (Livno, BiH), Golinjevo, Gornji Rujani, Grborezi, Grgurići, Gubin, Komorani, Kovačić, Lipa, Lištani, Livno, Lopatice, Lusnić, Ljubunčić, Mali Guber, Mali Kablići, Miši, Odžak, Orguz, Podgradina, Podgreda, Podhum, Potkraj, Potočani, Potok, Priluka, Prisap, Prolog, Provo, Radanovci, Rapovine, Sajković, Smričani, Srđevići, Strupnić, Suhača, Tribić, Veliki Guber, Veliki Kablići, Vidoši, Vrbica, Vržerala, Zabrišće, Zagoričani, Zastinje, Žabljak i Žirović, Brina.

Uprava[uredi VE | uredi]

  • Ured načelnika - Općinski načelnik - Luka Čelan, dipl.iur.
  • Služba za financije - Pomoćnica načelnika – Tihana Duvnjak, dipl.oec.
  • Služba za gospodarstvo i inspekcijske poslove - Pomoćnik načelnika – Fikret Sitnić, dipl.oec.
  • Služba za graditeljstvo, prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove - Pomoćnik načelnika – Igor Rimac, dipl.ing.arh.
  • Služba za imovinsko-pravne , geodetske poslove i katastar nekretnina - Pomoćnica načelnika – Marijana Džal, dipl.iur
  • Služba za opću upravu i društvene djelatnosti - Pomoćnik načelnika – Damir Tadić, dipl.iur
  • Služba za branitelje - Pomoćnik načelnika – Verenko Sučić, dipl.iur
  • Služba za civilnu zaštitu - Pomoćnik načelnika – Nikica Konta, dipl.ing. poljoprivrede
  • Služba za zajedničke poslove - Rukovoditeljica službe – Milka Križan, dipl.ing. poljoprivrede
  • Ured za informiranje - Viši samostalni referent – Alija Hodžić, pravnik

Politika[uredi VE | uredi]

Na posljednjim lokalnim izborima održanim u listopadu 2012., za načelnika Livna ponovno je izabran Luka Čelan iz HDZ-a BiH. Osvojio je 48.56% glasova, a drugoplasirani je bio Zdravko Erceg iz HDZ-a 1990 koji je osvojio 23.21% glasova.[19]

Najviše mandata u Općinskom vijeću Livna osvojio je HDZ BiH, 11 mandata s 31.22% glasova. Druge stranke koje su osvojile značajan broj mandata su HDZ 1990, koji je osvojio 6 mandata sa 17.37% glasova, i NSRB koja je osvojila 4 mandata s 11.26% glasova.[20]

    stranka broj zastupnika trenutni broj zastupnika
1997. 2000. 2004. 2008. 2012.
  HDZ BiH
20 / 31
20 / 31
16 / 31
8 / 31
11 / 31
                     
  HDZ 1990
5 / 31
6 / 31
                     
  NSRB
3 / 31
12 / 31
4 / 31
                     
  HSP BiH
1 / 31
1 / 31
3 / 31
                     
  SDA
5 / 31
3 / 31
5 / 31
3 / 31
3 / 31
                     
  SDP BiH
1 / 31
3 / 31
2 / 31
1 / 31
2 / 31
                     
  HSS SR
1 / 31
                     
  neovisni
2 / 31
1 / 31
                     
Izvori:[21][22][23][24][20]

Povijest[uredi VE | uredi]

Pretpovijesno doba[uredi VE | uredi]

Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.

Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanak koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.

Rimsko doba[uredi VE | uredi]

Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji.

U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9.000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Dolazak Hrvata[uredi VE | uredi]

Oko 621. godine Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država.

Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28. rujna 892. g. kojom se crkva sv. Jurja daruje splitskom nadbiskupu Petru II., u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.

O dolasku Hrvata u ove kraje svjedoče i ulomci hrvatske pleterne skulpture iz starohrvatske crkve sv. Petra u selu Rapovine iz polovine 9. st. koji predstavljaju najstariji starohrvatski spomenik u Bosni i Hercegovini. Od iznimnog značenja je i natpis popa Tjehodraga iz 12. st. nađen u Lištanima za koji se smatra da je jedan od najstarijih spomenika pisanih hrvatskom ćirilicom

Livno u srednjem vijeku[uredi VE | uredi]

Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Iz tog razdoblja poznate su obitelji kneza Domalda zatim obitelj Mihovila iz roda Ciprijanića, koji je svom sinu Mihoviloviću osigurao naslov "vojvoda" a koji je zajedno sa kraljem Tvrtkom II. sudjelovao u rušenju hrvatskog bana, gospodara Bosne i livanjskog župana Mladena II. Šubića 1322. godine. Od 1356. godine Bistrički grad (Livno) je pod upravom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. Njime upravljaju kraljevski kaštelani, sve do početka 15. stoljeća kad Livno ulazi ponovno u sastav bosanskog kraljevstva u čijem sastavu ostaje sve do zauzeća od Turaka, godine 1485.

Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.

Osmanlijsko doba[uredi VE | uredi]

Plan Livna iz 1795. godine

Turska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanlijska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

Osmanlijskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, s karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanlijskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija.

Tijekom 400 godina osmanlijskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanlijskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži-Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva bosansko-hercegovačkih muslimana zabilježenog orijentalnim pismima.

Dolazak Osmanlija u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII. stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom.

Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj turske vladavine zauzimaju za gradnju samostana Gorica s crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke s podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

Krajem osmanlijskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od ljepših pravoslavnih crkava u Bosni i Hercegovini.

Livno u Austro-Ugarskoj[uredi VE | uredi]

Nakon preuzimanja vlasti 28. rujna 1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe.

Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i redatelji najčešće bili inozemci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu u kojoj se Livno spominje kao "utvrđeni grad u Hercegovini"[nedostaje izvor].

20. stoljeće[uredi VE | uredi]

Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je vrlo intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji.

Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Sporazumom Cvetković - Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944., no događaju se međusobna ubijanja - najprije četničko ubijanje katolika i muslimana, a onda hrvatska reakcija, masovno ubijanje srpskog naroda, koje je trajalo do 20. kolovoza 1941., kada je u Livno ponovno došla talijanska vojska.[25]

Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata.

Kratak vremenski pregled zbivanja na području Livna [26]

  • 24. travnja 1941. Talijani preuzimaju vojnu i civilnu vlast u Livnu.
  • 2. srpnja 1941. Ulazak hrvatske vojske i preuzimanje uprave, povlačenje Talijana.
  • 20. kolovoza 1941. Ponovni ulazak talijanske vojske.
  • 5. kolovoza 1942. Prvi ulazak partizana u Livno nakon teških borbi u kojima je stradalo oko dvije stotine Livnjaka.
  • 7. kolovoza 1942. U Franjevačkom samostanu Gorica streljano 120 zarobljenih pripadnika 2. satnije XX. bojne Ustaške vojnice i nekoliko desetaka državnih i dužnosnika kotara i grada.
  • 23. listopada 1942. Nijemci, Talijani i ustaše ponovo preuzimaju vlast u Livnu. Partizanska se vojska povukla prema Glamoču.
  • 15. prosinca 1942. Partizanske jedinice II. divizije (Dapčevićeva divizija, Krajiška brigada, Dalmatinska brigada i Livanjski odred Zirojevića osvajaju Livno. Bobanov V. zdrug i Francetićeva Crna legija povlače se u pravcu Duvna. Prije toga su se krvave borbe vodile oko Ljubunčića (7. prosinca), Orguza (8. prosinca), iznad Bile, po Tribnju i na Cincaru.
  • 3. ožujka 1943. Nijemci s tenkovima ulaze u Livno.
  • 16. ožujka 1943. Dolazak ustaša s zapovjednikom Rafaelom Bobanom u grad.
  • 2. listopada 1943. Povlačenje ustaša s Nijemcima iz Livna prema Šujici. U Livno po treći put ulaze partizani s 5-6.000 boraca opremljenih raznim oruđem i oružjem uglavnom talijanskog podrijetla.
  • 6. prosinca 1943. Nijemci s ustašama i četnicima ponovno zauzeli Livno.
  • 19. svibnja 1944. Prvo bombardiranje Livna. Posljedice: nekoliko zapaljenih kuća i tri ubijene osobe.
  • 28. svibnja 1944. Na Duhove, popodne jaki zračni napad najprije 12, zatim 14 američkih i britanskih bombardera (B17 i Lancaster).
  • 29. svibnja 1944. Ponovno bombardiranje Livna od 42 zrakoplova. Grad totalno razrušen. Kroz oba napada na Livno i okolicu palo oko 1000 bombi. Poginulo prema različitim izvorima 60-100 osoba. Isključivo civilne žrtve.
  • Krajem kolovoza 1944. Povlačenje Nijemaca iz Livna u Mostar.
  • 10. listopada 1944. Napad i četvrto zauzeće Livna od partizana.

Ovaj se datum (10. listopada) u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu. Nakon zauzimanja grada partizani su u znak osvete počinili velike zločine nad civilnim stanovništvom, najviše su stradali mještani Priluke koji su izbjegli u grad, svi muškarci iz Priluke koji su pronađeni strijeljani su tu istu noć. U samom gradu je strijeljano 76 civila mještana Priluke.

Na području Livna u Drugom svjetskom ratu stradalo je 2.085 osoba [27].

Nakon rata Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi s ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda s naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.

Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje 13. travnja 1992. napadom srpskih formacija iz pravca Glamoča prema Korićini i Strmici, a kasnije 23. travnja 1992. napadima iz pravca donjeg livanjskog polja prema Rujanima i Čelebiću. U to vrijeme se organiziraju jedinice TO-a, MUP-a, Hrvatskog vijeća obrane i HOS-a, te dolazi do obrane grada i odbijanja agresorskih napada. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata industrija tkanina i rudarstvo.

  • Broj pravnih osoba 2008. - 631.[28]
  • Broj zaposlenih (godišnji prosjek 2008. godine) - 4.008[29]
  • Nezaposlene osobe (stanje 31.prosinac 2008.) - 3.676[30]
  • Neto plaća u KM - 718,67[31]
  • Proračun općine Livno za 2010. godinu iznosi 11.852.000 KM.[32]

Poljoprivreda[uredi VE | uredi]

Oranična površina po načinu korištenja[33]

Zasijana površina u ha (2008.)

  • Ukupno - 8.516
  • Žita - 2.915
  • Industrijsko bilje - 0
  • Povrtno bilje - 300
  • Stočno krmno bilje - 5.301
  • Neobrađene oranice i bašte - 4.143

Prinosi usjeva (2006.)

  • Pšenica - Ukupan prirod u tonama - 1.340. Prosječan prinos t/ha - 2,4
  • Ječam - Ukupan prirod u tonama - 3.381. Prosječan prinos t/ha - 1,6
  • Kukuruz-zrno - Ukupan prirod u tonama - 15. Prosječan prinos t/ha - 1,5

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Livno je grad bogate povijesti, koja se usprkos razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na ulicama ovog grada. Trag starih vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Feri, koji je kao historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tijekom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Rapko Orman, livanjski pjesnik, za njih će reći: "...da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću, skladom s prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada s brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da s njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, prema Kamešnici, Troglavu, Goliji".

Na katoličkom groblju u Rapovinama kod Livna su arheološka istraživanja Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno od 2010., 2012. i 2013. potvrdila da se ondje nalaze ostatci starohrvatske crkve s kraja 9. i početka 10. stoljeća posvećenoj Petru Apostolu i građenoj u vrijeme kneza Muncimira i livanjskog Župana Želimira.[34]

Džamija stare čaršije

Džamije su u svojim kamenim temeljima utkale stoljeća življenja na jednom burnom i prevrtljivom prostoru na granici svjetova i carstava. Bila su ih teška vremena, ratovi, barbari i nemari. Tijekom svoje bogate povijesti grad Livno brojao je 14 što potkupolnih, što konvencionalnih džamija "na četiri vode", koje su postojale u različitim trenucima osmanskog perioda.

Crkva Sv. Petra i Pavla
Svečanost otkrivenja spomenika kralju Tomislavu 5. rujna 1926.

Polovicom 17. stoljeća Evlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, a krajem 19. stoljeća Kranjčević navodi 11. Krajem 20. stoljeća bdije ih još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana, sakralna arhitektura, tako tipična za Bosnu i Hercegovinu, a kod livanjskih džamija i njihovo južno podneblje u blizini Mediterana, šibano vjetrovima, prženo suncem, ispirano kišom i hlađeno krškim kamenom. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orijentalnih bosanskih i stranih majstora.

Razdoblje 19. stoljeća u Livnu je arhitektonski veoma zanimljiv, jer upravo u tom periodu nastaje niz kapitalnih građevina, koji su gradskoj slici Livna dali današnji karakterističan izraz. Ovdje se izdvajaju franjevački samostan Gorica s crkvom, galerijom velikana bosanskog i hrvatskog slikarstva Gabrijela Jurkića i etnološkim muzejom, Pravoslavna crkva s bogatom riznicom ikona, te zgrada Gimnazije.

Po svome dolasku u Bosnu i Hercegovinu, Austro-Ugarska gradi i u Livnu niz značajnih upravnih i gospodarskih zgrada. One su slijedile mahom aktualne tijekove u europskoj arhitekturi s prijelaza stoljeća, prilagođene materijalom i formom bosanskom podneblju. Iz ovog razdoblja valja izdvojiti staru gradsku Vijećnicu na Žitarnici, te niz stambenih i upravnih zgrada na trgu kod hotela "Dinara".

Spomenik kralju Tomislavu, postao je jednim od simbola grada i donedavno je bio jedini spomenik podignut nekom hrvatskom vladaru na području Bosne i Hercegovine. Visok je 9,25 m, što upućuje na godinu krunjenja kralja Tomislava. Na visini između 3,5 i 5 m, na zapadnoj strani obeliska, postavljen je ovalni reljef (medaljon) u bronci.

Na istočnoj strani obeliska uklesana su slova boje zlata: "U spomen hiljadugodišnjice prvog hrvatskog kralja Tomislava 925. - 1925. podigoše Hrvati sela i grada Livna."[35].

Nacionalni spomenici u općini Livno[uredi VE | uredi]

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, proglasila je slijedeća dobra nacionalnim spomenikom:[36]

  • Beglučka (Lala-pašina, Mustafa-pašina, Beglek) džamija, graditeljska cjelina, Livno
  • Crkvina (Ledenica) s pokretnim nalazima u Potočanima, arheološko područje, Livno
  • Džumanuša (Sinan Čauševa ili Džemanuša) džamija sa haremom, mjesto i ostaci graditeljske cjeline, Livno
  • Čurčinica džamija sa haremom, mjesto i ostaci graditeljske cjeline, Livno
  • Firduzov mezaristan, grobljanska cjelina, Livno
  • Franjevački samostan Gorica, graditeljska cjelina, Livno
  • Groblje sv. Ive, arheološko područje, Livno
  • Podvornice, arheološko područje, Lištani
  • Milošnik (Bušatlijina ili Milosnik) džamija sa haremom, graditeljska cjelina, Livno
  • Most na Dumanu, povijesna građevina, Livno
  • Nekropola sa stećcima Mramorje, povijesno područje, Grborezi
  • Pirijina (Smailagića) kula, povijesna građevina, Livno
  • Prapovijesna „Velika gradina“ , arheološko područje, Vidoši
  • Rapovine, arheološko područje, Rapovine
  • Rešetarica s ostacima ranokršćanske bazilike, dvije nekropole i pokretnim naslijeđem, arheološko područje
  • Srpska pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice, zajedno sa pokretnom imovinom, povijesna građevina, Livno
  • Stari grad u Livnu (Bistrički grad), povijesno područje, Livno
  • Vašarovine, arheološko područje, Priluka
  • Veliki i Mali Han, prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima, povijesno područje, Lištani
  • Zavra džamija, graditeljska cjelina, Livno
  • Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima, povijesna građevina, Vidoši

Prirodne ljepote[uredi VE | uredi]

Prijatelji prirode u livanjskoj će okolici doći na svoje, jer je ona usprkos općoj globalizaciji uglavnom ostala netaknuta. To se odnosi na izletišta u Livanjskom polju, među kojima su Ploče i Hasino Vrilo omiljena izletišta Livnjaka, baš kao i rijeke Sturba i Žabljak, te Buško jezero s bogatim ribljim fondom.

Okolne planine, kao Cincar, Kamešnica i Tušnica oduvijek su bile omiljene destinacije planinara, koji i danas znaju uživati u ljepoti, miru i čistini stoljetnih šuma. Vrijedna spomena svakako je i Nevidna voda, najdublja jama u Bosni i Hercegovini, koja se nalazi na livanjskoj strani Dinare ponad sela Odžak.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u osnovnoj glazbenoj školi.

Škole u Livnu:

  • OŠ Ivan Goran Kovačić
  • OŠ Fra Lovro Karaula
  • Gimnazija Livno - nastava je organizirana u dvije smjene po šest razreda
  • Srednja strukovna škola Silvije Strahimir Kranjčević
  • Srednja ekonomska škola
  • Osnovna glazbena škola Franjo S. Vilhar

Obrazovanje se izvodi sukladno Zakonu o osnovnom školstvu i Zakonu o srednjem školstvu ("Narodne novine HBŽ", broj 12/04.).

Broj učenika (kraj školske 2007./08. godine) [37]

  • Osmogodišnje obrazovanje - 2.440
  • Devetogodišnje obrazovanje - 482
  • Škole za djecu sa posebnim potrebama - 11
  • Redovite srednje škole - 1.322
  • Škole za učenike sa posebnim potrebama - 7
  • Osnovne glazbene škole - 110

Kultura[uredi VE | uredi]

HGD Dinara Livno 1937.g.

Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan.

1895. godine formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg gotovo jedno stoljeće obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918.) i "Merhamet" (1929.) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907.) imalo je mješoviti pjevački zbor i tamburaški orkestar.

Po završetku Drugog svjetskog rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.

Franjevački muzej i galerija Gorica prezentira muzejski materijal[38] sa područja Hercegbosanske županije i mjesto je susreta[39] ljubitelja kulturno-umjetničkih vrijednosti.

Od udruga posebno su aktivni: ogranak Matice hrvatske, Udruga likovnih umjetnika Livno, Centar mladih Livno i kulturno-umjetnička društva:

Mediji[uredi VE | uredi]

U Livnu djeluju dvije radio postaje:

Na prostoru općine djeluju nekoliko informativnih Web portala, među kojima je najpoznatiji Livno Online (od 2005. godine), Relax Livno i Livnograd. Livanjske župe i sela su također najvećim dijelom samostalno zastupljeni na internetskom prostoru.

Tijekom 1980-ih godina u Livnu je izlazio godišnji časopis za kulturu "Tragovi" (pet brojeva), koji su uređivali Rapko Orman, Slavko Gotovac, Svetozar Ljuboja, Stipo Manđeralo i Ago Pivčić, a tokom zadnjeg rata u Livnu su izlazile i novine "Livanjski vidici", koje su pratile svakodnevni život grada i općine Livno.

Šport[uredi VE | uredi]

Rekreacija[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Osobe rođene u općini Livno[uredi VE | uredi]

  • Jakov Džaja športaš ( Kuglanje) reprezentativac R. Hrvatske i RBiH devet puta prvak države ekipno zaredom od 1989 do 1997 godine ( tri puta kk Grmoščica išest puta kk Medveščak oba iz Zagreba. Pobjdnici Svjetskog kupa te dva puta Europskog kupa. Prvi prvak u bowlingu pojedinačno 1991. Četiri puta prvak Rep. Hrvatske veterani.
  • Žarko Kaić, hrv. TV-snimatelj

Osobe podrijetlom iz općine Livno[uredi VE | uredi]

Heraldika[uredi VE | uredi]

Grb Livna prikazuje spomenik kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena s dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.

Galerija[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. str. 7, http://www.fzs.ba/Podaci/10.pdf
  2. Saopćenje. Federalni zavod za statistiku, 30. lipnja 2011.
  3. Web stranica livno.ba http://www.livno.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=44&Itemid=53
  4. Informacije o klimi u Livnu: http://www.livno.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=44&Itemid=53
  5. Statistički godišnjak 2009., str. 34, http://www.fzs.ba/Statisticki%20godisnjak%202009.pdf
  6. Podatci po mjesnim zajednicama, Livno str. 23, web stranica: http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf
  7. Priopćenje Federalnog zavoda za statistiku, web stranica: http://www.fzs.ba/saopcenja/2009/14.2.1.pdf
  8. "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. Web stranica: http://www.bhas.ba/arhiva/census1991/Nac_Sast%20po%20naseljenim%20mjestima.pdf, str. 71
  9. Skupina autora, Livanjski kraj u povijesti, str. 235
  10. Župa Vidoši - U povodu 150. godišnjice blagoslova župne crkve, str. 209
  11. Isto, str. 209
  12. Isto, str. 102
  13. Isto, str. 106
  14. Isto, str. 107
  15. Isto, str. 108
  16. Skupina autora, Livanjski kraj u povijesti, str. 236
  17. Članak s http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=21392:hrvati-u-bih-1991-skoro-svaki-trei-duvnjak-i-etvrti-livnjak-vani&catid=77:tomislavgrad&Itemid=61
  18. Web stranica http://www.bhas.ba/arhiva/census1991/privremenom boravku u ino po opstinama.pdf, str. 106-107
  19. Lokalni izbori 2012: potvrđeni rezultati. Izbori za načelnika: Općina Livno. Središnje izborno povjerenstvo, 6. studenog 2012. Preuzeto 21. studenog 2013.
  20. 20,0 20,1 Lokalni izbori 2012: potvrđeni rezultati. Izbori za općinsko vijeće: Općina Livno. Središnje izborno povjerenstvo, 6. studenog 2012.. Preuzeto 21. studenog 2013.
  21. Općinski izbori 1997: izvor glasova. Izbori za općinsko vijeće: Općina Livno. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  22. Općinski izbori 2000: izvor glasova. Izbori za općinsko vijeće: Općina Livno, Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  23. Izbori 2004. godine: glasovi za kandidate. Izbori za općinsko vijeće: Općina Livno. Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  24. [http://www.izbori.ba/mandati27102008/ShowMunicipality.asp?MunicipalityCode=124 Potvrđeni izborni rezultati: lokalni izbori 2008. Izbori za općinsko vijeće: Općina Livno Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  25. Marijan Karaula: Knjiga bola - Stradanje Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata, Svjetlo riječi, Sarajevo/Zagreb, 2005., str. 25 ISBN 9958-741-42-3 (sarajevsko izdanje), ISBN 953-7091-22-8 (zagrebačko izdanje)
  26. Izvor kao predhodni
  27. Izvor kao predhodni, str. 410
  28. Statistički godišnjak 2009., web stranica: http://www.fzs.ba/Statisticki%20godisnjak%202009.pdf
  29. isto
  30. isto
  31. isto
  32. http://www.livno-online.com/zupanija/14822-usvojen-nacrt-prorauna-opine-za-2010-godinu
  33. Statistički godišnjak 2009., web stranica: http://www.fzs.ba/Statisticki%20godisnjak%202009.pdf
  34. Kod Livna pronađeni ostatci starohrvatske crkve iz 9. stoljeća, Poskok.info, 24. srpnja 2013.
  35. Livanjski spomenik kralju Tomislavu, web stranica: http://www.hbzup.com/livno/kralj_tomislav.php
  36. http://kons.gov.ba/main.php?mod=spomenici&extra=Odluke&blok=2&indexGrad=1&lang=1&idGrad=59
  37. Statistički godišnjak 2009., web stranica: http://www.fzs.ba/Statisticki%20godisnjak%202009.pdf
  38. Franjevački muzej i galerija Gorica u Livnu: http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=3115&Itemid=152
  39. Noć muzeja u Livnu: http://www.novicijat-bosnesrebrene.com/slikovnica/arhiva-vijesti/no%C4%87-muzeja/
  40. Dnevnik.hr Rimac u Frankfurtu predstavio fenomenalni Concept One, 15. rujna 2011.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Dr.sc. Petar Džaja, dr.vet.med, Hrvati-Katolici livanjskog kraja, Zagreb, 2000. Vikarijat Banjalučke biskupije
  • Marijan Karaula, Knjiga bola - Stradanje Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata, Sarajevo-Zagreb, 2005., Svjetlo riječi
  • "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  • Stipo Manđeralo, S Vidoške gradine, Livno 2006., Vlastita naklada
  • Stipo Manđeralo, Lozićev ilirski san, Split-Livno 1992., Zbornik "Kačić"
  • Stipo Manđeralo, Kutija za čuvanje vremena, Livno 1996., Svjetlo riječi
  • Stipo Manđeralo, Zlatne ruke, Livno 1999., Svjetlo riječi
  • Skupina autora, Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno 1994., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Općinsko Hrvatsko vijeće obrane - Livno
  • Župa Vidoši - U povodu 150. godišnjice blagoslova župne crkve, Livno 2007., Župni ured Vidoši (Livno)


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Livno