Izolacionizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Izolacionizam je državna, ekonomska, kulturna i druga politika koja zanemaruje ili izbjegava suradnju i kontakte s drugim državama, ekonomijama, kulturama i dr. Politika je to koja vodi zatvaranju u vlastite granice, organizacije, kulture, klanove itd. Često se povezuje s još dva termina

Nemiješanje – izbjegavanje saveza s drugim zemljama i svih ratova koji se ne tiču teritorija vlastite države (samoobrana). Većina pobornika politike ne mješanja zastupa slobodnu trgovinu, slobodu kretanja i podupire međunarodne ugovore i zbog toga se razlikuju od izolacionista.

Protekcionizam – češće se veže uz ekonomiju i podupire zakonske barijere koje kontroliraju promet roba i usluga te kulturnu razmjenu među državama.

Uvod[uredi VE | uredi]

"Izolacionizam" je oduvijek politika o kojoj se vode žestoke rasprave. Treba li se neka država okrenuti izolacionizmu pitanje je koje utječe na standard te način života svih njenih građana kao i na sposobnost političkih vođa da pokrenu domaću industriju i proizvodnju.


Primjeri izolacionizma[uredi VE | uredi]

Albanija[uredi VE | uredi]

Albanija je bila izolirana od drugih država dok je u njoj vladao komunistički režim od 1944. do 1990. U to vrijeme bila je poznata i kao Narodna Republika Albanija (1946. do 1976.), a potom i Socijalistička Narodna Republika Albanija do 1991., većinom je to bilo za vladavine Envera Hoxhe, čiji je režim ograničavao građanske slobode kao i veze s vanjskim svijetom.

Butan[uredi VE | uredi]

Do 1999. u Butanu su internet i televizija bili zabranjeni, a sve u svrhu očuvanja vlastite kulture, okoliša i identiteta. Na posljetku, zabranu je ukinuo Jigme Singye Wangchuck što je bio početak demokracije u Butanu.

Kina[uredi VE | uredi]

Za vrijeme dinastije Ming Kinom je vladala politika izolacionizma. Car Hongwu prvi je predložio zabranu plovidbe 1371. Dinastija Qing nastavila je s tom politikom, za koju su najveći problem predstavljali japanski gusari.

Potkraj krvavog građanskog rata, sredinom prošlog stoljeća, Kina je ubrzo ponovno zatvorila svoje granice za većinu zemalja i zadržala diplomatske odnose samo sa Sovjetskim Savezom želeći na taj način postići samostalnost, ali se ubrzo pokazalo da takva politika loše utječe na državnu ekonomiju. Kinezi su shvatili da komunistička poimanja ekonomije ne funkcioniraju na slobodnom tržištu. 1970. NR Kina započela je opsežne gospodarske reforme koje su zaostalu i nekonkurentnu zemlju doveli među prve u svijetu po bogatstvu i trgovini. Kako bi to postigla Kina je morala svoje granice otvoriti trgovini s ostalim zemljama uključivši se tako u globalnu trgovinu. I dok vlada još uvjek diktira način na koji se izmjenjuju kulturni utjecaji vrlo su otvoreni za ideje slobodnog tržišta i tržišnog natjecanja koji omogućavaju razvoj i uvoz tehnoloških inovacija.

Japan[uredi VE | uredi]

Od 1641. do 1853., u razdoblju šogunata , Japan je provodio politiku koja se ondje naziva kaikin. Politika je to koja je zabranila kontakte s većinom zemalja . Ipak ne stoji tvrdnaj da je Japan u to vrijeme bio potpuno zatvoren, zapravo zadržane su ograničene trgovačke I diplomatske veze s Kinom i Korejom te Nizozemskom.

Japanska kultura razvijala se uz ograničen utjecaj vanjskog svijeta i na taj način održavala jedan od najdužih razdoblja mira u povijesti. Za to vrijeme u Japanu su se razvijali gradovi, utvrde, poljoprivrda i unutrašnja trgovina.

Koreja[uredi VE | uredi]

Godine 1863., otac kralja Gojonga te ujedno i regent zagovarao je i provodio izolacionizam te progonio katolike.

Sjeverna Korea[uredi VE | uredi]

Međunarodni odnosi sa Sjevernom Korejom su često napeti i nepredvidivi. Još od primirja kojim je završio Korejski rat vlada Sj. Koreje ponaša se izolacionistički i pretvorila je zemlju u jednu od najrestriktivnijih zemalja svijeta. Kako između Sjeverne i Južne Koreje ne postoji formalno sklopljen mirovni ugovor neprestano izbijaju diplomatske rasprave i sukobi. Sj. Koreja zadržala je izvrsne odnose s NR Kinom I to su jedini stabilni odnosi s zemljama u okruženju. Vlada je zabranila prisutnost svih stranih medija u zemlji, osobito onih iz Južne Koreje i Rusije. Tko bude uhvaćen sa stranom robom, video igricama il inovinama smatra se krijumčarem.

Paragvaj[uredi VE | uredi]

Kada je Paragvaj izborio nazavisnost 1814. na čelo zemlje dolazi dictator José Gaspar Rodríguez de Francia, koji je so svoje smrti 1840. zatvorio državne granice I zabranio trgovinu.

Francia nije podnosio strance i natjerao je Španjolske koloniste da stupe u brakove s domorocima kako bi formirali jedinstven narod – Paragvajce. Ako je stranac I uspio doći u Paragvaj za vrijeme njegove vladavine ne bi smio više nikada napustiti zemlju. Nije volio Europljane ni njihovu vjeru, samostane I crkve pretvarao je u vojne objekte, a ispovjedaonice u stražarske kućice na granicama.

Švicarska[uredi VE | uredi]

Neutralnost Švicarske u europskim sukobima je nadaleko poznata. Švicarci nisu sudjelovali niti u jednom Svjetskom ratu.

SAD[uredi VE | uredi]

Politika izolacionizna najčešće se vazuje uz određene periode američke povijsti. SAD se nije uključila u Svjetske ratove sve dok nije bila direktno ugrožena. U očima mnogih Amerikanaca problemi “starog svijeta” nisu ih se ticali. Upravo apstinencija od sukoba tokom većeg dijla Drugog svjetskog rata pretvorila je SAD u jednu od dvije supersile nakon 1945. pretekavši na taj način Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku.