Izuzimanje od primjene prava u Europskoj uniji

Izvor: Wikipedija
Izuzimanje od primjene prava u Europskoj uniji
Izuzimanje od primjene prava u Europskoj uniji
 Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava)
Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

██ Država s izuzećenjem

██ Država bez izuzeća

Zakon Europske unije vrijedi u svih dvadeset i sedam država članica Europske unije. Međutim, povremeno države članice pregovaraju o određenim izuzećima od primjene zakonodavstva ili ugovora Europske unije,[1] što znači da ne moraju sudjelovati u određenim područjima politike. Trenutno tri države imaju takva izuzeća: Danska (tri izuzeća), Republika Irska (dva izuzeća) i Poljska (jedno izuzeće). Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo razna izuzeća (engleski: opt-out) i sudjelovanja (opt-in) od primjene prava EU-a prije napuštanja Unije.

Izuzimanje od primjene prava EU, odnosno opt-out, razlikuje se od poboljšane suradnje, mjere uvedene Amsterdamskim ugovorom, kojom najmanje devet država članica EU-a može surađivati u strukturi Europske unije bez uključivanja drugih država članica. Izuzetak se također razlikuje razlikuje od Mehanizma za suradnju i provjeru[2] trajnog nepridržavanja acquisa, gdje se zemlji članici tim mehanizmom postavljaju određene suspenzije (npr. blokiranje povlačenja sredstava iz EU fondova, nemogućnost učlanjenja u Schengenski prostor i sl.) a ukidanje istih se uvjetuje ispunjavanjem određenih mjerila od strane pogođene zemlje članice.

Sadašnja izuzeća od primjene prava Europske unije[uredi | uredi kôd]

Od 2020. tri države imaju formalna izuzeća od primjene prava EU-a (Opt-out) u ukupno pet područja politike.

Schengenski sporazum - Irska[uredi | uredi kôd]

██ EU member states participating

██ EU member states not participating but obliged to join

██ EU member states with an opt-out

██ non-EU member states participating

██ non-EU member states de facto participating

██ non-EU member states with an open border

Prijevod u tijeku

Schengenskim sporazumom ukinuta je granična kontrola između država članica. Kada ga je Amsterdamski ugovor iz 1997. godine uključio u Ugovore EU-a[3], Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo (tadašnja država članica) dobile su pravo na izuzeće od primjene schengenske <i id="mwPw">pravne stečevine,</i> jer su jedine države članice EU koje nisu potpisale ovaj sporazum. Irska se pridružila Velikoj Britaniji u usvajanju ove mogućnosti jer je htjela zadržati otvorenu granicu sa Sjevernom Irskom putem Zajedničkog putničkog područja (CTA).[4][5][6] Međutim, protokol o schengenskoj pravnoj stečevini[7] precizirao je da ove zemlje mogu zatražiti da sudjeluju u schengenskim mjerama od slučaja do slučaja, ukoliko to žele, uz jednoglasno odobrenje ostalih država sudionica.

Velika Britanija službeno je zatražila sudjelovanje (sudjelovanje u primjeni prava Europske Unije, na engleskom jeziku: Opt-in) u određenim odredbama schengenske pravne stečevine – Glava III koja se odnosi na policijsku sigurnost i pravosudnu suradnju – 1999. godine, a Vijeće Europske unije to je odobrilo 29. svibnja 2000.[8] Sudjelovanje Ujedinjenog Kraljevstva u nekim od prethodno odobrenih područja suradnje odobreno je odlukom Vijeća iz 2004. koja je stupila na snagu 1. siječnja 2005.[9] Naknadnom odlukom Vijeća 2015. odobrena je provedba odredbe o zaštiti podataka i schengenskog informacijskog sustava Ujedinjenom Kraljevstvu.[10] Irska je 2002. godine podnijela zahtjev za sudjelovanje u schengenskoj pravnoj stečevini, što je odobrilo Vijeće Europske unije.[11] Odlukom Vijeća 2020. Irskoj je odobrena provedba odredbe o zaštiti podataka i schengenskog informacijskog sustava.[12]

Protokol o schengenskoj pravnoj stečevini i protokol o Danskoj u Ugovoru iz Amsterdama predviđaju da će Danska, koja je potpisala protokol o pristupanju Schengenskom sporazumu, i dalje biti vezana odredbama i da će imati mogućnost sudjelovanja u budućem razvoju Schengenskog sporazuma pravne stečevine Europske unije, ali to će činiti na međuvladinoj osnovi, a ne prema zakonu EU-a, zbog odredbi koje su spadale u stup pravosuđa i unutarnjih poslova, gdje Danska ima izuzetak (Opt-out) od prijeme prava. Međutim, protokol predviđa da će ako Danska odluči ne provoditi budući razvoj schengenske pravne stečevine, EU i njene države članice "razmotriti odgovarajuće mjere koje treba poduzeti".[13] U pregovorima o Lisabonskom ugovoru Danska je dobila mogućnost pretvaranja svog izuzeća u području slobode, sigurnosti i pravde (koje je uključivalo bivši stup pravosuđa i unutarnjih poslova) u fleksibilne sudjelovanje (Opt-in) u primjeni ovoga prava, po uzoru na irske i britanske opt-outove. Protokol predviđa da će, ako Danska izvrši ovu mogućnost, tada ona biti vezana schengenskom pravnom stečevinom prema zakonu EU-a, a ne na međuvladinoj osnovi. Na referendumu 3. prosinca 2015. godine 53,1% odbilo je ovu mogućnost.[14]

Prije obnove Zajedničkog putničkog područja 2011. godine, kada je britanska vlada predlagala da za ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo irskim građanima trebaju putovnice[15] bilo je poziva da se Irska pridruži schengenskom području.[6] Međutim, odgovarajući na pitanje o tom pitanju, Bertie Ahern, tadašnji irski premijer, izjavio je: „Na pitanje je li ovo kraj zajedničkog putničkog područja i trebamo li se pridružiti Schengenu, odgovor je »ne«.”[16] U Velikoj Britaniji je ovaj izuzetak (Opt-out) kritiziran zbog smanjenja sposobnosti države u zaustavljanju transnacionalnog kriminala zbog nemogućnosti pristupa schengenskom informacijskom sustavu.[17] Nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, Irska je jedina država članica koja je izuzeta iz Schengenskog sporazuma.

Ekonomska i monetarna unija – Danska[uredi | uredi kôd]

Predložak:Euro accession mapSve države članice, osim Danske, ili su usvojile euro ili su zakonski obvezne to učiniti. Ugovor iz Maastrichta iz 1992. godine obuhvaćao je protokole o Velikoj Britaniji[4] (tadašnjoj državi članici) i Danskoj, dajući im mogućnost opt-outa (izuzeća od primjene prava) s pravom da odluče hoće li se i kada pridružiti euru. Danska je naknadno obavijestila Vijeće Europskih zajednica o svojoj odluci da odustanu od eura, a to je bilo uključeno u dio Edinburškog sporazuma iz 1992., odluke Vijeća, donesene nakon prvobitnog odbijanja Ugovora iz Maastrichta na danskom referendumu 1992. godine. Svrha donošenja ovog sporazuma bila je pomoći povećati šanse za odobravanjem Ugovora iz Maastrichta na drugom danskom referendumu, što je i učinjeno. Danska odluka o opt-outu naknadno je formalizirana u izmijenjenom protokolu kao dio Lisabonskog ugovora.

Dansko je biračko tijelo na referendumu 2000. godine glasalo protiv pridruživanja Eurozoni gdje se tako izjasnilo 53,2% stanovništva, naprema 46,8% stanovništva koja je bilo za ulazak u Eurozonu, i to pri odazivu od 87,6% birača.

U Velikoj Britaniji, laburistička vlada Tonyja Blaira tvrdila je da bi se Velika Britanija trebala pridružiti euru, ovisno o odobrenju na referendumu, ako se zadovolji pet ekonomskih testova. Ekonomski testovi su bili sljedeći:[18]

  1. Jesu li kompatibilni poslovni ciklusi i ekonomske strukture kako bismo i mi i ostali mogli trajno ugodno živjeti s kamatnim stopama u eurima? 2. Ako se pojave problemi, postoji li dovoljno fleksibilnosti za rješavanje? 3. Bi li se pridruživanjem EMU-u stvorili bolji uvjeti za tvrtke koje donose dugoročne odluke o ulaganju u Britaniju? 4. Kakav bi utjecaj ulazak u EMU imao na konkurentnu poziciju britanske industrije financijskih usluga, posebno banaka koje trguju na veliko u grofoviji City of London? 5. Ukratko, hoće li pridruživanje EMU promicati veći rast, stabilnost i trajni rast radnih mjesta?

Međutim, procjena tih ispitivanja u lipnju 2003. zaključila je da nisu svi kriteriji iz testova ispunjeni.[19] Politika koalicijske vlade iz 2010., izabrana 2010., bila je protiv uvođenja eura prije općih izbora 2015. godine.[20] Velika Britanija na kraju se povukla iz Europske unije 2020. godine, a Danska je ostala jedina država s opt-outom (izuzećem od primjene prava EU-a)..Iako su sve preostale zemlje članice EU-a na kraju dužne usvojiti euro prema uvjetima svojih pristupnih ugovora, budući da je članstvo u Mehanizmu deviznih tečajeva (ERM) preduvjet za usvajanje eura, a pristupanje ERM-u je dobrovoljno, te države u konačnici mogu kontrolirati vrijeme njihovog usvajanja eura namjerno ne pristupajući ERM-u.

Obrana – Danska (Do 2022. godine)[uredi | uredi kôd]

██ States which participate in the CSDP

██ State with an opt-out from the CSDP

Stanje: 01.01.2022. (Prijevod u tijeku)

Edinburški sporazum iz 1992. godine obuhvaćao je jamstvo Danskoj da neće biti obvezna ući u Zapadnoeuropsku uniju koja je bila odgovorna za obranu. Uz to, sporazumom je predviđeno da Danska neće sudjelovati u raspravama ili biti obvezana odlukama EU-a s obrambenim implikacijama. Ugovor iz Amsterdama iz 1997. godine obuhvaćao je protokol koji je formalizirao ovo izuzeće iz Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU (ZSOP)Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv. Kao posljedica toga, Danska je isključena iz vanjskopolitičkih rasprava s obrambenim implikacijama i ne sudjeluje u stranim misijama s obrambenom komponentom.[21] Nakon ruskog napada na Ukrajinu Danska se 01.07.2022. priključila Zajedničkoj Sigurnosnoj i obrambenoj politici.

Povelja o temeljnim pravima Europske unije – Poljska[uredi | uredi kôd]

██ States parties to the Charter

██ States with an opt-out from the Charter

(Prijevod u tijeku)

Iako nisu u potpunosti izuzete, i Poljska i bivša država članica Ujedinjeno Kraljevstvo osigurale su protokol koji pojašnjava kako će se Povelja o temeljnim pravima Europske unije, dio Lisabonskog ugovora, komunicirati s nacionalnim pravom u njihovim zemljama ograničavajući mjeru u kojoj bi europski sudovi mogli donositi odluke o pitanjima vezanim uz Povelju ako bi se pitanja iznijela pred sudove u Poljskoj ili Velikoj Britaniji.[22] Tadašnja vladajuća stranka u Poljskoj, Zakon i pravda bila je zabrinuta da bi se moglo prisiliti Poljsku da homoseksualnim parovima odobri iste beneficije koje uživaju heteroseksualni parovi, dok je Velika Britanija bila zabrinuta da bi se Povelja mogla koristiti za izmjenu britanskog radnog zakona, posebno zato što dopušta više štrajkova.[23] Europski odbor za ispitivanje britanskog Donjeg doma, uključujući članove Laburističke stranke i Konzervativne stranke, izrazio je sumnju na tekst protokola tvrdeći da to pojašnjenje možda nije sročeno dovoljno snažno i jasno da bi se postigli vladini ciljevi.[24][25][26] Velika Britanija na kraju se povukla iz Europske unije 2020. godine, a Poljska je ostala jedina država s opt-outom.

Nakon što je Građanska platforma pobijedila na parlamentarnim izborima 2007. godine u Poljskoj, objavila je da se neće izuzeti od primjene Povelje, ostavljajući Ujedinjeno Kraljevstvo kao jedinu državu koja je nije usvojila.[27] Međutim, Donald Tusk, novi premijer i čelnik Građanske platforme, kasnije je ograničio to obećanje izjavivši da će razmotriti rizike prije potpisivanja Povelje[28] a 23. studenog 2007. ipak je najavio da neće potpisati Povelju (usprkos činjenici da su i njegova stranka i njihov koalicijski partner, Poljska narodna stranka bili za potpisivanje), izjavivši da želi poštovati dogovore o kojima je pregovarala prethodna vlada i da mu je potrebna podrška Zakona i pravde kako bi stekao dvotrećinsku većinu potrebnu za ratifikaciju Lisabonskog ugovora u poljskom parlamentu.[29] Ubrzo nakon potpisivanja sporazuma, poljski je Sejm donio rezoluciju kojom je izrazio želju da se može povući iz Protokola.[30] Tusk je kasnije pojasnio da se može potpisati na Povelju nakon što se dogodi uspješna ratifikacija Lisabonskog ugovora.[31] Međutim, nakon što je ugovor stupio na snagu, glasnogovornik poljskog predsjednika ustvrdio je da se Povelja već primjenjuje u Poljskoj, pa stoga nema potrebe za povlačenjme iz protokola. Također je izjavio da vlada nije aktivno pokušavala povući se iz protokola.[32] Poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski, iz Građanske platforme, ustvrdio je da je protokol samo usko izmijenio primjenu povelje u Poljskoj, te da bi za formalno odricanje od izuzeća bila potrebna izmjena ugovora koju bi morale ratificirati sve države članice EU-a.[33] U travnju 2012. Leszek Miller, čelnik Saveza demokratske ljevice, izjavio je da će potpisati povelju ako dođe na vlast. Prema Andrewu Duffu, britanskom zastupniku u Europskom parlamentu, "od tada je osmišljen poljski ustavni mehanizam prema kojem Poljska može odlučiti o izmjenama ili povlačenjima iz Protokola, a takva mogućnost ostaje na pregledu."[34]

Predloženo isključivanje Češke[uredi | uredi kôd]

Godine 2009. češki predsjednik Václav Klaus odbio je dovršiti ratifikaciju Lisabonskog ugovora osim ako Češkoj ne bude dano izuzeće iz Povelje o temeljnim pravima (kao što su to učinile Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo s Protokolom 30) strahujući da će Povelja dopustiti obitelji Nijemaca koji su protjerani s teritorija u današnje Češke nakon Drugog svjetskog rata mogućnost osporavanja protjerivanja pred sudovima EU,[35] iako su pravni stručnjaci sugerirali da su zakoni prema kojima su Nijemci protjerani, zvani Benešove uredbe, ne potpadaju pod nadležnost prava EU-a.[36] U listopadu 2009. čelnici EU-a složili su se izmijeniti protokol kako bi uključili Češku Republiku u vrijeme sljedećeg pristupnog ugovora.[37][38]

U rujnu 2011. češka je vlada službeno podnijela zahtjev Vijeću da se izvrše obećane revizije ugovora kako bi se protokol proširio na Češku Republiku,[39] a Europsko vijeće predložilo je nacrt amandmana u tom smislu.[40] Međutim, češki Senat je u listopadu 2011. donio rezoluciju kojom se protivi njihovom pristupanju protokolu.[41] Kada je hrvatski Ugovor o pristupanju 2011. potpisan krajem 2011., češki amandman na protokol nije bio uključen. U listopadu 2012. Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta odobrio je izvješće u kojem se preporučuje protiv pristupanja Češke Republike Protokolu.[42] Dana 11. prosinca 2012. objavljen je treći nacrt izvješća odbora Europskog parlamenta,[43] a 22. svibnja 2013.[40] Parlament je glasovao za poziv Europskom vijeću da "ne ispituje predložene izmjene i dopune Ugovora".[39][40][44] Parlament je, međutim, unaprijed dao suglasnost da revizija ugovora za dodavanje Češke Republike Protokolu 30 ne zahtijeva novu konvenciju.[45] U siječnju 2014. novi češki ministar za ljudska prava Jiří Dienstbier Jr. rekao je da će pokušati povući zahtjev svoje zemlje za opt-out.[46][47] To je 20. veljače 2014. potvrdio novi premijer Bohuslav Sobotka, koji je povukao zahtjev za izuzećem tijekom sastanka s predsjednikom Europske komisije Joséom Manuelom Barrosom[48][49][50][51] nedugo nakon što je njegova novoizabrana vlada dobila povjerenje Parlamenta.[52] U svibnju 2014. Vijeće Europske unije službeno je povuklo svoju preporuku za održavanje Međuvladine konferencije država članica kako bi se razmotrile predložene izmjene i dopune ugovora.[53][54][55][56]

Područje slobode, sigurnosti i pravde – Danska i Irska[uredi | uredi kôd]

██ States which fully participate in the AFSJ

██ State with an opt-out that can opt in on a case-by-case basis in the AFSJ

██ State with an opt-out from the AFSJ

(Prijevod u tijeku) Dio koji fali ispred ''Irska ima fleksibilno isključivanje...'':Denmark and Ireland have opt-outs from the area of freedom, security and justice. The United Kingdom also had an opt-out prior to its withdrawal from the European Union in 2020.


Irska ima fleksibilno isključivanje iz zakonodavstva usvojenog u području slobode, sigurnosti i pravde, što uključuje sva pitanja koja su prethodno bila dio stupa pravosuđa i unutarnjih poslova (JHA) prije Amsterdamskog ugovora.[57] To joj omogućuje da se uključi ili isključi iz zakonodavstva i zakonodavnih inicijativa od slučaja do slučaja, što je obično i činila, osim u pitanjima koja se odnose na Schengen.[58] Izuzimanje iz područja politike pravosuđa i unutarnjih poslova izvorno su dobile Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo u protokolu uz Amsterdamski ugovor iz 1997., a obje su ga zadržale Lisabonskim ugovorom.[59]

Prema Protokolu 36 Lisabonskog ugovora, Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo mogućnost isključiti se iz svih zakona o policiji i kaznenom pravosuđu koji su usvojeni prije stupanja ugovora na snagu, a koji naknadno nisu izmijenjeni. Odluka o isključenju morala je biti donesena najmanje šest mjeseci prije nego što navedene mjere pređu u nadležnost Europskog suda pravde 1. prosinca 2014. Ujedinjeno Kraljevstvo je obavijestilo Europsko vijeće o svojoj odluci da iskoriste opt-out u srpnju 2013.,[60] i kao takvo zahvaćeno zakonodavstvo prestalo je primjenjivati na UK od 1. prosinca 2014.[61][62] Iako je protokol dopuštao UK-u ili opciju isključivanja iz svih zakona ili niti jednog od njih, naknadno se UK priključilo nekim mjerama iz protokola.[63][64]

S druge strane Danska ima strože isključenje iz područja slobode, sigurnosti i pravde. Dok je Edinburškim sporazumom iz 1992. propisano da će "Danska u potpunosti sudjelovati u suradnji na području pravosuđa i unutarnjih poslova",[65] Ugovor iz Amsterdama iz 1997. uključio je protokol koji joj dozvoljava izuzimanje, po pitanju zakona EU-a, od sudjelovanja u ovoj politici područja, koja se umjesto toga provode na međuvladinoj osnovi s Danskom. Izuzetak su pravila o šengenskim vizama. Kada se usvoji mjera koja se nadovezuje na schengensku pravnu stečevinu, Danska ima šest mjeseci da odluči hoće li je primijeniti. Ako Danska odluči provesti tu mjeru, ona preuzima snagu međunarodnog sporazuma između Danske i schengenskih država. Neuspjeh Danske da provede schengensku mjeru mogao bi rezultirati njezinim isključenjem iz schengenskog prostora.[66] Između EU-a i Danske sklopljen je niz drugih paralelnih međuvladinih sporazuma kako bi se na nju proširile uredbe EU-a usvojene u području slobode, sigurnosti i pravde, u kojima Danska ne može izravno sudjelovati zbog svog isključenja. To uključuje Bruxellesku konvenciju i Dublinsku konvenciju.

U pregovorima o Lisabonskom ugovoru, Danska je dobila amandman na protokol kako bi joj se dala mogućnost pretvaranja opt-outa u fleksibilni opt-in po uzoru na irski i britanski opt-out.[67] Na referendumu 3. prosinca 2015. 53,1% glasača je odbilo ovu opciju.[14]

Sažeta tablica[uredi | uredi kôd]

Policy opt-outs of European Union member states
Ovaj okvir: vidi • uredi
Country # of

opt-ins

or

opt‑outs 		Policy area
Schengen Area Economic and Monetary Union (EMU) Security and Defence Policy (CSDP) Area of freedom, security and justice (AFSJ) Charter of Fundamental Rights Social Chapter
 Denmark 3 Opt-out (intergovernmental agreement) Opt-out Opt-out Opt-out No opt-out No opt-out
 Ireland 2 Opt-out (opt-in) No opt-out No opt-out Opt-out (opt-in) No opt-out No opt-out
 Poland 1 No opt-out No opt-out No opt-out No opt-out Opt-out No opt-out
 United Kingdom † 4 Opt-out (opt-in) Opt-out No opt-out Opt-out (opt-in) Opt-out Former opt-out
Legend

  •  Opt-out (opt-in)  — opt-in – possibility to opt in on a case-by-case basis
  •  Opt-out  – opt-out in place
  •  Former opt-out  – former opt-out that was subsequently abolished
  •  Opt-out (intergovernmental agreement)  – participates on an intergovernmental basis, but No opt-out under EU law
  •  No opt-out  – fully No opt-out in policy area
  • † - No longer a member state of the European Union, opt-outs shows status at the time of UK withdrawal from the EU


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Glosar sažetaka zakonodavstva - EUR-Lex. eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 19. lipnja 2021.
  2. ↑ IMMC.COM_2018_0851_FIN.HRV.xhtml.3_HR_ACT_part1_v2.docx. eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 19. lipnja 2021.
  3. ↑ Ugovori trenutačno na snazi - EUR-Lex. eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 19. lipnja 2021.
  4. ↑ a b Parliament of the United Kingdom. 12. ožujka 1998. Volume: 587, Part: 120 (12 Mar 1998: Column 391, Baroness Williams of Crosby). House of Lords Hansard. Pristupljeno 13. listopada 2007.
  5. ↑ Publications Office. 10. studenoga 1997. Article 2. Protocol on the application of certain aspects of Article 7a of the Treaty establishing the European Community to the United Kingdom and to Ireland, attached to the Treaty of Amsterdam. Pristupljeno 24. listopada 2007.
  6. ↑ a b Expanding Schengen outside the Union. 10. siječnja 2008. Pristupljeno 27. veljače 2014.
  7. ↑ EUR-Lex - 11997D/TXT - EN. Official Journal C 340 , 10/11/1997 P. 0001 - 0144; (engleski). Pristupljeno 19. lipnja 2021.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  8. ↑ Council Decision (2000/365/EC) of 29 May 2000 concerning the request of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland to take part in some of the provisions of the Schengen acquis (OJ L 131, 1 June 2000, p. 43)
  9. ↑ Council Decision (2004/926/EC) of 22 December 2004 on the putting into effect of parts of the Schengen acquis by the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland (OJ L 395, 31 December 2004, p. 70)
  10. ↑ Council Implementing Decision (EU) 2015/215 of 10 February 2015 on the putting into effect of the provisions of the Schengen acquis on data protection and on the provisional putting into effect of parts of the provisions of the Schengen acquis on the Schengen Information System for the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland (OJ L 36, 12 February 2015, p. 0)
  11. ↑ Council Decision (2002/192/EC) of 28 February 2002 concerning Ireland's request to take part in some of the provisions of the Schengen acquis (OJ L 64, 7 March 2002 p. 20)
  12. ↑ COUNCIL IMPLEMENTING DECISION (EU) 2020/1745 of 18 November 2020 on the putting into effect of the provisions of the Schengen acquis on data protection and on the provisional putting into effect of certain provisions of the Schengen acquis in Ireland (OJ L 393, 23 November 2020, p. 3)
  13. ↑ Article 4(2) in Protocol (No 22) annexed to the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union
  14. ↑ a b Denmark to vote on Justice and Home Affairs opt-in model on 3 December. Ministry of Foreign Affairs of Denmark. 21. kolovoza 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. rujna 2015. Pristupljeno 21. kolovoza 2015.
  15. ↑ Collins, Stephen. 24. listopada 2007. Irish will need passports to visit Britain from 2009. The Irish Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2012. Pristupljeno 24. listopada 2007.
  16. ↑ Dáil Éireann. 24. listopada 2007. Vol. 640 No. 2. Dáil Debate. Pristupljeno 25. listopada 2007.
  17. ↑ Parliament of the United Kingdom. 2. ožujka 2007. 9th Report of 2006/07, HL Paper 49. Schengen Information System II (SIS II), House of Lords European Union Committee (Sub-Committee F). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2007. Pristupljeno 24. listopada 2007.
  18. ↑ Executive Summary - HM Treasury. web.archive.org. 9. prosinca 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2009. Pristupljeno 19. lipnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  19. ↑ Staff writer. 11. prosinca 2003. Euro poll question revealed. BBC News. Pristupljeno 17. listopada 2007.
  20. ↑ BBC News - David Cameron and Nick Clegg pledge 'united' coalition. bbc.co.uk
  21. ↑ EU - The Danish Defence Opt-Out. Danish Ministry of Defence. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2018. Pristupljeno 12. travnja 2014.
  22. ↑ European Parliament. 10. listopada 2007. MEP debate forthcoming crucial Lisbon summit and new Treaty of Lisbon. Press Service. Pristupljeno 13. listopada 2007.
  23. ↑ Williams, Liza. 9. listopada 2007. Should a referendum be held on EU treaty?. Liverpool Daily Post. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2007. Pristupljeno 13. listopada 2007.
  24. ↑ Branigan, Tania. 10. listopada 2007. MPs point to flaws in Brown's 'red line' EU treaty safeguards. The Guardian. UK. Pristupljeno 13. listopada 2007.
  25. ↑ Wintour, Patrick. 12. listopada 2007. Opt-outs may cause problems, MPs warn Brown. The Guardian. UK. Pristupljeno 13. listopada 2007.
  26. ↑ European Scrutiny Committee. 2. listopada 2007. European Union Intergovernmental Conference. European Scrutiny – Thirty-Fifth Report. British House of Commons. Pristupljeno 14. listopada 2007.
  27. ↑ Staff writer. 22. listopada 2007. Poland's new government will adopt EU rights charter: official. EUbusiness. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2007. Pristupljeno 22. listopada 2007.
  28. ↑ Staff writer. 25. listopada 2007. Poland will ponder before signing EU rights deal. EUbusiness. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2008. Pristupljeno 25. listopada 2007.
  29. ↑ Staff writer. 23. studenoga 2007. No EU rights charter for Poland. BBC News. Pristupljeno 23. studenoga 2007.
  30. ↑ UCHWAŁA - Sejmu Rzeczypospolitej Polskiej z dnia 20 grudnia 2007 r. w sprawie traktatu reformującego UE podpisanego w Lizbonie 13 grudnia 2007 r. Sejm. 20. prosinca 2007. Pristupljeno 9. veljače 2014.
  31. ↑ Staff writer. 4. prosinca 2007. Russia poll vexes EU and Poland. BBC News. Pristupljeno 4. prosinca 2007.
  32. ↑ Karta Praw Podstawowych nie musi być ratyfikowana. 'Bo obowiązuje' (poljski). 14. rujna 2011. Pristupljeno 9. veljače 2013.
  33. ↑ Siwiec pyta Sikorskiego o Kartę Praw Podstawowych (poljski). 9. rujna 2011. Pristupljeno 9. veljače 2013.
  34. ↑ WRITTEN EVIDENCE FROM ANDREW DUFF MEP. 6. siječnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2014. Pristupljeno 9. veljače 2014.
  35. ↑ David Charter. 13. listopada 2009. I will not sign Lisbon Treaty, says Czech President. The Times. London. Pristupljeno 28. siječnja 2010.
  36. ↑ Vaughne Miller. 9. studenoga 2009. The Lisbon Treaty: ratification by the Czech Republic (PDF). The House of Commons Library. str. 10. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. studenoga 2010. Pristupljeno 28. siječnja 2010.

    Steve Peers. 12. listopada 2009. The Beneš Decrees and the EU Charter of Fundamental Rights (PDF). Statewatch. str. 9. Pristupljeno 28. siječnja 2009.
  37. ↑ Council of the European Union. 1. prosinca 2009. Brussels European Council 29/30 October 2009: Presidency Conclusions (PDF). 15265/1/09 REV 1. Pristupljeno 23. siječnja 2010.
  38. ↑ Andrew Gardner. 29. listopada 2009. Klaus gets opt-out. European Voice. Pristupljeno 28. siječnja 2010.
  39. ↑ a b European Parliament resolution of 22 May 2013 on the draft protocol on the application of the Charter of Fundamental Rights of the European Union to the Czech Republic (Article 48(3) of the Treaty on European Union) (00091/2011 – C7-0385/2011 – 2011/0817(NLE)). 22. svibnja 2013.
  40. ↑ a b c Application of the Charter of Fundamental Rights of the European Union to the Czech Republic. Protocol (amend.). European Parliament. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2013. Pristupljeno 3. ožujka 2012.
  41. ↑ SECOND DRAFT REPORT on the draft protocol on the application of the Charter of Fundamental Rights of the European Union to the Czech Republic (Article 48(3) of the Treaty on European Union). European Parliament Committee on Constitutional Affairs. 4. travnja 2012. Pristupljeno 7. srpnja 2012.
  42. ↑ Duff welcomes vote against Czech attack on Charter. Alliance of Liberals and Democrats for Europe. 9. listopada 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2013. Pristupljeno 31. siječnja 2013.
  43. ↑ Third draft report – on the draft protocol on the application of the Charter of Fundamental Rights of the European Union to the Czech Republic (2011/0817 NLE) (PDF). European Parliament. 11. prosinca 2012. Pristupljeno 19. prosinca 2012.
  44. ↑ Press Release. alde.eu. 27. siječnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2013. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  45. ↑ European Parliament decision of 22 May 2013 on the European Council's proposal not to convene a Convention for the addition of a Protocol on the application of the Charter of Fundamental Rights of the European Union to the Czech Republic, to the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union (00091/2011 – C7-0386/2011 – 2011/0818(NLE)). 22. svibnja 2013.
  46. ↑ Dienstbier as minister wants scrapping of EU pact's Czech opt-out. 27. siječnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2014. Pristupljeno 9. veljače 2014.
  47. ↑ Jiří Dienstbier chce, aby Česko požádalo o zrušení výjimky v Lisabonské smlouvě. 29. siječnja 2014. Pristupljeno 9. veljače 2014.
  48. ↑ Fox, Benjamin. 20. veljače 2014. Czech government to give up EU Charter opt-out. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  49. ↑ Premiér Sobotka se v Bruselu setkal s předsedou Evropské komise Barrosem i předsedou Evropského parlamentu Schulzem. Government of the Czech Republic. 20. veljače 2014. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  50. ↑ Bydžovská, Maria. 20. veljače 2014. Barroso: ČR "resetovala" vztahy s EU. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2021. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  51. ↑ Czech prime minister in Brussels. Radio Prague. 20. veljače 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2014. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  52. ↑ Czechs give up EU rights charter opt-out, plan joining fiscal pact. Reuters. 19. veljače 2014. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  53. ↑ Press release - 3313th Council meeting (PDF). Council of the European Union. 13. svibnja 2014. Pristupljeno 17. svibnja 2014.
  54. ↑ List of "A" items. Council of the European Union. 12. svibnja 2014. Pristupljeno 17. svibnja 2014.
  55. ↑ "I/A" item note (PDF). Council of the European Union. 8. travnja 2014. Pristupljeno 17. svibnja 2014.
  56. ↑ Procedure file - 2011/0817(NLE). European Parliament. Pristupljeno 17. svibnja 2014.
  57. ↑ See Protocol (No 21) on the position of the United Kingdom and Ireland in respect of the Area of Freedom, Security, and Justice (page 295 of the PDF)
  58. ↑ Charter, David & Elliott, Francis. 13. listopada 2007. Will the British ever be given a chance to vote on their future in Europe?. The Times. UK. Pristupljeno 13. listopada 2007.
  59. ↑ Miller, Vaughne. 19. listopada 2011. UK Government opt-in decisions in the Area ofFreedom, Security and Justice (PDF). Government of the United Kingdom. Pristupljeno 26. svibnja 2014.
  60. ↑ Decision pursuant to Article 10(5) of Protocol 36 to The Treaty on the Functioning of the European Union (PDF). Government of the United Kingdom. Srpanj 2014. Pristupljeno 20. studenoga 2014.
  61. ↑ List of Union acts adopted before the entry into force of the Lisbon Treaty in the field of police cooperation and judicial cooperation in criminal matters which cease to apply to the United Kingdom as from 1 December 2014 pursuant to Article 10(4), second sentence, of Protocol (No 36) on transitional provisions. Official Journal of the European Union. C: 17. 1. prosinca 2014. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
  62. ↑ List of Union acts adopted before the entry into force of the Lisbon Treaty in the field of police cooperation and judicial cooperation in criminal matters which have been amended by an act applicable to the United Kingdom adopted after the entry into force of the Lisbon Treaty and which therefore remain applicable to the United Kingdom as amended or replaced. Official Journal of the European Union. C: 23. 1. prosinca 2014. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
  63. ↑ 2014/858/EU: Commission Decision of 1 December 2014 on the notification by the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland of its wish to participate in acts of the Union in the field of police cooperation and judicial cooperation in criminal matters adopted before the entry into force of the Treaty of Lisbon and which are not part of the Schengen acquis. Official Journal of the European Union. L: 6. 1. prosinca 2014. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
  64. ↑ 2014/857/EU: Council Decision of 1 December 2014 concerning the notification of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland of its wish to take part in some of the provisions of the Schengen acquis which are contained in acts of the Union in the field of police cooperation and judicial cooperation in criminal matters and amending Decisions 2000/365/EC and 2004/926/EC. Official Journal of the European Union. L: 1. 1. prosinca 2014. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
  65. ↑ Peers, Steve. 2011. EU Justice and Home Affairs Law. Oxford University Press. ISBN 9780199604906
  66. ↑ Papagianni, Georgia. 2006. Institutional and policy dynamics of EU migration law. Nijhoff. Leiden. str. 33. ISBN 9004152792
  67. ↑ Europolitics. 7. studenoga 2007. Treaty of Lisbon – Here is what changes! (PDF). Europolitics № 3407. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. studenoga 2007. Pristupljeno 22. studenoga 2007.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Izuzimanje_od_primjene_prava_u_Europskoj_uniji&oldid=6634014"