Klaustrofobija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Klaustrofobija ((lat. claustrum „kavez“, starog. φόβος phóbosstrah“, „fobija“) predstavlja anksiozni poremećaj straha od zatvorenog ili uskog prostora. Klaustofobi mogu doživjeti napade panike prilikom ulaska u skučene prostore kao što su dizala, vlakovi ili zrakoplovi. Klaustrofobija se može liječiti na način slične drugim anksioznim poremećajima. Postoji nekoliko metoda uključujući kognitivnu terapiju ponašanja i uporabu anti-anksioznih lijekova.

Klaustrofobija se smatra suprotnošću agorafobije ("strah od otvorenih prostora").

Proširenost[uredi VE | uredi]

Istraživanja pokazuju da 5 do 10% ljudi koji su bili podvrgnuti pretragom nuklearnom magnetskom rezonancijom ima klaustrofobiju. Otkriveno je da je 7% pacijenata imalo "neidentificiranu" klaustrofobiju, zbog koje je pretraga morala biti prijevremeno okončana. 30% je izjavilo da je osjećalo blaže neugode zbog ležanja u zatvorenom prostoru tijekom dužeg vremena.

Liječenje[uredi VE | uredi]

Postoji nekoliko psihotarapeutskih metoda za liječenje klaustrofobije.

  • Preplavljivanja - Kod ovog načina liječenja pacijent se izlaže zatvorenim prostorima. Saznanje da se suočio sa za njega najstrašnijom situacijom, i da mu se nije dogodilo ništa loše, može biti vrlo moćan način liječenja.
  • Modeliranje - Ljudi koji prolaze krozpreplavljivanje ohrabruju pacijenta da oponaša njihovu sigurnost.
  • Kognitivna terapija ponašanja - Osoba se ohrabruje da se suoči sa strahom, i izmijeni specifične misli i stavove koji vode osjećaju straha.
  • Lijekovi - Lijekovi kao što su anksiolitici i antidepresivi. Lijekovi poznati kao beta blokatori se mogu rabiti za liječenje fizičkih simptoma anksioznosti, kao što je ubrzano kucanje srca.

Povezani članci[uredi VE | uredi]