Psihoterapija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Psihoterapija je psihološka metoda liječenja psihičkih poremećaja, koja se na osnovi indikacije primjenjuje planski i s određenim terapijskim ciljem.

Grana je psihijatrije i psihologije te drugih znanstvenih pristupa čovjeku kao što su socijalna pedagogija, socijalni rad i pedagogija.

Klinički psiholozi nisu jedini stručnjaci koji se bave psihoterapijom, ljudi kojima je potrebna psihoterapija mogu se obratiti i psihijatrima, psiholozima, psihijatrijskim socijalnim radnicima, psihijatrijskim medicinskim sestrama, obiteljskim i pastoralnim savjetovateljima.

Terapeut s klijentom mora uspostaviti dragovoljan odnos potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta, a u odnosu koji je ravnoteža između naklonosti i ravnodušnosti terapeut bi klijenta trebao potaknuti na promjene, potičući klijenta da uhodane načine razmišljanja i ponašanja zamijeni novim. Od terapeuta se očekuje da bude brižan, pažljiv, spreman i voljan odgovarati na pacijentova pitanja, a pacijenta ne smije kritizirati ili umanjivati njegovo samopoštovanje. Pacijent ne smije imati osjećaj da je “samo jedan od pacijenata”.

Grane psihoterapije[uredi VE | uredi]

Stajališta terapijskog odnosa[uredi VE | uredi]

  • Fenomeloški orijentirani terapeuti
  • Klasična psihoanaliza
    • Suvremeni psihoanalitički terapeuti
  • Interpersonalni terapeuti
  • Bihevioralni i kongitivno-bihevioralni terapeuti

Pristupi u psihoterapiji[uredi VE | uredi]

U kliničkoj psihologiji terapeuti primjenjuju neki od pristupa u svojem radu poput:

  • psihodinamskog,
  • bihevioralno / kognitivno-bihevioralnog ili
  • fenomeloški/iskustvenog.


Psy2.png Nedovršeni članak Psihoterapija koji govori o psihologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.