Kočnice

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disk kočnice
Kočione obloge na svojim nosačima za kočnice s bubnjem.
Automobilska disk kočnica. Kočiona pločica je crni dio umetnut u crvena kočiona kliješta. Kočiona obloga je s unutarnje strane kočione pločice i ne vidi se na slici. Sivi disk kočnice je gotovo potpuno izložen pogledu..

Kočnice su uređaj za usporavanje odnosno potpuno zaustavljanje vozila ili drugog pokretnog tijela, odnosno za smanjivanje ili potpuno sprečavanje ubrzavanja tijela. Kočnice proizvode silu ili zakretni moment suprotnog smjera od smjera gibanja ili zakretanja, te time kinetičku energiju tijela u gibanju pretvaraju u neki drugi oblik energije.

Najčešće se kočnice izrađuju tako da trenjem proizvode silu kočenja, te takve kočnice kinetičku energiju tijela u gibanju pretvaraju u toplinu. Kočnice trenjem se sastoje od dva elementa: pokretnog elementa glatke površine (za rotacijska gibanja to je disk ili bubanj), te obloge kočnice koja se prislanja i pritišče na pokretni element. U motornim vozilima se tipično disk pritišće s obje strane simetrično, odnosno bubanj se pritišće oblogama koje su smještene iznutra, u šupljini bubnja. Kako je u kočnicama trenjem bitna teškoća hlađenje kočnice, odnosno odvođenje sve topline nastale kočenjem prije nego temperatura kočnice naraste dotle da ošteti kočnicu ili joj znatno smanji učinkovitost (te dovede do proklizavanja kočnice), bitno je osigurati dostatko hlađenje kočnice. Disk je utoliko pogodniji oblik izvedbe kočnice trenjem, jer se znatno lakše hladi. No pritisak na kočione obloge na disk kočnicama mora biti znatno jači, nego pritisak na vrh obloga u izvedbi za kočnicu s bubnjem zbog čega se tipične disk kočnice opremaju i ojačivačkim (servo) uređajem.

Za prijenos sile s komandnog elementa do pokretnog dijela kočnice se koriste tri načina:

  • Čvrstom vezom: rijetko se koristi u današnje doba za radne kočnice, s izuzetkom bicikala i motocikala, a u automobilima se uglavnom koriste za parkirnu kočnicu. Potrebna je velika sila na komandi za kočenje da se kočnice dostatno aktiviraju;
  • Hidraulično: koristi se kod automobila i lakših teretnih automobila. Komanda kočnice potiskuje ulje koje se cijevima dovodi do hidrauličkih cilindara koji potiskuju kočione obloge;
  • Zračno: uvijek su povezane s ugradnjom jednostavnog servo-uređaja gdje se komandom kočnice upravlja ventilom koji otvara put stlačenom zraku, a taj stlačeni zrak zatim potiskuje kočione obloge. Time je postignuto da je dovoljna mala sila na komandi kočnice, bez obzira na veličinu kočnice.

Raširene su i elektromagnetske kočnice koje kinetičku energiju gibanja pretvaraju u električnu elergiju i time usporavaju kretanje. Mogu se naći u teškim vozilima kao mjera za usporevanje, ne i za zaustavljanje. Nalazimo ih i u električnim tramvajima. Budući da nemaju dijelova koji se habaju, te kako se i pokretni dijelovi takve kočnice vrlo malo griju, te su kočnice vrlo pogodne za duge periode uporabe, npr. za usporavanje teških vozila na dugotrajnim nizbrdicama. Električna energija koju takve kočnice proizvode se može ili pretvoriti u toplinu na za to predviđenom električkom optorniku, te se ta toplina zatim raspršuje u okolinu, odnosno može se uskladištiti ili upotrijebiti u neku drugu korisnu svrhu (regenerativno kočenje). U hibridnim vozilima, koja kombiniraju motore s unutarnjim izgaranjem i električni pogon, često nalazimo na regenerativne elektromagnetske kočnice koje kod kočenja proizvedenu električnu energiju pune natrag u akumulatore vozila, i tako omogućuju da kinetička energija vozila prilikom kočenja spasi i pohrani, te iznova upotrijebi za ubrzavanje vozila kada bude potrebno.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kočnice