Krunoslav Zujić

Izvor: Wikipedija
Krunoslav Zujić

Krunoslav Zujić
Rođenje 19. kolovoza 1929.
Poljica, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 6. siječnja 2009.
Imotski, Hrvatska
Državljanstvo Hrvat
Poznat po Književnost
Portal o životopisima

Krunoslav Kruno Zujić (Poljica, 19. kolovoza 1929.Imotski, 6. siječnja 2009.) bio je hrvatski profesor, povjesničar, književnik, dramski pisac, glumac, glazbenik, karikaturist, novinar, bibliotekar, aforist i partizan.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Zujić je rođen u Poljicima 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji. Otac mu je bio Ante Luka (1899. – 1934.) a majka Mila (1901. – 1993.), imao je dvoje braće od kojih je bio drugi najstariji. Njegova obitelj je bila jako siromašna. U partizane odlazi 1944. godine, gdje je bio član Agit-propa Okružnog odbora USAOH-a za područje Biokovo-Neretva. Godine 1955. postaje učitelj u Imotskoj gimnaziji, a 1953. upoznaje i ženi se za Eleonoru "Bebu" Perušić. Imaju dva sina i jednu kćer.

Posao[uredi | uredi kôd]

Zujić je pisao mnoge knjige[koje? popis!] (uglavnom o imotskoj povijesti), pjesme, drame i komedije i kompozicije. Znao je svirati 10 instrumenata: saksofon, klarinet, .[nedostaje izvor] Predavao je hrvatski jezik i povijest i u imotskoj gimnaziji, a nekoliko godina i ruski jezik. Osim redovitog posla bavio se glazbenom i kazališnom umjetnošću, a ponajviše novinarstvom. Dizajnirao je poštanske markice za Imotski.

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Zujić je pohađao pučku školu u Krivodolu i Splitu. Po završetku rata pohađa partizansku gimnaziju u Hvaru (dva razreda u jednoj godini) te dva razreda u Zagrebu, gdje je i maturirao. Želio je upisati dramski studij u Zagrebu, ali ga zbog vida i debelih naočala nisu primili pa upisuje još dva fakulteta. Na Pravnom fakultetu iz inata polaže najteži ispit Rimsko pravo, zatim se prebacuje na Medicinski fakultet, koji također ubrzo napušta.

Knjige[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Djelo Krunoslava Zujića u Imotskim novinama. Imotske novine. 22. kolovoza 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2020. Pristupljeno 15. veljače 2021.