Hvar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Hvar (grad).
Hvar
Croatia - Hvar.PNG
Podatci
Smještaj Jadransko more
Država Hrvatska
Glavno naselje Hvar
Površina 297,376802[1] km2
Obalna crta 270,001[1] km
Broj stanovnika 11.500
Grad Hvar
Starogrojsko polje, pogled s juga. U pozadini se vidi Vidova gora i otok Brač
Polja hvarske lavande u unutrašnjosti otoka
Vinogradi na Hvaru.
Glavni hvarski greben.
Kapelica na najvišem vrhu Hvara, Sv. Nikoli (626 m).

Hvar (čakavski Hvor, ili For, grčki: Φάρος, Faros) je otok u Hrvatskoj, ispred istočne obale Jadranskog mora. Pripada skupini srednjodalmatinskih otoka

Zemljopisni položaj i svojstva[uredi VE | uredi]

Hvar pripada grupi srednje-dalmatinskih otoka. Nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, usred skupine otoka koji su dijelom ove županije. Gledano po neposrednom susjedstvu, sjeverno od njega se nalazi otok Brač, a južno od njega se nalaze Šćedro (od kojeg ga dijeli Šćedorski kanal), Vis (više prema jugozapadu), Paklinski otoci, Korčula i poluotok Pelješac.

Duljine je 72 km, a u na širem dijelu je širok 10,5 km. Ukupna duljina obale mu je 254,2 km. Površine je 299,7 km2 što ga čini četvrtim hrvatskim otokom po površini. Najviši vrh je sv. Nikola, visok 628 m.

Cesta koja povezuje grad Hvar na zapadnoj i Sućuraj na istočnoj strani otoka iznosi 84 km. Otok Hvar je svojom površinom uglavnom prekriven borovom šumom što čini izuzetno ugodnu klimu i vinogradima koji proizvode i do 50 000 hektolitara vina godišnje.

Uprava[uredi VE | uredi]

Otok pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji i podijeljen je u 2 grada i općine (dan je i broj stanovnika 2001. godine):

Grad Hvar Općina Jelsa Grad Stari Grad Općina Sućuraj

Ime[uredi VE | uredi]

Današnje ime otoka je grčkog porijekla (od grč. Pharos – svjetionik). Iz tog su naziva Rimljani oblikovali ime Pharia. Dalmatinski Romani pretvorili su ga u Fara, a u ranom Srednjem vijeku doseljeni Hrvati suglasnik f zamjenjuju grupom suglasnika hv, te mijenjaju naziv u Hvar. Lokalno stanovništvo naziva ga "Hvor" (u Starom Gradu), "For", a standardni oblik "Hvar" se javlja na istočnom dijelu otoka, gdje su se naknadno naselili štokavci s kontinenta.

Povijest [2][uredi VE | uredi]

Otok je naseljen još u pretpovijesno doba, još prije 6000 godina. Iz tog razdoblja na otoku postoje nalazi osebujne Hvarske kulture (3500.--2500. g.pr.Kr.), poznate po bojanoj keramici.

Poznat su nalazi iz Markove i Grapčeve špilje, u kojoj je pronađen najstariji prikaz broda u Europi na ulomku keramičke vaze, te lokalitet Purkin kuk sa megalitima.

Kasnije, otok naseljavaju Iliri.

Hvar je bio mjesto starogrčke kolonizacije u 4. st. pr. Kr.. Na njemu je u to doba, 385. g. pr.Kr. osnovan Pharos, na mjestu današnjeg Starog Grada. Rečeni Pharos je bio polisom. Ne zna se je li bilo ostalih starogrčkih naselja na otoku, možda neko na mjestu današnjeg Hvara (znanstvenici su tu smještali Herakleju ili Dimos). U Starigradskom polju sačuvaj je ager, izvorna starogrčka katastarska podjela zemlje s kamenim međašima (gomilama) koji je i danas vidljiv.

Padom Sirakuze, bitne zaštitnice ovog otoka, dolazi kraj vlasti starih Grka. Otok pada pod vlast starog Rima 219. pr.Kr., a Pharos dobija ime Pharia.

Nakon pada zapadnog Rimskog carstva, otok ostaje u okviru Bizanta. U vrijeme kasne antike povećalo se stanovništvo otoka. To razdoblje obiluje arheološkim nalazima. Nastao je veliki broj novih villa rustica na povjesnom ageru ali i na do tada zapuštenim istočnim dijelovima otoka. O tom razdoblju postoji praznina u pisanim izvorima sve do doseljenja Slavena.

Tada dolazi u trostoljetni posjed Neretvanske kneževine. U istom razdoblju, stanovništvo se poslavenjuje u potpunosti i poprima hrvatski jezik, kulturu i nazive. Tada se na otoku i naselilo starohrvatsko pleme Slavogosta.

U 11. stoljeću postaje dijelom srednjovjekovne hrvatske kraljevine Petra Krešimira IV..

Poslije se u vlasti smjenju Mletačka Republika, Bizant, Hrvatsko-ugarska kraljevina.

1331. se komuna konačno stavlja pod mletačku zaštitu od omiških gusara. 1420. godine ga Mlečani u potpunosti nadziru. Mletačka vlast je bila sve do pada Mletaka, 1797. godine. U tom razdoblju je grad Hvar bio glavna mletačka luka na istočnoj jadranskoj obali. Otok Hvar je bio dijelom iste upravne jedinice, kao i otok Vis, Hvarske komune. Trag te podjele je današnja Hvarsko-bračko-viška biskupija.

Od 1510. do 1514. godine traje Ustanak hvarskih pučana pod vodstvom Matija Ivanića protiv hvarskih plemića. Pučani su svrgnuli plemićku vlast na otoku, a ustanak je na kraju ugušila Venecija.

Nakon 1797. godine, otok Hvar dolazi pod vlast Habsburške Monarhije. Od 1806. do 1814. kratkotrajno je pod Napoleonovom Francuskom, a potom je ponovno u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno reorganiziranjem iste, u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Tada dolazi "malo zlatno razdoblje" za ovaj otok: uređene su sve otočne luke, napravljen je katastar, događa se mala industrijalizacija, a uzlazni konjunkturni krug na poljodjelskom tržištu (vinova loza, buhač, levanda) jača srednji sloj stanovništva, a zaostajanje nižih slojeva se ublažilo uljevom glavnice na otok. Do pojave parobroda, otok je imao svoju trgovačku mornaricu.

U gradu Hvaru su tada otvorili konzulate Grčka, Parma, Papinska država i Napuljsko Kraljevstvo.

Godine 1858. na Hvaru je otvorena prva meteorološka postaja u Hrvatskoj.

Godine 1868. je osnovano prvo turističko društvo ("Higijeničko društvo").

Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine, ulazi u Državu SHS. Kraljevina Italija zaposjeda otok iste 1918. godine i ostaje sve do 1921., kada konačno postaje dijelom Kraljevinu SHS/Kraljevine Jugoslavije.

Godine 1941., padom Kraljevine, Hvar ulazi u sastav NDH, gdje je bio dijelom velike župe Cetina.

Padom vlasti NDH, dijelom je NR Hrvatske/SR Hrvatske. Otok je bio jedna upravna jedinica, općina Hvar sa sjedištem u gradu Hvaru.

Osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine, Hvar se dijeli na četiri općine: Grad Hvar, Stari Grad, Jelsa i Sućuraj.

Početkom Domovinskog rata, otočko stanovništvo i gospodarstvo trpilo je posljedice pomorske blokade, koju je uspostavila JRM.

Reljef[uredi VE | uredi]

Klima[uredi VE | uredi]

Klima je sredozemna. Zapadni dio otoka je izrazito sušniji, čak je među krajevima sa najmanje padalina u Hrvatskoj.

Klimatološki srednjaci za Hvar
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 12,2 12,8 15,2 17,8 23,3 26,2 29,0 29,0 26,2 21,8 16,5 13,5 21,6
srednja dnevna temperatura, °C 9,5 9,5 11,4 14,9 18,8 22,3 26,7 26,8 22,6 18,3 13,1 10,5 17,1
srednji minimum, °C 5,6 6,0 9,0 10,5 14,6 17,4 21,1 21,9 18,2 14,1 10,0 7,2 12,8
oborine, mm 95,2 89,2 97,7 90,9 76,1 48,6 24,1 59,0 78,7 109,9 141,9 125,3 1.036,6
Izvor: Worldclimate.com[3], podaci za razdoblje 1973.-1991.

Vode[uredi VE | uredi]

Sjevernozapadni dio otoka (Starigradsko polje) ima više izvora i bara, a u Jelsi, Starigradu i Vrboskoj postoje bočati potoci. Ostatak otoka je krševit i suh.

Promet[uredi VE | uredi]

Otok ima razgranatu mrežu prometnica. Jelsa, Starigrad i Hvar spojeni su modernom cestom s tunelom. Mreža uskih i loših cesta povezuje cijeli otok, od Sućurja do Hvara.

Redovne trajektne veze s kopnom pristaju u Starom gradu i Sućurju. Brzi putnički brodovi povezuju Jelsu i Hvar sa Splitom.

U Starigardskom polju je mali aerodrom generalne avijacije s travnatom stazom.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Turizam i prateće uslužne djelatnosti, poljodjelstvo (sredozemne kulture) i ribarstvo.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Jedino autohtono i apsolutno većinsko stanovništvo ovog otoka su Hrvati.

Kultura[uredi VE | uredi]

Otok Hvar je vodeći u suvremenom čakavskom pjesništvu po razvedenosti suvremenoga dijalektalnog pjesništva, a poznata su imena: Tin Kolumbić, Marin Franičević-Pločar, Jure Franičević-Pločar, Pere Ljubić, Lucija Rudan, Rajka Anđelić Maslovarić, Tatjana Radovanović, Mirko Barbarić, Zlatan Plenković [4], Sibe Miličić, Miki Bratanić, Marica Buratović...

Hvar je dao mnoge poznate rimokatoličke znanstvenike, autore i velikodostojnike: Tomislav Koljatić Maroević, Jordan Zaninović, Šime Ljubić, Nikola Dominik Budrović, Jordan Kuničić, Rajmund Kupareo, Juraj Carić, Estanislao Esteban Karlic, Jorge Novak...

Šport[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Hvar su posjetile mnoge poznate osobe kao što su: car Franjo Josip I., Clint Eastwood, Michael Douglas, Catherine Zeta-Jones, John Malkovich, Brad Pitt, Jodie Foster, Eva Longoria, Gwyneth Paltrow, Steven Spielberg, George Clooney, Jack Nicholson, Kevin Spacey, Sean Connery, Daniel Craig, Pierce Brosnan, Andre Agassi, Jennifer Capriati, Gabriela Sabatini, David Beckham, Bernie Ecclestone, Eddie Jordan, Michael Schumacher, Bill Gates, Roman Abramovič, Beyonce, Jay-Z i dr.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hvar