Kraljevina Jugoslavija

Izvor: Wikipedija

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. - 1929.) Kraljevina Jugoslavija (1929. - 1941.) ←   ←   ← 1918. — 1941. ¹ →   →   → Zastava Grb Geslo Jedan narod, jedan kralj, jedna država Himna Mješavina himni Bože pravde, Lijepa naša domovino i Naprej zastava slave Glavni grad Beograd Jezik/ci "srpsko-hrvatsko-slovenski" ² Vlada Konstitucionalna monarhija Kralj  - 1918. - 1921. Petar I. Karađorđević  - 1921. - 1934. Aleksandar I. Karađorđević  - 1934. - 1945. Petar II. Karađorđević Regent  - 1934. - 1941. Princ Pavle Premijer  - 1918. - 1919. Stojan Protić (prvi)  - 1939. - 1941. Dragiša Cvetković Povijest Međuratni period  - Unija 1. prosinca 1918.  - Diktatura 6. siječnja 1929.  - Oktroirani ustav 3. rujna 1931.  - Osovinska invazija travanj 1941.  - Sporazum Tito-Šubašić 16. lipnja 1944.  - Proglašena republika 2. prosinca 1945. Površina  - 1931. 247.542 km² (95.577 mi² ) Stanovništvo  - 1931. 13934038       Gustoća 56,3 /km²  (145,8 /mi² ) Valuta kruna (do 1920.) dinar (od 1920.) ¹ Zapadne sile su željele obnavljanje Kraljevine Jugoslavije 1945. Kraljevina je na papiru možda i postojala još nekoliko mjeseci, no praktično nikad nije obnovljenja. ²srpski, hrvatski i slovenski [3]

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija), naziv je za monarhiju koja je obuhvaćala područja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, nastala je 1. prosinca 1918.^[1] i nestala je sa svjetske pozornice 29. studenog 1945.^[2]

Sadržaj 1 Ime države 2 Povijest države 3 Ideje jugoslavenstva 4 Stanovništvo 5 Unutrašnja politika 5.1 Kraljevi 5.2 Premijeri 5.3 Premijeri u izbjeglištvu (Kairo/London) 6 Administracija 6.1 Oblasti 6.2 Banovine 7 Društvo Kraljevine Jugoslavije 8 Izvori 9 Literatura 10 Vanjske poveznice

[uredi] Ime države

• Odgovorom regenta Aleksandra Karađorđevića na Adresu "Narodnog vijeća" nastala je 1. prosinca 1918. prva Jugoslavija pod nazivom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.^[3]
• Ustav od 28. lipnja 1921. (Vidovdanski ustav) zove novu državu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca^[4], pa je taj naziv uobičajeniji nego prvi.
• 3. listopada 1929. proglašen je Zakon o nazivu i podjeli kraljevine na upravna područja, čiji prvi članak glasi: Službeni naziv države Srba, Hrvata i Slovenaca je Kraljevina Jugoslavija.^[5]

[uredi] Povijest države

o stvaranju ove države pogledajte Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Kraljevine Jugoslavije

Iako su predstavnici Države SHS, na čelu sa Svetozarem Pribičevićem, prije upućivanja u Beograd od Narodnog vijeća Države SHS dobili dokument "Naputak" kojim se uvjetuje ujedinjenje Države SHS s Kraljevinom Srbijom okupljanjem ustavne skupštine koja će 2/3 većinom odlučiti buduće uređenje države, dolaskom u Beograd, pod dojmom pristupa Crne Gore Srbiji te samovoljni izlazak Bačke, Banata i Baranje ^{[nedostaje izvor]} i hrvatskog Srijema koji je bio pod srpskom vojnom kontrolom do izgasavanja ujedinjenja iz sastava Države SHS i priključenje Srbiji, bojeći se talijanske okupacije Dalmacije i Istre te socijalnih nemira, biva odbačen "Naputak" i napisana "Adresa" dokument o bezuvjetnom ujedinjenju Države SHS i Kraljevine Srbije.

Prva kriza nove države nastupa tijekom ustavne skupštine kada hrvatski predstavnici odbijaju pozdraviti srpskog regenta Aleksandra kao vladara nove države smatrajući da bi tako priznali Petra za svog kralja. Insistiranje srpskih zastupnika na pozdravi rezultira hrvatskim napuštanjem ustavne skupštine tako da će zastupnici donesti novi centralistički ustav po principu 50 % plus jedan glas pošto je bilo nemoguće okupiti dvotrećinsku većinu. Moglo bi se reći da je tom odlukom koja je protivna naputku Narodnog vijeća Države SHS posijano sjeme svih budućih problema.

Glavni protivnici toga novog državnog poredka tada postaju predstavnici HSS-a i njihov predsjednik Stjepana Radić. Bez obzira na njihovo protivljenje zbog principa jedan čovjek jedan glas oni su uvijek bili nadjačani u državnom parlamentu sve do trenutka kada su politički predstavnici Srba u Hrvatskoj otkazali poslušnost Beogradu i ujedinili se s svojim političkim zahtjevima HSS. Ta promjena je dovela do velike političke krize jer će vlada izgubiti apsolutnu većinu u parlamentu.

Ta politička kriza će biti iznenada okončana ubojstvom Stjepana Radića i zastupnika HSS-a u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. Tada ona prerasta u opći hrvatski bunt protiv kralja Aleksandra i njegove vlade koji će rezultirati proglašenjem njegove diktature 6. siječnja 1929. Nekoliko mjesec potom kralj će promjeniti ime države u Kraljevina Jugoslavija, provodeći geslo "Jedan narod, jedan kralj, jedna država".

Proglašenjem diktature, Kraljevina Jugoslavija nasiljem protiv unutrašnjih neistomišljenika je samo povećala spiralu stvorenu još 1918. godine. U državnom pokušaju razbijanja albanskih, hrvatskih, makedonskih i slovenskih pokreta hrvatske žrtve će postati najpoznatije tako da će čak i Albert Einstein ^[6] dignuti glas protiv tog državnog terorizma. ^{[7] [8]}.

1932. je Kraljevina Jugoslavija je došla na rub rata sa Italijom nakon Trogirskog incidenta od 1. prosinca 1932. (tom prigodom su pripadnici Sokola Kraljevine Jugoslavije u Trogiru uništili ili teško oštetili čak osam starih mletačkih lavova) i još nekoliko incidenata ^[9].

Nakon atentata na Aleksandra Karađorđevića u Marselju 1934. postupno počinje slabiti diktatura, ali ta spirala nasilja je već rezultirala stvaranjem Ustaša i hrvatske mržnje prema Srbima što će kasnije rezultirati zločinima u NDH. Približavanjem drugog svjetskog rata, pod pritiskom Francuske i Engleske, počinje se rješavati hrvatsko pitanje.

• 26. kolovoza 1939. proglašena je Banovina Hrvatska.

Pod primamljivim obećanjima, Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu, ali je nakon puča (organiziranog od Engleske) nekoliko dana poslije, došlo do smjene vlasti i razvrgavanja tog pristupa.

Navedeni događaji su razbjesnili nacističke vođe, i pripremili su napad na Kraljevinu Jugoslaviju.

U kratkotrajnom travanjskom ratu 6. - 17. travnja 1941. Kraljevina Jugoslavija je nestala pod maljevima fašističke Italije i Trećeg Reicha.

[uredi] Ideje jugoslavenstva

Ovaj dio članka je nedovršen ili treba nadopune. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.

Začetnikom ideje Jugoslavenstva drži se Vinko Pribojević, dominikanski svećenik s Hvara, koji je u 16. st. objavio djelo "O porijeklu i povijesti Slavena". To djelo po prvi puta iznosi ideju o uzajamnosti Slavena, ne inzistirajući nužno na južnoslavenskoj ideji, već više na panslavenskoj.

Takve ideje su sljedećih nekoliko stoljeća podržavali i Juraj Križanić, Isusovac, te Pavao Ritter Vitezović, koji je smatrao da je naziv "Hrvat" sinonim za "Slaven".

Prvi veliki teoretski i praktični zamah južnoslavenska ideja dobila je pojavom Ilirskog pokreta.

[uredi] Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Jugoslavije

Popisi stanovništva obavljeni su:

• 1921. 11.998.000 stanovnika
• 1931. 13.934.038 stanovnika (procjena)

U ova dva popisa bilježeni su materinski jezik i vjeroispovijest, a ne nacionalnost.

Nerješeno nacionalno pitanje:Hrvati,Slovenci i Crnogorci izgubili nacionalnost, a Muslimani i Makedonci nisu bili priznati kao narod. Zbog teškog gospodarskog stanja u zemlji stanovništvo se udružuje u veće obiteljske zajednice.(90% stanovništva živi na selu). Nije postojala nikakva socijalna zaštita.

[uredi] Unutrašnja politika

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca bila višenacionalna, priznati status naroda imali su samo Srbi, Hrvati i Slovenci s tvrdnjom da su to "tri plemena istog naroda".

Premda je deklarativno Kraljevina SHS bila ustavna monarhija, Vidovdanski ustav od 28. lipnja 1921. ozakonio je velikosrpski hegemonizam, unitarizam i centralizam. Sustav je obilježio i žandarmerijski teror nad političkim protivnicima, komunistima i pro-ljevičarskim strankama, republikanskim strankama te hrvatskom oporbom. Opseg tog terora se kretao od verbalnih prijetnja preko organizacija koje su bile produžena režimska ruka (ORJUNA i sl.), fizičkih ugroza sve do ubojstava.

[uredi] Kraljevi

• Petar I. Karađorđević 1918. - 1921.
• Aleksandar I. Karađorđević 1921. - 1934.
• Petar II. Karađorđević 1934. - 1945.

[uredi] Premijeri

• Stojan Protić (1918.-1919.)
• Ljubomir Davidović (1919.-1920.)
• Stojan Protić (1920.) - drugi mandat
• Milenko Vesnić (1920.-1921.)
• Nikola Pašić (1921.-1924.)
• Ljubomir Davidović (1924.) - drugi mandat
• Nikola Pašić (1924.-1926.) - drugi mandat
• Nikola Uzunović (1926.-1927.)
• Velimir Vukićević (1927.-1928.)
• Anton Korošec (1928.-1929.)
• Petar Živković (1929.-1932.)
• Vojislav Marinković (1932.)
• Milan Srškić (1932.-1934.)
• Nikola Uzunović (1934.)
• Bogoljub Jevtić (1934.-1935.)
• Milan Stojadinović (1935.-1939.)
• Dragiša Cvetković (1939.-1941.)

[uredi] Premijeri u izbjeglištvu (Kairo/London)

• Dušan T. Simović (1941.-1942.)
• Slobodan Jovanović (1942.-1943.)
• Miloš Trifunović (1943.)
• Božidar Purić (1943.-1944.)
• Ivan Šubašić (1944.-45.)
• Drago Marušić (1945.)

Vidi: Jugoslavenski državnici

[uredi] Administracija

[uredi] Oblasti

Nakon usvajanja Vidvodanskog ustava 1921., godine 1922. Kraljevina SHS dijeli se na 33 oblasti:

1. Banja Luka
2. Beograd
3. Bihać
4. Bitola
5. Cetinje (Zeta)
6. Čačak
7. Ćuprija
8. Dubrovnik
9. Karlovac
10. Kragujevac
11. Kruševac
12. Ljubljana
13. Maribor
14. Mostar
15. Niš
16. Novi Sad
17. Osijek
18. Požarevac
19. Priština (Kosovo)
20. Sarajevo
21. Smederevo
22. Split
23. Skopje
24. Šabac
25. Štip
26. Travnik
27. Tuzla
28. Užice
29. Valjevo
30. Vranje
31. Vukovar
32. Zagreb
33. Zaječar

[uredi] Banovine

Detaljniji članak o ovoj temi: Banovine Kraljevine Jugoslavije

Od 1929., nakon proglašenja Kraljevine Jugoslavije, administrativno se dijeli se na banovine:

• Dravska banovina, sjedište je Ljubljana (1929. - 1941.)
• Savska banovina, sjedište je Zagreb (1929. - 1939.)
• Primorska banovina, sjedište je Split (1929. - 1939.)
• Vrbaska banovina, sjedište je Banja Luka (1929. - 1941.)
• Drinska banovina, sjedište je Sarajevo (1929. - 1941.)
• Zetska banovina, sjedište je Cetinje (1929. - 1941.)
• Dunavska banovina, sjedište je Novi Sad (1929. - 1941.)
• Moravska banovina, sjedište je Niš (1929. - 1941.)
• Vardarska banovina, sjedište je Skopje (1929. - 1941.)
• Grad Beograd, sa Zemunom i Pančevom čine zasebnu administrativnu jedinicu koja se naziva Uprava grada Beograda.

Banovina Hrvatska (sjedište je Zagreb) nastaje 1939. spajanjem Primorske i Savske banovine, s pojedinim dijelovima Vrbaske, Zetske, Dunavske i Drinske banovine.

[uredi] Društvo Kraljevine Jugoslavije

U ovom periodu su živjeli i stvarali: književnici: Miroslav Krleža, Gustav Krklec, August Cesarec, Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Isidora Sekulić; Ivan Meštrović (kipar), Mika Petrović Alas (matematika), Milutin Milanković (astronom) i mnogi drugi.

[uredi] Izvori

[uredi] Literatura

• Hrvoje Matković "Povijest Jugoslavije" ISBN 953-6308-12-6 Zagreb 1998.
• Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2
• Rudolf Horvat "Hrvatska na mučilištu" ISBN 86-03-00771-3

[uredi] Vanjske poveznice

• Izvori za ujedinjenje monarhističke Jugoslavije
• Izvori vezani za pristupanje kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu