LCD

Wikipedijin logotip na LCD zaslonu

LCD (engl. liquid crystal display) su ekrani koji se temelje na tehnologiji tekućih kristala. LCD je ravni, tanki monitor čiji je ekran sastavljen od određenog broja piksela koji su poredani ispred nekog svjetlosnog izvora. Troši veoma malo električne energije, te zauzima malo prostora. Tekuće kristale otkrio je još 1888. godine austrijski botaničar F. Reintzer, kada je proučavao tvar po imenu cholesteryl benzoate. Taljenjem te tvari, dobio je mutnu tekućinu koja se hlađenjem bistrila i na kraju kristalizirala. Međutim, tek je 1968. godine pronađena tvar koja je na sobnoj temperaturi imala ove karakteristike.

Princip rada

Rastav na pod-točke kod LCD-a u boji. Tekući kristal u sredini zakreće svjetlost o čemu ovisi svjetlina pod-točke

Svaka točka (engl. piksel) LCD-a obično se sastoji od sloja molekula poredanih između dvije prozirne elektrode i dva filtera-polarizatora čije su osi polarizacije okomite jedna na drugu. Kada između polarizirajućih filtera ne bi bilo tekućeg kristala, svjetlost propuštenu kroz prvi filter, drugi (okomiti filter) bi apsorbirao.
Površina elektroda koje dodiruju tekući kristal obrađena je na takav način da orijentira molekule tekućeg kristala u određenom smjeru. To obično uključuje nanošenje tankog sloja polimera trljanjem u svim smjerovima npr. tkaninom. Smjer orijentacije tekućih kristala je definiran smjerom trljanja. Elektrode su načinjene od transparentnog propusnog materijala zvanog Indij Kositar Oksid.
Prije pojave električnog polja, orijentacija molekula tekućeg kristala određena je orijentacijom površina elektroda. U zakrenutom nematičkom uređaju (v. en:Twisted nematic field effect), zbog okomite orijentacije dvaju elektroda, molekule se orijentiraju u spiralnu strukturu. To smanjuje rotaciju polarizacije odbijene (reflektirane) svjetlosti i uređaj izgleda sivo. Ukoliko se stvori dovoljno visok napon, molekule tekućeg kristala u središtu sloja gotovo se posve ispravljaju i polarizacija ne zakreće odbijenu svjetlost . Svjetlost će dakle većinom biti polarizirana okomito na drugi filter i stoga apsorbirana, te će točka izgledati crno. Upravljanjem naponom koji prolazi kroz sloj tekućeg kristala svake od točaka, utječe se na količinu propuštene svjetlosti - dakle na svjetlinu točke (tonovi sive).

Kod LCD-ova u boji, svaka je točka podijeljena u tri dijela, koji su dodatnim filterima obojani crveno, zeleno i plavo. Svakim od spomenutih pod-piksela upravlja se zasebno, a njihova rezultirajuća kombinacija jest tonom jedne boje.

Nedovršeni članak LCD koji govori o elektronici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.