Lične zamjenice

Izvor: Wikipedija

Lične zamjenice ili osobne zamjenice su podskupina zamjenica u mnogim jezicima.

U gramatikama na hrvatskom se koriste oba termina (osobne i lične) te postoji spor oko terminologije.

Lična zamjenica označava lica (osobu) u komunikaciji (1., 2. i 3.). One su jedini način označavanja 1. i 2. lica, a u 3. licu zamjenjuju imenice.

Sadržaj 1 Upotreba 2 U standardnom hrvatskom jeziku 2.1 Lica (osobe) 2.2 Sklonidba ličnih zamjenica 2.3 Pravila 2.4 Pravopis 3 Vidi još 3.1 U Wikipediji 3.2 Literatura

[uredi] Upotreba

Lične zamjenice postoje u vjerojatno svim jezicima. Po upotrebi zamjenica jezici se mogu podijeliti u dvije skupine:

• neki jezici omogućavaju izostavljanje zamjenica u službi subjekta (npr. hrvatski: ja spavam ili spavam); ti se jezici nazivaju engleskim terminom pro-drop (pronoun dropping "izostavljanje zamjenica")
• drugi jezici ne omogućavaju izostavljanje zamjenica (npr. engleski: ne može se izostaviti I u I am sleeping)

Tek je mali broj jezika u svijetu takav da ne omogućava izostavljanje zamjenica, ali je zanimljivo da ih u Europi ima dosta puno: svi germanski jezici i francuski.

[uredi] U standardnom hrvatskom jeziku

Kategoriju osobe imaju lične i posvojne zamjenice te glagoli, dok se ona više ne luči u pokaznim zamjenicama. Kategorija osobe može se javiti u jednini i množini.

Bitna osobina zamjenica je u mnogim padežima imaju skraćene (enklitičke) oblike koji dolaze na 2. mjesto u rečenici po pravilnom poretku riječi.

[uredi] Lica (osobe)

Ovo su oblici zamjenica u nominativu.

Jednina: 1. osoba: ja 2. osoba: ti 3. osoba: on - za muški rod ona - za ženski rod ono - za srednji rod

Množina: 1. osoba: mi 2. osoba: vi 3. osoba: oni - za muški rod one - za ženski rod ona - za srednji rod

[uredi] Sklonidba ličnih zamjenica

Jednina

N	jâ	tî	ôn	òna	òno
G	mene, me	tebe, te	njega, ga	njê, je	njega, ga
D	meni, mi	tebi, ti	njemu, mu	njôj, joj	njemu, mu
A	mene, me	tebe, te	njega, ga	njû, ju, je	njega, ga
V	-	ti	-	-	-
L	meni	tebi	njemu, njem	njôj	njemu, njem
I	mnôm, mnôme	tobom	njîm, njîme	njôm, njôme	njîm, njîme

Množina

N	mî	vî	òni	òne	òna
G	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih	njîh, ih	njîh, ih
D	nama, nam	vama, vam	njima, im	njima, im	njima, im
A	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih	njîh, ih	njîh, ih
V	-	vi	-	-	-
L	nama	vama	njima	njima	njima
I	nama	vama	njima	njima	njima

[uredi] Pravila

Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava)

Ako govorimo o nenaglašenom obliku, običan oblik u akuzativu jednine je je, a ne ju. Oblik ju koristi se da bi se izbjeglo ponavljanje istog sloga, primjerice:

• Vidio ju je. (Vidio je je.)
• Koje ju skladbe opuštaju? (Koje je skladbe opuštaju?)
• Gdje ju je stavio? (Gdje je je stavio?)

Akuzativ jednine lične zamjenice on može glasiti i nj uz prijedloge kroz, nad, pod, pred, uz koji dobivaju navezak a.

• kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj

Naglašeni se oblici rabe kad su u opreci jedna prema drugome, radi isticanja ili iza nekih prijedloga:

• Okrivit će tebe, a ne mene.
• Vjerujem njemu.
• Napravio je to bez mene.

Za razliku od nekih drugih jezika (primjerice engleskog), u hrvatskom se jeziku zamjenice ne moraju navoditi uz glagolske oblike, a ako se navode, to je radi isticanja.

• bio je vidio, promatrasmo, hodala je, vidjeh, trčiš, pisat će (normalna uporaba)
• on je bio vidio, mi promatrasmo, ona je hodala, ja vidjeh, ti trčiš, on/ono će pisati (isticanje)

[uredi] Pravopis

U svim hrvatskim pravopisima se neke zamjenice mogu pisati velikim početnim slovom.

Lične zamjenice mogu se pisati velikim početnim slovom ako se odnose na Boga:

• U Njemu je spasenje.

U dopisivanju s pojedincima, lična se zamjenica vi u svim svojim oblicima može pisati velikim slovom.

• Molim Vas da razmotrite moju molbu!

Ali, ako se obraćamo većem broju ljudi, zamjenica se i dalje piše malim slovom:

• Javljamo vam da je seminar odgođen.

[uredi] Vidi još

[uredi] U Wikipediji

• zamjenice

[uredi] Literatura

• Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika: Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb, 1997. godine. ISBN 953-0-40010-1
• Slavko Pavešić, Stjapko Težak, Stjepan Babić: Oblici hrvatskoga književnoga jezika, u: Stjepan Babić [et al.]: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika: nacrti za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1991. ISBN 86-407-0014-1
• Dragutin Raguž: Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada, Zagreb, 1997. ISBN 953-176-057-8