Zamjenice
Izvor: Wikipedija
Zamjenice su u gramatikama mnogih jezika vrsta riječi koje zamjenjuju druge riječi (osobito imenice), i riječi izvedene iz njih.
Ovo nije stroga definicija: zamjenice su skupina u koju su ugurane "gramatičke imenice i pridjevi", a naslijeđena je iz latinske gramatike. U gramatikama različitih jezika se različite riječi svrstavaju u zamjenice. Tako npr. neke hrvatske riječi gramatike hrvatskog jezika svrstavaju u zamjenice, a odgovarajuće francuske riječi gramatike francuskog ne svrstavaju u zamjenice.
Zamjenice imaju bitnu gramatičku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u hrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani...) nekih zamjenica koji se različito koriste (npr. u hrvatskom genitiv mene ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik me koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici).
Sadržaj |
[uredi] U hrvatskom jeziku
U hrvatskom su zamjenice promjenjiva vrsta riječi kojima se zamjenjuju druge imenske riječi (imenice i pridjevi). Njima se označava, ali ne upućuje.
To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i službi. Tradicionalno se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicionalni opis standardnog hrvatskog jezika.
Terminologija nekih vrsta zamjenica je sporna (lične ili osobne). Tradicionalno se koristio termin lične, a u novije vrijeme često se koristi osobne. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik lične je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.
[uredi] Podjela zamjenica prema značenju
- osobne ili lične zamjenice (postoji spor oko terminologije) - npr. ja, ti - mijenjaju neku imenicu ili označavaju govornika ili osobu na koju se odnosi rečenica;
- povratne zamjenice - sebe, se... - mijenja osobu koja je označena drugdje u rečenici, odnosno mogu značiti uzajamnost odnosa među subjektima
- posvojne zamjenice - npr. moj, tvoj - odnose se prema osobnim zamjenicama kao posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi
- povratno-posvojne zamjenice - kao za posvojne zamjenice, samo se izvode iz povratnih
- pokazne zamjenice - npr. ovaj, ona
- upitne zamjenice - npr. tko, što
- odnosne zamjenice - npr. koji
- neodređene zamjenice - npr. netko, nešto
[uredi] Podjela zamjenica prema funkciji
- imeničke (koje zamjenjuju imenice):
- osobne, odnosno lične zamjenice
- povratne zamjenice
- upitno−odnosne zamjenice tko, što, i
- neodređene zamjenice izvedene od njih
- pridjevske (koje zamjenjuju pridjeve) sve su preostale.
[uredi] Podjela zamjenica prema oblicima
- lične odnosno osobne zamjenice
- posvojne zamjenice 3. l. jd.
- ostale zamjenice i zamjenički pridjevi sav i sam (značenja: osobno, glavom)
- zamjenički pridjevi
Gore je izložena podjela i definicija tradicionalna. O statusu zamjenica vode se rasprave. Npr. u izrazu Ivanov pas riječ Ivanov možemo zamijeniti posvojnom zamjenicom njegov:
- Ivanov pas → njegov pas
Uvijek se možemo vratiti i na punu formu. Međutim, u izrazu ovaj pas ne postoji pridjev kojeg smo zamijenili pokaznom zamjenicom:
- ? → ovaj pas
Slično se može pokazati i za npr. zamjenicu ja: ona je jedina riječ koja označava osobu u 1. licu jednine, pa se ne može zamijeniti, već samo izostaviti.
