Linux

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tux - maskota Linuxa
Linus Torvalds - autor Linux jezgre

Linux je ime za jezgru (engl. kernel) računalnog operacijskog sustava sličnog Unixu, ali najčešće i za cijeli operacijski sustav baziran na toj jezgri. Linux je dobio ime po svom izvornom autoru Linusu Torvaldsu. Prije nego što je Linus Torvalds napravio novu jezgru za Intelov mikroprocesor 80386, operacijski sustavi slični Unixu u pravilu nisu bili primjenjivi ni korišteni za kućnu upotrebu, već samo za istraživačke i uredske poslove. Linus Torvalds je napravio svoj kernel po uzoru na SunOS (danas Solaris), koji je koristio na fakultetu. Nakon što je neko vrijeme sam koristio kernel, Linus je objavio izvorni kod na internetu (1991) te pozvao ljude da sudjeluju u daljnjem razvoju. Mnogi programeri su prihvatili poziv, tako da je linux jezgra zajedničko djelo programera diljem svijeta. Isto tako, i operacijski sustav nastao na linux jezgri je djelo zajednice programera/hakera. Linux je slobodan softver. Za njegov spontani razvoj zaslužni su brzi razvoj globalne komunikacijske mreže i GPL licenca za korištenje. To je omogućilo stvaranje i rast globalne zajednice suradnika - korisnika i programera, koji su omogućili da Linux dođe na naslovne stranice i postane prepoznatljivo ime.

Povijest i sadašnja pozicija Linuxa[uredi VE | uredi]

Linux je nastao 5. listopada 1991. Tog je dana izašla prva službena inačica Linuxa - 0.02. Od tada broj ljudi koji radi na Linuxu, bilo kao programeri (razvijatelji kernela ili Linux aplikacija) stalno raste. No, sama jezgra ne čini cjelokupan operacijski sustav. Pojedinci sa raznih sveučilišta i programeri diljem svijeta spojili su linux jezgru s programima iz projekta GNU i tako dobili funkcionalan operacijski sustav. U tim ranim danima u linuxu se uglavnom radilo u tekstualnom sučelju, ali već 1996. je utemeljen projekt KDE koji je dao linuxu (ali i drugim sustavima sličnima Unixu) vrhunski grafički desktop. Činjenica da KDE u početku nije bio slobodan softver, potaknulo je godinu kasnije i razvoj grafičkog dekstopa GNOME.

U ranim danima linux je služio kao eksperimentalni sustav koji su koristili studenti, hakeri, programeri i općenito ljudi jako orijentirani na rad s računalima. Nije bilo šire komercijalne upotrebe. To se promijenilo s nastankom Apache Web Servera, koji je zajedno sa linuxom pružio pouzdano i besplatno rješenje za pogonjenje velikog broja web stranica. Tako je linux u par godina istisnuo mnoge druge sustave slične Unixu te u velikoj mjeri i Windows NT sa serverskog tržišta. Napredovanje linuxa na desktopu ide puno sporije te je linux još uvijek rijetka pojava na kućnim i uredskim kompjutorima. S vremenom je nastalo mnogo novih programa za linux (ali i ostale UNIXe) za razne svrhe: uredski paketi, sve vrste programa za internet, PDF, gledanje i uređivanje slika, multimediju, snimanje CD/DVDa te mnogi specijalizirani programi. Može se reći da danas za linux postoje svi potrebni programi za prosječnog kućnog i uredskog korisnika koji se ne igra previše i ne koristi svoj kompjutor za visoko specijaliziranu profesionalnu svrhu.

Što se sigurnosti tiče, za sada postoji samo neznatan broj virusa, spyware-a i adware-a koji rade na linuxu, većina kojih je proof-of-concept (eng. dokaz zamisli) koji nisu u optjecaju, a osim toga osnovni dizajn linuxa i pratećeg softvera je takav da otežava ozbiljne upade u sustav. Osim sigurnosti, stabilnost je također jedna od prednosti ovog operacijskog sustava. Tome pridonosi modularan dizajn Linuxa (jezgre) koja omogućava da se pojedini dijelovi sistema zaustavljaju i ponovno pokreću po potrebi, što kod npr. instalacije grafičkog pogonskog programa znači da se računalo ne mora ponovno pokrenuti, već je dovoljno učitati novi modul i ponovno pokrenuti grafički podsustav. Isto vrijedi i za ostale pogonske programe. Linux može imati više grafičkih sučelja (desktopa). Ako koristi neki vizualno siromašniji, može raditi i na sporijim kompjutorima, koji bi za windowse bili preslabi.

Prodor linuxa na kućna računala te u poslovni svijet usporava činjenica da se igre uglavnom ne rade za linux, a nedostaju i mnogi profesionalni programi. Poseban problem su i pogonski programi (driveri) koje tvrtke rijetko izdaju ili korisnici odbijaju koristiti, što zbog nesuglasica oko stavova po pitanju slobodnog sofvera, što zbog brzog i pomalo divljeg razvoja linux jezgre koji otežava pisanje drivera. Iz tih razloga, linux zajednica teško surađuje sa velikim komercijalnim tvrtkama koje bi mogle pomoći u podršci i širenju linuxa. Konačno, tu je i problem postojanja velikog broja distribucija, to jest, nekih specifičnih razlika između njih (spomenute dalje u tekstu).

Ipak, polako ali sigurno, linux prodire na desktop. Nastaje više linux distribucija prilagođenih početnicima. Izmišljen je i LiveCD, koncept koji omogućava dizanje sistema sa CD/DVD-a i USB-a, te omogućuje isprobavanje linuxa bez pisanja po disku. Mnoge distribucije dolaze kao liveCD-i s mogućnošću instalacije na korisnikov disk. U svijetu je linux postao veliki posao, i to ne samo među serverima. Nažalost, Hrvatska tu jako zaostaje za svijetom...

Nesuglasice oko naziva[uredi VE | uredi]

Neki članovi zajednice dijele mišljenje Free Software Foundation-a (zaklade koja stoji iza projekta GNU), i smatraju da se naziv "Linux" može koristiti samostalno samo kad se govori isključivo o jezgri (eng. kernel). Budući da je jezgra uklopljena u operacijski sustav GNU - umjesto njihove nedovršene jezgre Hurd - Free Software Foundation smatra da je ispravan naziv GNU/Linux (ili GNU+Linux), te da je to samo jedna od varijanti operativnog sustava GNU [1] . Dok neke distribucije jasno ističu naziv GNU/Linux - najistaknutiji primjer je Debian GNU/Linux - većina medija i korisnika koristi naziv Linux. Pristaše naziva GNU/Linux ističu kako je taj naziv bitan zbog širenja ideje o slobodnom softveru.

Linus Torvalds, kao i većina zajednice, odbacuje naziv GNU/Linux. Kao razlog, Torvalds navodi da se ovaj operacijski sustav ne sastoji samo od Linuxa (jezgre) i GNU projekta, te da se se korištenjem imena GNU/Linux zapostavljaju drugi važni projekti (kao primjer navodi Xorg)[2], bez kojih je teško zamisliti Linux danas. Osim toga, operacijski sustavi su često dobivali ime po jezgri.

Distribucije Linuxa[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Linux distribucija

Desktop Ubuntu distribucije.

Linux distribucija je operacijski sustav sastavljen od Linux kernela (s pogonskim programima), GNU sistemskih i aplikacijskih programa, Xorg grafičkog servera i grafičkog okruženja. Osim tih osnovnih dijelova, različite distribucije uključuju veći ili manji broj ostalih korisničkih programa specifične namjene. Svaka distribucija je podešena prema željama autora i korisnika za određenu namjenu. Nemoguće je utvrditi točan broj distribucija, a ne postoji niti jasan kriterij što čini Linux distribuciju. Veliki broj distribucija kao i nepostojanje standarda - poput jedinstvenog načina instaliranja programa - mnogim korisnicima računala otežava prelazak na Linux, ali i komercijalnu upotrebu.

Distribucije se mogu podijeliti u tri osnovne skupine s obzirom kako se distribuira softver uz pojedinu distribuciju. Softver se može distribuirati u izvornom kodu (kao kod distribucije Gentoo) ili u zato predviđenim paketima (koji sadrže izvršne inačice softvera) ili pak kao izvršni programi ili skripte koje same instaliraju softver (također u izvršnom obliku). Dva najčešća sustava za upravljanje paketima su rpm i dpkg pa se stoga distribucije koje ih koriste često nazivaju nazivaju RPM distribucije, odnosno distribucije temeljene na Debianu. U distribucije vrste RPM spadaju npr. RHEL, Fedora, Mandriva, PCLinuxOS, OpenSuse, dok u distribucije vrste Debian spadaju (osim samog Debiana): Ubuntu, Xandros, Mepis, Knoppix, Sidux i dr.

Istaknute distribucije[uredi VE | uredi]

  • Slackware. Najstarija aktivna distribucija namjenjena iskusnim korisnicima, sa nekim zastarjelim mehanizmima funkcioniranja, ali s reputacijom stabilnog, sigurnog i pouzdanog sustava.
  • Debian. Veliki međunarodni projekt s filozofijom slobodnog softvera u osnovi. Osnova za najveći broj drugih distribucija.
  • Ubuntu. Distribucija temeljena na Debianu, iza koje stoji veliki kapital, što je pomoglo naglom širenju popularnosti.
  • Mint. Po mnogima najjednostavnija distribucija bazirana na Ubuntu.
  • Fedora. Temelji se na bivšoj RedHat distribuciji i služi kao osnova kompaniji RedHat za izradu komercijalnog linuxa.
  • OpenSuSE. Besplatna verzija komercijalne Novell-ove distribucije Suse. Vrlo prilagođena početnicima.
  • Mandriva. (bivši Mandrake) Izvorno nastao kao klon Redhat distribucije, razvio se u zasebnu distribuciju jako prilagođenu početnicima.
  • Gentoo. Distribucija namjenjena isključivo onima koji žele do kraja ući u svijet linuxa. Instalacija zahtjeva kompajliranje cijelog sustava iz izvornog koda što može trajati danima.
  • Knoppix. Također varijanta Debiana, poznat kao prvi LiveCD.
  • PCLinuxOS. Distribucija bazirana na Mandrivi, doživjela je nagli proboj na desktopu zbog svoje prijateljskog stava prema početnicima.
  • Red Hat. Jedna od najstarijih komercijalnih distribucija.

Ostale distribucije[uredi VE | uredi]

Istaknute aplikacije[uredi VE | uredi]

Uredske aplikacije

Multimedijske aplikacije

Grafička okruženja

Aplikacije za poslužitelje

Ostalo

  • Mdadm, pomoćni program

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Stallman, Richard (19. lipnja 2007.). Linux and the GNU Project. The GNU Project. Free Software Foundation. Preuzeto 2007-07-13
  2. Moore, J.T.S. (producent, autor teksta, i redatelj). (2001). Revolution OS. [DVD].

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]